Krizu populisti rešavaju proizvodeći još više populizam i tako dok balon ne eksplodira. Nove ingenizonosti premijera Milojka Spajića i njegovih partijskih saboraca upravo govore u prilog tome - što je obećanje suludije i besmislenije izgledi da se u to povjeruje su veći.
Ne čudi da su milioni Amerikanca bili, a neki i sad, ubijeđeni, da zid na granici sa Meksikom može da riješi problem ilegalnih migranata ili Britanaci da će izlaskom iz EU problemi zdravstvene zaštite biti riješeni, pa po istom principu hiljade Crnogoraca danas vjeruju da se bez rada može zaraditi nova vrijednosti, ili svježije, da se državnom dostavom, ili kako god je projekat zamišljen, mogu kontrolisati cijene brašna i ulja.
Napuštanje začaranog kruga zahtijeva ono što svaka državno crnogorska i odgovorna partija uporno odbija da radi - edukacija birača
Crnogorsko društvo konstantno fluktuira između anegodotalne i ove nove, na zabludama i prevarama škovane, piramidalne politike.
Brend za izvoz - jedinstven da nadilazi slične 'uhvati me ako možeš' epizode karakteristične za Latinsku Ameriku nakon Drugog svjetskog rata.
Evidentno je da PES ide u postepenu razgradnju, proces koji je teško zaustaviti čak i kad ste etabilirana i partija jasne organizacione strukture, međutim glasači se ne okreću 'zdravim' političkim opcijama već biraju slične. Zbog toga ne čudi da će se poslije PES-ove avanture javnih finansija i prosječnih minimalnih zarada pojaviti možda opasnija varijanta iste politike.
To je alarm za uzbunu prozapadne opozicije koja i dalje ima poteškoće da nađe jasan odgovor na lavinu neodrživih i besmislenih politika koje nadražuju umove biračke javnosti. Kada nisu opijeni velikodržavnim nacionalizmom izbor uvijek pada na nove Dafine i Jezde - najbolje se, naravno, miješaju zajedno. Iz AB revoluciju u hiperinflaciju - iz litija u isto. Cijena goriva za ratne tenkove i ulja uvijek dođe na isto.
Napuštanje tog začaranog kruga zahtijeva ono što svaka državno crnogorska i odgovorna partija uporno odbija da radi - edukacija birača. Uspjeh ključnih politika, uključujući obnovu nezavisnosti, zahtijevao je emancipaciju ne samo političke elite već i cijele biračke javnosti. Danas to uglavnom izostaje a frustirajuće djeluje okolnost da je teško razgovorati sa biračima bez pristupa medijima.
Crnogorsko društvo konstantno fluktuira između anegodotalne i nove, na zabludama i prevarama škovane, piramidalne politike
Zbog toga kampanja za izbore u Podgorici može da bude blagotovrna ako se iskoristi da se biračima objasni, koliko god banalno izgledalo, da paf-paf politika ne čisti smeće ili ne omogućava vodosnabdijevanje. Piramidlana i prevarna politika gradi klupu na stazi za slabovide. Vjerovatno je to najbolja slika vladavine populizma i velikodržavnog nacionalizma. Eksperiment u kome je žrtva uvijek zdrava pamet, a čije račune najčešće plaćaju generacije koje tek dolaze.
Građani Podgorice, a prije svega opozicione partije, imaju jedinstvenu šansu da u tom ambijentu uspiju ne samo da razobliče, već i poraze politiku obračuna sa logikom. Praksa je pokazala da tamo gdje se završava logika počinje nova škola crnogorske politike izrasle na litijama.
