Odlazak jednog dijela crnogorskih političara na brifing kod patrijarha srpskog treba sagledavati iz više uglova.
Prvi i, svakako većini Crnogorcu najbliži, jeste taj da se radi o (još jednom u nizu) činu veleizdaje. I meni je veoma blizak, pošto nikako da shvatim kako to da predstavnici jedne, barem na papiru, suverene države odlaze da ljube skute direktoru crkve Srbije.
Pogotovo kada u tom trenutku država prolazi kroz možda najveću insitucionalnu krizu u posljednjih pola vijeka, a i kada određene sile prijete da na duži period ozbiljno ugroze bezbjednost građana.
Odlazak lidera Demokratskog fronta po instrukcije u Beograd kod predśednika Srbije više je nego očekivana i ustaljena stvar. Oni to nikad nijesu krili. Nekad se, doduše, to obavljalo preko kriptovanih telefona, a sada je sve javno, preko podgoričkog aerodroma - direkt noćnim letom za Beograd.
Foto: RFE/RL Nije ni odlazak Vladimira Jokovića protekao tajno, jer u suprotnom ne bi ispunio njegov cilj - da okuraži rukovodstvo SNP-a, a ublaži muke razočaranih glasača i aktivista. Takođe, tu je i želja da se direktor crkve Srbije umoli da obuzda niže činovnike u obliku popova da prestanu sa moljenjem, kumljenjem i kletvama upućenim članstvu i rukovodstvu Jokovićeve partije da istoj iskažu neposlušnost.
Najzanimljiviji je, ipak, odlazak Abazovića u, kako rekoše, ''privatnu pośetu'' kod Porfirija. Iskreno, ne znam šta ima potpredsjednik crnogorske vlade da traži tamo. Pogotovo ne privatno.
Nameće se prost, a i jedini, zaključak da je svrha odlaska upravo kako bi se obezbijedila podrška crkve Srbije, kroz debele garancije od strane Abazovića da interes te para-vjerske organizacije neće biti diran, nego da će kao i do vakta pada vlade moći slobodno da žare i pale Crnom nam Gorom. Produkt toga viđećemo u narednim danima.
Drugi ugao svakako je ugao litija. Strah od ''vjernog naroda'' koji je od početka bio vještački, napumpan i spinovan duboko se zavukao pod kožu onih političara koji su na te bajke nasjeli. Tako smo imali priliku da čitamo da je od Danilovgrada do Podgorice pješke na litiju krenulo više ljudi no što živi u tom gradu; da je u Podgorici toga dana bilo dvjesta i kusur hiljada ljudi i tako dalje… Neki su tu priču zagrizli.
Na žalost onih koji su se nadali masama po ulicama koje bi branile ''narodnu volju'', pokazalo se da je na to spremna tek šačica od nekoliko stotina ljudi koji vjerovatno brane svoje, mukom zarađene, radne pozicije na koje su sumnjivo dovedeni.
Mada, budimo iskreni, ko bi iz ideologije izašao na skup koji predvodi Momo Koprivica?
Što se tiče naših polaznika, uzalud vam trud obijači (pragova) - za drugog su dunje žute
Treći ugao je slika i prilika kompletnog urušavanja crnogorskog suvereniteta. Nijesam fan prečestih odlazaka po ambasadama ili po Vašingtonu, Briselu, da tamo, poput one narodne o mečki, igraju predstavljajući Crnu Goru, dok strane diplomate sviraju i slično.
Stava sam da u spoljnoj politici treba čvrsto pratiti države saveznike, prije svega Sjedinjene Američke Države, jer od njih nemamo većih prijatelja. Ali, lično, smeta mi ta nota podaništva koja vlada na crnogorskoj političkoj sceni.
Shvatam da je sadašnja vlast upravo tu zahvaljujući određenim diplomatskim krugovima koji su davali javni i tajni doprinost padu DPS-a. To javno ''podaništvo'' stranim silama može se nekako i progutati.
Crna Gora je mala država i u njoj je lako ostvariti određeni uticaj. Ali, nezamislivo je toliko podaništvo prema čelniku inostrane vjerske organizacije kojoj je glavni cilj djelovanja u Crnoj nam Gori uništenje kompletne svijesti o bilo kakvoj crnogorskoj samobitnosti. Zato je odlazak pod skute osobi koja predstavlja takvu instituciju ništa drugo bez čin otvorene veleizdaje.
Koristeći se nekom prećutnom podrškom ili fingiranjem nemiješanja u dešavanja koja će slijediti, ista ta organizacija pokušava da proturi akt kapitulacije na potpis crnogorskim vlastodršcima. Sticajem okolnosti taj akt se zove - Temeljni ugovor.
Pomenuh neđe u prethodnim kolumnama da Crnu Goru čeka vrela politička zima. Jedan od razloga je i taj što se na sve moguće načine pokušava na dnevni red progurati pitanje potpisivanja tog nazovi ugovora.
Onakav kakav smo imali priliku da ga vidimo u medijima je pokušaj da se legitimiše prekrajanje crnogorske istorije i da se da crkvi Srbije nad državni status. Pogotovo kroz priznavanje nekakvog kontinuiteta od 800 godina, a oni ga u Crnoj Gori nemaju bez skoro stotinu.
Potpis na akt kapitulacije i čin veleizdaje moraju dovesti do posljedica. Osoba koja bi to uradila morala bi odgovarati za to. Što se samog ugovora tiče, prvom prilikom će biti iscijepan. Kao i svaki akt koji je u posljednjih godinu i kusur bio uperen protiv Crne Gore i njenog interesa, a takvih ima mnogo.
Što se naših polaznika tiče, uzalud vam trud obijači (pragova) - za drugog su dunje žute.
