Ministarka javne uprave, Suzana Pribilović po struci je pravnica, ali i primjer da su snovi dostižni kada radimo sve da bi ih i ostvarili. Ona za Portal Analitika priča o uspješnim ženama, teškoćama sa kojima se susrijeću, djetinjstvu, koje je provela u Budvi, ali i nedavnim dešavanjima u ovoj primorskoj opštini.
Budva - smiraj i luka u koju se rado vraća: Djetinjstvo Suzana Pribilović pamti po bezbrižnim i srećnim danima provedenim u zagrljaju najbližih. Dane je provodila na budvanskoj rivi…
„Kao i svako dijete sa mora, radovala sam se početku ljeta, odlascima na plažu... Pamtim i zidine Starog grada, naše dječije maštarije i igrarije u pijesku, vječiti žamor i duh grada, koji je oduvijek plijenio svojom posebnošću kako za nas Budvane, tako i za mnogobrojne turiste“, započinje ona priču za Portal Analitika.
Današnja metropola turizma je, kaže, uvijek bila kosmopolitski grad, otvorena za sve ljude svijeta.
„Radovali smo se svakom stranom gostu i svakom putniku namjerniku koji je dolazio u naš grad. Budva nije nikad bila samo konačište, ona je uvijek pružala nešto više. Kako tada, tako i danas, Budva je moj početak, smiraj, oaza i luka u koju se uvijek vraćam“, s ljubavlju opisuje Pribilović svoj rodni grad, u kojem je ostala da živi do današnjih dana.
Prisjeća se i da je još kao djevojčica uživala slušajući predanja i legende starijih o nastanku Budve.
„Svemu tome, posebnu draž davale su i Ljubišine pripovijesti o Kanjošu Macedonoviću, Skočiđevojci koje su se prepričavale. Često sam šetala uskim uličicama Starog grada koji je simbol Budve i koji odražava pravi duh grada. Kao mnoga druga djeca zamišljala sam te priče, u glavi stvarala slike i oživljavao se duh starog vremena. Sve te slike koje čuvam u sjećanju prati neizostavni miris ruštula, primorskih priganica, za koje tvrdim da ih moja mama sprema najbolje na svijetu“, smije se naša sagovornica.
Svaki posao je zahtjevan: Kao i svako dijete, maštajući o budućnosti, zamišljala je sebe u različitim profesijama. Oduvijek je znala da će ostati u svom omiljenom mjestu, ali je mislila da će tu nastaviti porodičnu tradiciju - u turizmu.
„Kada sam se upisala na studije prava, donijela sam odluke koje su kasnije odredile moj profesionalni životni put. Oduvijek sam željela da svoj osjećaj za pravdu iskoristim za opšte društveno dobro i srećna sam što sam kroz sudsku i advokatsku praksu, ipak, prošla i taj put. Sada sa ovih državnih pozicija mogu više i bolje da doprinesem poboljšanju našeg društva, dam veći doprinos svojoj zajednici i državi, ali i unapređenju položaja - žena. Posebno sam srećna što kao ministarka javne uprave učestvujem u kampanjama koje afirmišu rodnu ravnopravnost i uopšte ulogu žena u zajednici“, kaže ona.
Pribilović je funkciju potpredsjednice Opštine Budva preuzela 2015. godine, a od novembra 2016. godine je ministarka javne uprave u Vladi Crne Gore. Misli da je svaki posao zahtjevan ako želimo da ga obavljamo na pravi način - savjesno i odgovorno.
„Kada ste na javnoj funkciji, odgovornost je, svakako, veća. Postoji veliki pritisak zbog očekivanja da sve što radim bude najbolje što mogu i jednostavno osjećaja da ste pod budnim okom javnosti koja ne prašta greške. Često javnost vidi samo jednu stranu tog posla, ali ipak iza kamera, iza svega stoji mukotrpni rad mog tima koji su mi od prvog dana bili najveća podrška. Oblast kojom se bavimo jako je važna, jer predstavlja treći stub pregovora sa EU, a s druge strane je oblast koja nije bila mnogo zanimljiva javnosti, upravo zato što je sam proces administrativan“, kaže ona.
Oni koji rade u oblasti reforme javne uprave znaju koliko je reforma lijepa, važna i dinamična, te na koji način pokreće promjene.
„Za građane je možda važnije da dobiju novi most, školu, vrtić, infrastrukturni objekat, ali je jednako važno da donosimo zakone koji će obezbijediti da mogu da se zaposle pod jednakim uslovima. Da uvedemo elektronsko testiranje, da obezbijedimo uslove da ih dočekuju ljubazni službenici, riješimo pitanje prekobrojnih u javnoj upravi ili uvedemo nove elektronske usluge kako bi što lakše ostvarili svoja prava. Sve su to teme koje pokrećemo i kojima se bavimo u Ministarstvu javne uprave. Čini me ponosnom što smo u prethodnom periodu uradili puno toga i vjerujem da smo reformu javne uprave postavili na noge. To je proces koji se ne završava preko noći, ali vjerujem da smo u prethodnom periodu opravdali osnivanje resora i reformi dali novi dinamizam i zamajac“, podvlači naša sagovornica.
Nije lako biti žena današnjice: Praveći poređenje sa starijim ženama iz njene porodice i naše prošlosti, ponekad joj se čini da su se one nekada mnogo lakše nosile sa životnim nedaćama.
„Promijenile su se, umnogome, okolnosti. Nije lako biti žena današnjice. Od žene današnjice se očekuje mnogo više. To su hrabre i vrijedne hobotnice koje treba da su na svim mjestima i u svim poslovima uspješne i posvećene. I, to nije lako. Ovo novo vrijeme nametnulo je jednu novu dinamiku i očekivanja sa svih strana. Čini mi se da treba više raditi na emancipaciji porodice, te na ravnopravnoj raspodjeli zadataka unutar porodice, s povećanim razumijevanjem za žene koje su majke“, objašnjava.
Okružena je saradnicama koje su vrlo posvećene radnim zadacima, a s druge strane imaju brojne roditeljske obaveze.
„Dešava se da imamo rok za neki zadatak, a da majka mora ostati kući sa svojim djetetom, koje ima temperaturu. To nije lako organizovati. Zato, sa posebnim senzibilitetom gledam na tu vrstu odnosa i ohrabrujem moje saradnice. Ovo je naročito došlo do izražaja tokom pandemije korona virusa, kada je bio organizovan rad od kuće i najviše je došla do izražaja umnoženost uloga jedne žene. Ovom prilikom želim i da zahvalim svim majkama iz mog i iz drugih resora, koje su tokom rada od kuće uspijevale da se posvete svojoj djeci, sa kojom je bilo neophodno završavati sve školske obaveze, zatim svojoj porodici, a da, uz to, i ispoštuju sve radne zadatke. A, znamo koliko se rad od kuće razlikuje od rada u kancelarijama, i iziskuje mnogo više vremena i posvećenosti, iako se čini drugačije“, navodi ona.
Pribilović vjeruje da svaka žena treba svojim znanjem i djelovanjem da dobije svoje ravnopravno mjesto u društvu, da ima pravo na izbor. I, istraživanja pokazuju da su vidljivost i učešće žena na javnim poslovima u porastu - tako da imamo žene na rukovodećim funkcijama.
„U ukupnoj zaposlenosti u državnim organima 55 odsto čine muškarci, dok 45 procenata su žene. U Ministarstvu javne uprave, postoji velika zastupljenost žena. S ponosom ističem da reformu javne uprave vode - žene. Slična je situacija i u oblasti digitalizacije. U Direktoratu za eUpravu i informatičku bezbjednost, koja primarno prati i kreira politiku razvoja informacionog društva u Crnoj Gori, 46% zaposlenih čine žene“, kaže ona.
Raditi na edukaciji: Pribilović navodi da bez rodne ravnopravnosti ne možemo govoriti o osviješćenosti jednog savremenog društva, kakvo je crnogorsko. Vjeruje da je puno urađeno u normativnom i institucionalnom smislu da se unaprijedi položaj žene.
„Princip rodne ravnopravnosti utkan je u crnogorski Ustav i zakonodavni okvir i kao država, svjesni smo da je ravnopravnost polova vrlo važan aspekt ostvarivanja ljudskih prava i srž moderne demokratije. S druge strane, puno je žena na ključnim pozicijama u privatnom i javnom sektoru. To ohrabruje i govori da u Crnoj Gori ima žena koje su svojim znanjem i potencijalima dobile svoje mjesto, a istovremeno ohrabruje i druge, posebno djevojčice da postanu snažne, istrajne, vrijedne i da krče svoj put. Vjerujem da treba da radimo i dalje, posebno u oblasti edukacije djevojčica i dječaka, koji moraju odmalena da se uče jednakosti polova i jednakoj raspodjeli obaveza“, ističe ona.
Iako na svom putu, počev od obrazovanja do poslovne karijere, na sreću, nije nailazila na predrasude, shvata da se mnoge žene susrijeću sa njima.
„Da sam bila žrtva predrasuda, vjerovatno bih, kao i uvijek, pustila da moja znanja i kompetencije govore za mene, što i savjetujem svim ženama koje se nađu u takvoj situaciji. Nijedna žena ne treba da dozvoli da je u porodici, ili na poslu, na njenom putu remete bilo čije predrasude“, podvlači naša sagovornica.
Za naš portal priznaje i koji joj je najteži trenutak u životu:
„Gubitak roditelja. To je trenutak koji nikad ne zaboravite i od kojeg se nikad ne oporavite, ma koliko godina da imate. Saosjećam sa svima koji u ovim izazovnim vremenima gube svoje najdraže“.
Misli da nas je situacija sa korona virusom mnogo čemu naučila i promijenila nam vrijednosne sisteme, makar, kad je planiranje u pitanju.
„Nemam posebnih planova, sem da se ova situacija završi što prije i da ostanemo - zdravi. Tome prethodi i lična i kolektivna odgovornost da čuvamo sebe od drugih, ali i druge od sebe. Neka nam kratkoročni plan bude da držimo distancu, nosimo maske, peremo ruke i ostanemo zdravi, a onda ćemo lako napraviti dugoročnije planove“, zaključuje Pribilović priču za Portal Analitika.
