U istoj sekundi kada ova kolumna bude ugledala svjetlost interneta, počinju najljepši trenuci naše političke scene i jedina kvalitetna odredba Zakona o izboru odbornika i poslanika – Predizborna šutnja.
I, dok mi obični ljudi napokon možemo odslušati neki podkast ili pjesmu na YouTubu da nas u sred omiljenog refrena ne prekinu riječi nekog političara lokalnih dometa i globalnih aspiracija, na terenu počinje politički sprint u tišini – 48 sati izbori!
Ovo je onaj period kada vas politički marketing ostavi na miru da sami sa sobom, u tišni, razmislite o svim ovim proteklim danima kampanje, glamuroznim konvencijama, velikim porukama, preskupim spotovima, ogromnim facama na bilbordima..., da saberete sve utiske i glasate za one za koje ste htjeli i prije kampanje.
Jer, vidite nešto, sav ovaj politički predizborni marketing je već odavno postao isti, dosadan, suviše dug i rijetko iritantan. Ništa se suštinski nije promijenilo od onih prvih višestranačkih izbora devedesetih, čak su i neke face ostale iste, sve je po istoj matrici nasloženo i plasirano u besimislenim količinama potencijalnim glasačima.
A, potencijalni glasač je u isto vrijeme i prosječan glasač.
Veoma sam rodno senzitivan, ali radi lakšeg narativa ovaj/ova prosječan birač će biti muškog roda.
On ima između 35-45 godina, radi u nekoj od lokalnih ili državnih službi u koju je došao preko partije. Preko koje zavisi od toga kada je došao. Ne dolazi u pitanje da li je, jer sigurno jeste. Oženjen je i ima jedno dijete, dva psa i tri kredita. Ima „višlju“ stručnu spremu koju je „stekao“ na nekom od mega, giga univerziteta u regionu.
O svemu zna sve i to najbolje. Ne prihvata autoritete ni na poslu ni van njega, sprda se njihovim dr, mr titulama jer misli da su svi „učili“ kao i on. Pročitao je samo one dvije knjige što mu je još prije dvadeset godina dok je ljetovao u Crnoj Gori, teča tutnuo u ruke uz poruku – Ovde ti sve piše, sve ono šta su nas lagali pedeset godina, ovde imaš sve šta se krilo..., nema više, brajko moj, da se ćuti. Nebeski, nego kako.
Dakle, ne vjeruje nikome. Osim teči, onom istoričaru na slovo D, i svom partijskom lideru. E, njemu vjeruje sve što kaže. Vjeruje mu čak i kada kaže da je ono od ranije lagao i da je ovo šta sada kaže istina. On mu vjeruje i za jedno i za drugo, jer on je njegov politički lider.
I, da ne zaboravimo, on je prosječan glasač i njegov koeficijent inteligencije je 86.
Ovo 86 znači da je na granici osobe kojoj treba stalna kontrola i nekog ko može samostalno da donosi odluke. Ovo 86 takođe znači da je za očekivati da se od pet radnih dana, jednog izgubi pri povratku kući. To je taj nivo NEinteligencije, i po svim istraživanjima je naš prosjek.
Ali, on ima svoje pravo glasa i niko mu ga ne može oduzeti, čak on može biti i biran ne neku od funkcija u sistemu. Ako Bog, crkva i partija pomognu i biće, jer on je lojalan partijski vojnik i logično je očekivati da dobije zasluženu nagradu.
Uostalom i njegov partijski lider je tako počeo.
Sada kada ste se upoznali njega, prosječnog glasača, pokušajte zamisliti kakav galimatijas raznih čuda i čudesa mu se vrzma po glavi. Kako se ponaša ta ogromna količina informacija, od koje većinu nije ni razumio i kako od njega stvara zoon politikona. Političku životinju koju je još Sokrat prepoznao i izvojio iz stada ostalih humanoidnih životinja, kao najgoru.
A, životinja ko životinja, ne umije i nije joj urođeno da se divi inteligenciji i mudrosti druge životinje. Snaga je jedino mjerilo svega.
Na primjer, jedan konj, pa makar bio i Neronov konj-senator, nikada se neće diviti mudrosti jednog magarca. Za konja je to samo sirova snaga i prirodna veličina mjera svih stvari.
I, upravo za tog političkog konja je cijela ova predstava sa vrištećim glavama političara od par desetina metara kvadratnih. Nije bitno šta govore jer ih on i ne razumije. On im vjeruje jer su veliki, impoznatni i imaju pozadinsku led rasvjetu.
Konjska posla.
Ali, baš nas briga, imamo mi naših 48 sati P.I.Š-a. I ima u njima da uživamo.
A, onda kada sve ovo prođe, a proći će kao i sve ostale pošasti, počeće i ona naša kišna podgorička jesen. I, dok bude danima sipalo iz neba, uz vjetar koji će nas podsjećati da će i zima uskoro, papir sa bilborda počećeda popušta i da se odljepljuje.
Lice onog našeg, njegovog, lidera će usljed vremenskih promjena izgubiti dio lica.
Obraz se odlijepio i landara na vjetru prijeteći da se potpuno otkači i našeg, njegovog, lidera ostavi bez njega.
Glava sa rupom, pocijepana i prljava posmatraće nas tako danima, sa sve pola slogana, koji ni čitav nije imao smisla, i podsjećati na prošle dane.
Gledaće nas tako tupo dok jednog jutra ne osvane zimsko, smrznuto, zubato sunce koje će obasjati novi šljašteći poster u full koloru i sa njega novi slogan, poruka:
AKCIJA, AKCIJA, AKCIJA - TONA PELETA 499€ - Količine su ograničene!!!
