Cenzus. Ta stroga riječ antičkog prizvuka! Mnogim se političarima sloši i na samu pomen na nju. Ta linija horizonta, granica između biti ili ne biti. Kad te samo jedan jedini glas dijeli od brutalnog poniženja, ili „tasa na vagi“.
Ako se sjećate onih starih vaga na pijacama, to vam je onaj najmanji, kojeg prodavci nakon onih ogromnih „mrcina” od tegova, na samom kraju, uz odmahivanje rukom i stava “evo, ali koga je briga”, stavi i njega, kao dio loše odglumljenog insistiranja na poštenju i dosljednosti.
Kod trgovaca, taj tegić u njihovoj odglumljenoj rutini biva potcijenjen, navodno nebitan, reda radi, pro forme. Ali, baš je u njemu, mjera dobiti. Mjera ćara. Tegići koji su dizajnirani da te preveslaju. Da njima trgovac, psihološkom igrom, izmanipuliše kupca. Baš kao i u politici, kad taj tegić prođe “ispod radara”, on je mjera koja pravi razliku. I za pijačnog prodavca i za političara.
Ambasadama Kvinte upalile su se crvene lampice alarma tek na posljednjem palom ispitu - iz Civilizacije
Znate kako ”nebitni” tegić “prođe”? Tako što se trgovačka manipulacija svodi na testiranje kavaljerstva kod kupca, njegove širine, ljudskosti. Naivni kupac kaže “ma dobro je to”. I onda dobijete parlament u kome je nekoliko tegova i gomila tegića. Ti su najglasniji. I najuspješniji. Oni vode državu. Od “nebitne” mjere, do ucjenjivačke Godzile.
Tako biva da u Crnoj Gori mjera cenzusa nije samo granica za ulazak u parlament, već direktna linija za tron države! Sitni, šibicarski, nemoralni štos. Duh i vrijednosti pijačnog trgovačkog fićfirića, koji je zavladao crnogorskim parlamentom.
Kod njih sve može. Kod njih svako može. Svako ko im pred ušima zvecka kesicom novca. To su vam oni sitni fakini sa buvljaka, koji će vam “uvaliti” neku sliku, misleći da vas je preveslao za 50 eura. I dok vam se potajno smije jer misli da ste magarac, vi odlazite od njegove sitne duše, sa nekim izgubljenim Moneom ispod miške, originalnim rukopisom Bodlera, ili nekim drugim multimilionskim djelom, kojeg su njegovi prostodušni standardi procijenili na 50 eura.
Zato je moguće danas da se potpiše dokument-poklon milenijumske crnogorske baštine. Dok mnogi misle da srbijanski fakini, većeg formata jer dolaze sa većih pijaca, šleperima para plaćaju crnogorske Monee i Bodlere, oni skaču od sreće zbog ubodene premije, jer su za sitniš pazarili remek djelo. Jedan čudesni milenijum između planina i mora.
Društvo u kome kategorija legitimiteta nema nikakvu težinu, nije društvo, nego buvljak!
Zato je moguće i da se na jedan izborni rezultat ređa već treća po redu vlada. Jer nema gospodstvenog i viteškog na buvljacima. Tamo će se prvo u slavlju napiti, pa psovati i potući u kafanskoj izmaglici, a nakon jutarnjeg brufena opet sitniti novčanice jedni kod drugih i praviti nove sitne klanove među tezgama.
U tom blatu, izmaglici, smradu i vrevi buvljaka nema izbirljivosti, istančanog ukusa, niti kakvog ponosa, ili gordosti. Njegova je tezga njegov horizont. On zna cijenu svemu, a vrijednost ničemu. Njega je nemoguće uvrijediti. A takvi su najopasniji.
Zato može, među takvima, da se iz većine jednih izbora, koškaju i mire, sastavljaju, ruše, pa opet sastavljaju istu vladu, a da pritom, bez ikakve moralne tegobe, viču iz mozga: „Demokratijaa! Izborna volja građana!“
Zamislite pred takvima otvoriti pitanje legitimiteta? Gledali bi te praznog pogleda, kao kakvu budalu, ne znajući o čemu pričaš. “Hoćeš li ti nešto da prodaš ili da kupiš?!” - to su jedine opcije i vrijednosti koje te preporučuju. A društvo u kome kategorija legitimiteta nema nikakvu težinu, nije društvo, nego buvljak!
U odsustvu druge alternative, takvima su date sve moguće šanse. I podrška sa svih strana. Ambasadama Kvinte su se upalile crvene lampice alarma tek na posljednjem palom ispitu. Onom iz Civilizacije. U njoj se uz legalno, uvijek sudi i kroz pitanje legitimnog. Odsustvo ovog drugog već nisu mogli da progutaju.
I dok se raznorazni iznadsituaši, kalkulanti i srednjaši, u panici presabiraju i računaju procente, kako bi se na vrijeme adekvatno priklonili, popovi, kalaši i Kavači, u “Sky is a limit” danima, konačno ujedinjuju građane Crne Gore.
Valjda je i običnim ljudima i ekselencijama dosta graje sa buvljaka, naoružanih mantija i opskurnih tipova - tuđih tegića za nečije vage. Izgleda da, ipak, i mi imamo svoje granice. U ovoj “Potonjoj uri diktatora”.
