Crna Gora dočekuje lokalne izbore u atmosferi rastuće političke nestabilnosti i institucionalne praznine.
Pripreme za još jedan pokušaj uplitanja u izborni proces ulaze u završnu fazu. Koliko god lokalne teme izgledale imuno na lažne vijesti i spinove, aktuelni politički trenutak može i njih instrumentalizovati za ostvarivanje agende trećih strana.
Svaki, pa i lokalni, izborni proces podložan je tom inženjeringu, a "bitka za Nikšić" je najbolji empirijski dokaz toj tezi. Ključno pitanje predstojećih izbora je upravo to, koliko "bitaka" tog tipa nas sad očekuje i kakve posljedice može ostaviti na stanje crnogorske demokratije.
Bez uplitanja sa strane, rezultati dosadašnje uprave Glavnog grada bi ove izbore učinili sve sem neizvjesnim
Važna determinanta tog rebusa je sudbina izvršne vlasti. Dođe li do formiranja ili izgleda za formiranje evropske vlade, ruske, a istovremeno i aktivnosti Srbije, dobiće agresivniji iskaz posebno u multietničkim sredinama.
Podgorički izbori u svakom scenariju ostaju ključna i najlakša meta za upliv malignog uticaja. Ključna, jer bi eventualni gubitak partija evropske orijentacije delegitimizovalo dalje političke aktivnosti i stvorio psihološki problem za sve građanske stranke.
Lakom metom ih čini medijska izloženost i spremnost da se upregne kompletna regionalna medijska infrastruktura.
Ne manje važni su i resursi koji se mogu staviti u direktnu službu rušenja identitetskog karaktera Crne Gore. Simbolika Podgorice iz koje se crpi njena važnost do izraza je došla tokom prethodne dvije vlade. Tada je, uz instituciju predsjednika, Glavni grad bio jedina adresa sa koje se moglo suprotstavljati agresiji na Crnu Goru.
Razumije se da u ikonologiji “srpskog sveta” Podgorica treba da zauzme mjesto regionalnog centra - sličnu ulogu koju ima Banja Luka. Umjesto da nastavi da bude spoj između regiona i generiše dobrosusjedske odnose, Podgorica treba da se pretvori u rezervni položaj za jurišanje na Sarajevo i Prištinu.
Podgorički izbori ostaju ključna i najlakša meta za upliv malignog uticaja
Sve to navodi da izbori u glavnom gradu mogu biti sve osim klasičnih lokalnih koje, u krajnjem, Crna Gora nikad nije imala. Čini se da, po prvi put, građanske snage ispravno percipircaju opasnost, pa otud i zajednički nastup.
Ukoliko uspiju da nađu balans između onog što su problemi lokalne zajednice, ali i artikulišu državni interes, biće to kombinacija na koju propagandisti Aleksandra Vučića i Vladimira Putina nemaju odgovor.
Uostalom, bez uplitanja sa strane, rezultati dosadašnje uprave Glavnog grada bi ove izbore učinili sve sem neizvjesnim. Nakon parlamentarnih, ti izbori mogu da daju pravu sliku o stanju crnogorske građanske svijesti i ozbiljno ugroze sve dalje planove destabilizacije. Istovremeno realano je očekivati promjenu strategije ruskog i srpskog faktora.
Za razliku od izbora 2016, o kojima istina tek sad dobija konture kroz izjave zapadnih zvaničnika, ovog puta logistika će biti 'ravnomjernije' raspoređena a njena prisutnost suptilnija.
Na koncu, neka nova zelena agenda i antikorupcijska šema treba da postane fasada za provincijalizaciju Crne Gore. Izvjesno je da ćemo tek kroz nekoliko godina saznati koliko ruskih para košta kampanja u Podgorici, ali sad imamo priliku da građanskim aktivizmom tu informaciju učinimo irelevantnom.
