Odnedavno je u crnogorski politički život ušao pojam plave karte. Objašnjeno nam je da je to turski model dvojnog državljanstva koji će omogućiti da građani koji nemaju crnogorsko državljanstvo steknu sva prava kao državljani, izuzev izbornog prava. Model je predstavljen kao kompromis kojim bi se neutralisala navodna diskriminacija građana porijeklom iz Crne Gore koji su svoj život vezali za druge države, ali i navodno izbjegao izborni inženjering.
Inicijativa, naravno, dolazi iz kruga Vučićevih lojalista u Crnoj Gori i samo je eufemizam za njihovo insistiranje na dvojnom državljanstvu kojim bi se, po nekim procjenama, omogućilo da preko 250.000 građana Srbije pored srpskog stekne i crnogorsko državljanstvo.
45Ajde sad da malo pogledamo kako stoje stvari s tom navodnom diskriminacijom i aktuelnim crnogorskim zakonodavnim okvirom kad je riječ o stranim državljanima.
Stranim državljanima u Crnoj Gori omogućeno je pravo na školovanje, pravo na rad, pravo na zdravstvenu zaštitu, imovinska prava, zapravo sva prava izuzev biračkog. E sad, ako je ovo ovako, a jeste, ako, dakle, nema nikakve diskriminacije o kojoj govore Vučićevi lojalisti, koja je onda svrha uvođenja dvojnog državljanstva po modelu plave karte?
Odgovor ćemo pronaći u Ustavu Crne Gore. Članom 45 Ustava propisano je da "pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori." Evo vam scenarij: Vučićevi lojalisti uz pomoć premijera od papira usvoje novi Zakon o državljanstvu kojim se uvodi plava karta, odnosno pravo sticanja dvojnog državljanstva bez izbornog prava.
U mjesecima koji slijede na desetine hiljada onih kojima je na ovaj način omogućeno dvojno državljanstvo a nijesu rezidenti u Crnoj Gori prijavljuje prebivalište, ko na moru, ko na katunu, ko kod strica, ko kod izvanje babe... Ustavni sud presudi - a to je jedina moguća presuda - da je Zakon neusklađen s Ustavom i svi oni koji su stekli dvojno državljanstvo preko tzv. plave karte a uredno su prijavili prebivalište u Crnoj Gori u roku od dvije godine dobijaju Ustavom zagarantovano biračko pravo. Jer stekli su pravo na državljanstvo, a stečena prava se ne oduzimaju.
To vam je, drugarice i drugovi, sva filozofija plave karte i sličnih varki uma, upregnutih u jedan jedini cilj - pretvaranja Crne Gore u koloniju Aleksandra Vučića.
Izvođači ovih planova na posljednjim su izborima dobili petnaestak posto glasova, što im ne predstavlja smetnju da upravljaju državom preko svojih pesovskih marioneta. Svjesni činjenice da taj postotak neće tako lako nadmašiti ni do u vječnost, logistički i finansijski potpomognuti iz Beograda, shvataju da se prostor za njihovo konačno rješenje crnogorskog pitanja sužava i otud ovoliko insistiranje na gaženju Ustavnog suda, promjeni Ustava i donošenju Zakona o dvojnom državljanstvu.
No njihova plava karta danas je samo dio ukupnog mozaika kockanja na svjetskoj političkoj sceni. I otud tolika naprasna ljubav i zagledanost Vučićevih lojalista u Donalda Trampa, savremeno oličenje ne američkog sna već američkog košmara. Trampovo manijakalno iživljavanje nad Zelenskim u Ovalnom kabinetu, siledžijsko uslovljavanje i kockarski diskurs pokazali su s jedne strane da u Bijeloj kući više ne stanuju vrijednosti i principi koji su oblikovali kolektivni Zapad, a s druge strane da je otpor bezumlju, odbrana slobode i nezavisnosti jedini izbor dostojan čovjeka.
A ako se pitate što je zajedničko morbidnoj ideji o "preseljenju" (još samo da se doda ono Ćosićevo - humanom) Palestinaca iz Gaze i stvaranju turističkog raja, kasapljenju Ukrajine ili Bosne kao mjeri kompromisa i "plavoj karti" kao putu u etnički inženjering u Crnoj Gori, odgovor je jasan. Zajednička im je fašistička zamisao o brisanju s lica zemlje cijelih naroda, o preoblikovanju svijeta po mjeri iliberalnih i antidemokratskih modela, o gaženju principa međunarodnog prava i uspostavljanju dogme prava jačega... Sve ono što se kuvalo na svjetskoj pozornici i prije punih devet decenija i sve ono što bi nas u ime ljudskog dostojanstva te ideja slobode i nezavisnosti moralo naćerati na otpor!
