Ulazimo u vrhunac političke kampanje podgoričkih izbora. Međutim, euforija oko dugo najavljivanih „referendum“ izbora među građanima gotovo da ne postoji. Izbora koji će zakucati, sad već jasno vidljivu, opštu državnu stranputicu i staviti tačku na realnost „nove“ Crne Gore ili najaviti „produžetke“ u kojima će građanska opcija dobiti šansu za preokret i ostati „u igri“.
Kako euforije uopšte može biti, sa toliko mediokratije, šupljih priča i nekreativnog marketinga najgorih pretendenata na podgorički tron od kad postoji lokalna demokratija.
Mogao je aktuelni gradonačelnik ostvariti i pet puta bolji rezultat, a isto bi ga većina građana cijenila. Mogao je u toku mandata od Podgorice napraviti Seul ili high tech grad budućnosti, a i dalje bi odlučujući kriterijum za većinu birača bio zelenaško-bjelaški, četničko-partizanski, srpsko-crnogorski spektar gledanja na svijet.
Običnom čovjeku kampanja je morala pokazati da je Vuković izbor progresivne Crne Gore
Zato je i moguće da većina kandidata budu profili ljudi koje podgorički fakinski filteri svrstavaju u „penale“. Zašto je „penal“ imenitelj za luzersku osobinu kod Podgoričana - ne znam, ali ih na listi kandidata ima, pa štrikirajte sami one za koje vjerujete da jesu. Ljubav prema fudbalu svakako jeste neki korijen fenomena, ali biti „penal“ je ozbiljna kvalifikacija Pośinog asfalta i rezervisana je za one koji ne bi mogli ni da sjednu za isti sto sa cool ekipom, a ne da vode grad.
Pitam se i koliko je penala među građanima, kad lokalne teme ne dopiru do sfere njihovog interesovanja. To znači da patiš od oskudice osjećanja kolektivnog pripadanja nekom sistemu, ni participacije u njemu. Na tom osjećanju se homosapiens izgradio, razumio važnost zajedničkog, ustanovio sistem, pa od plemena došao do nacija i država.
Mjerilo civilizovanosti je individualna posvećenost kolektivnom - svom ulazu, dvorištu, kvartu, gradu, državi... Alternativa je čopor koji međusobno reži dok se grabi za komad mesa, gurajući se oko strvine. Bojim se da je ova naša mlada demokratija više nalik ovom drugom. Grabi dok ima mesa oko kosti „demokratije“.
No, uprkos svemu, ipak zaslužujemo kandidate koji makar umiju formulisati i izgovoriti prokletu rečenicu. Koji posjeduju manire što svjedoče o radu na sebi i nekom posebnom životnom iskustvu i imaju makar neki profesionalni rezultat prije nego požele da budu lideri grada. I da ponude i prezentuju svoj tim koji su prije toga pažljivo godinama gradili. Najvažnije, treba biti elementarno prihvaćen od gradske „raje“, tj. ne biti kvalifikovan kao „penal“.
Biračima se mora snažnije osvijestiti presudnost pobjede građanske Crne Gore na izborima
U odnosu na ove kriterijume, neko bi sa strane rekao da je u odnosu na protivkandidate, aktuelni gradonačelnik „na konju“. Iza sebe ima najuspješniji mandat u istoriji grada, lične, profesionalne i obrazovne reference, superiorne u odnosu na ostale nosioce lista. I ideološka uvjerenja koja podrazumijevaju nultu toleranciju na šovinizam, fanatizam i fundamentalizam, a duboko usađeno osjećanje antifašizma i kosmopolitizma. Naveo sam samo one osobine sa kojima niko ne može debatovati.
Htjeli mi to da priznamo ili ne, u ovom trenutku, kompletan format naše države kakvu znamo, u svom prozapadnom, sekularnom, građanskom karakteru, status njenog suštinskog suveriniteta, i euroatlantsku magistralu u geostrateškom kontekstu, svodi se na rezultat Ivana Vukovića na predstojećim izborima. Bio nekome simpatičan ili ne, bio njegov simpatizer ili ne, na koncu, slagao se sa njegovom politikom ili ne, ne podržati ga u ovom trenutku, znači opet upasti u istu zamku, kada smo iz motiva želje za promjenama neprijateljima na tacni servirali svoju vjekovima branjenu državu.
Bili Srbin ili Mongol, ako ste Podgoričanin ili Podgoričanka, a osiono i prepotentno ignorisati rezultat i fanatičnu radnu etiku ove administracije, znači ne biti fer. Znači ne razumjeti ovaj grad. Ne pohvaliti vidljive rezultate, već ih politički ostrašćeno tako olako popljuvati, to je već dublji sindrom, koji nema veze sa gradom, već kvalitetom sopstvene sorte.
Sa druge strane, koaliciona lista sa Vukovićem na čelu, kampanju gradi gotovo isključivo na promociji svojih, zaista impresivnih, rezultata. Međutim, podcijeniti opasnost nacionalno ostrašćenog i podijeljenog društva, opšte odsustvo osjećanja kolektivnog, etičke odgovornosti prilikom odlučivanja za koga ćeš kao stanovnik grada glasati, evidentna je, i stvara zabrinutost dok sitno brojimo prije izbora.
Biračima se morala i mora snažnije osvijestiti presudnost pobjede građanske Crne Gore na ovim izborima. Biračima se mora jasnije staviti do znanja da je elita cijele zemlje, ne samo grada, stala uz koaliciju oko Vukovića.
Običnom čovjeku je kampanja morala pokazati da je Vuković izbor progresivne Crne Gore, a da su ovi izbori sudbinski važni, ne samo za grad, već hiljadugodišnju istoriju Crne Gore.
Ljudi, ovdje se, uz sva politička neslaganja, moramo konsolidovati jer je za BITI ILI NE BITI!
Padne li Podgorica u ruke beogradskim slugama, čekaćemo neku novu epohu, za neke nove šanse.
