Jedan od najmarkantnijih pravnika XX vijeka, profesor Slobodan Jovanović je zapisao: "Zajedničko za sve oblike podjele vlasti u modernim društvima jeste međusobno ograničavanje pojedinih vlasti, zasnovano na premisi da niko ne može biti ograničen svojom vlastitom voljom nego tuđom".
Profesoru i dekanu Pravnog fakulteta u Beogradu, rektoru beogradskog Univerziteta, predsjedniku srpske Kraljevske akademije, predsjedniku Ministarskog savjeta ... trebalo bi više vjerovati nego "šegrtima" podgoričke (kvazi) pravne škole ustavnih pučista, koji vođeni logikom "svršenom poslu nema mane" osporavaju mogućnost osporavanja odluke "skupštinske većine".
Profesor Jovanović je zbog svojih pravnih stavova i uvjerenja, bez obzira što mu nikada niko nije osporio status "erudite i jednog od najmarkantnijih srpskih pravnika" bio primoran da umre u egzilu (London 1958) iz razloga što nije dozvolio da logika "političkog prava gospodari pravnom naukom".
Slučaj "CB"
Odluka skupštinskog Ustavnog odbora, usljed činjenice da je donešena bez ustavnog utemeljenja, nesumnjivo imaće dalje pravne implikacije za slučaj da sutkinja Ustavnog suda zatraži pravnu zaštitu pred redovnim sudovima.
Naime, usljed formalne neustavnosti navedene odluke i činjenice da je ista donesena nesaglasno članu 154 stav 3 Ustava, ista može zatražiti zaštitu svojih prava pred redovnim sudovima, kao što je to ranije bio slučaj kada je Skupština nezakonito smjenjivala pojedine nosioce javnih funkcija.
Slučaj "Centralna banka" i postupak koji je vodila gđa Irena Radović u konačnom je potvrdio maksimu da je pravda spora, ali dostižna.
Uzajamna kontrola
Svi su jednaki pred zakonom, svako je dužan da poštuje zakon i uzajamna kontrola vlasti temeljne su odrednice crnogorskog Ustava.
Član 11 stav 2 utvrđuje da: "Vlast je ograničena Ustavom i zakonom", a isti član u stavu 3 definiše: "Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli".
Stoga, sa pravom stoji upozorenje koje je upućeno iz EK da "donijeta odluka" treba da bude "raspravljena između vlasti i opozicije", jer u funkcionalnim demokratijama ovakve odluke nijesu "apsolutne i neoborive" i samim tim konačne.
U svakom slučaju, ovaj "kontrafaul" je jasno registrovan u EK i zasigurno tek kreće serija neugodnih pitanja po ovom "slučaju". Trenutna "politička konstelacija" kao politički argument neće biti od pretjerane pomoći kada se ovo "pitanje" moguće nađe i pred Venecijanskom komisijom?!
Trenutna (politička) korist, kasnije će biti dugoročna (državna) šteta.
Promjenama do zamjena
Ukoliko se i u slučaju "Đuranović" ponovi slučaj "Radović" i redovni sudovi (a kasnije i Ustavni sud) delegitimišu "skupštinsku odluku", potvrdiće se teza da su "promjene" samo bile "zamjene" i da Crna Gora osvajajući demokratski standard "smjenjivosti vlasti" ipak nije istovremeno izgradila i sistem "odgovorne vlasti".
U konačnom, "žrtva" čitavog ovog procesa biće institucionalni autoritet Ustavnog suda. Devastacija pozicije Skupštine i nastavak (kvazi) sistema "prava na vladavinu" umjesto vladavine prava, dodatno dobiće novu "crticu" na putu "evropskih integracija".
Stoga u konačnom, svako od nosilaca političke moći trebao bi da, u ovoj situaciji, posveti pažnju i dobro razumije riječi profesora Jovanovića s početka ovog teksta.
Kako će ih ko razumjeti odrediće razliku između "ustavobranitelja" i "ustavorušitelja". Prvi konsultuju profesore, drugi "pravne poslužitelje".
