Obistine li se najave da će u Spajićevoj rekonstruisanoj vladi, pored ministara iz bivšega DF-a biti i ministri iz Bošnjačke stranke, biće to trijumf političke neprincipijelnosti i još jedan korak u pravcu razgradnje temelja građanske i multikulturne Crne Gore. Po scenariju istih onih scenarista čiji su projekti uspješno realizovani 90-ih godina 20. vijeka rezultiravši s preko 100.000 ubijenih i nestalih te nekoliko miliona raseljenih.
Scenaristi su ovaj put pažljivo i mudro skicirali sinopsis. Jasno je, naime, bilo da Crnu Goru ne mogu pokoriti direktnim udarom velikosrpskog nacionalizma, zato su strategiju kovali polako, čekajući da se uskvasi socijalno nezadovoljstvo i iznikne dovoljan broj lakovjernih koji će između onoga s puterom i onoga s kokardom na glavi ipak izabrati ovoga drugog.
49A kad se jednom fašisti dohvate vlasti, bilo je to jasno projektantima ovog posrnuća, naći će se način da se u njihovo društvo namame i oni koji doskora s njima nijesu mogli ni u istu rečenicu, a kamoli vladu. Dritanova vlada je odigrala ulogu pilot projekta, pa su već tada predstavnici dijela albanskih nacionalnih partija i Bošnjačka stranka odlučili prestati "saplitati se" o traume iz prošlosti i prigrliti koaliciju s klerofašistima, koji i ovako umiveni, svako malo stave doznanja što misle i kako tretiraju - njihovim rječnikom rečeno - "Turke" i "Šiptare". Da "ustaše" i "Milogorce" ovom prilikom ostavimo po strani.
Imala je Dritanova vlada istorijsku šansu da otvori vrata Evropske unije i čvrsto vjerujem da je ključna motivacija predstavnika dijela albanskih nacionalnih partija, Bošnjačke stranke a tada i HGI-a, bila baš taj zadatak. Viđeli smo kako je sve okončano, udaljavanjem od EU i potčinjavanjem Crne Gore Aleksandru Vučiću. Danas svjedočimo reprizi. I više nema prostora da se vjeruje u naivnost niti motivaciju višim ciljevima.
Praviti vladu s Andrijom Mandićem i DNP-om, slaviteljima ratnih zločinaca, negatorima genocida, onima koji javno osporavaju suverenitet BiH i Kosova, ne može danas niko kome je stalo ne samo do budućnosti građanske Crne Gore no i do nacionalnih interesa bošnjačkog i albanskog naroda.
I u ovoj će vladi, baš kao i u Dritanovoj, predstavnici dijela albanskih i bošnjačkih nacionalnih stranaka poslužiti kao pustosvati, (ne)voljno legitimišući zločinačke nakane Vučićevog refrešovanog projekta Velike Srbije. I neka onima koji donesu odluku da uđu u koaliciju s četničkim vojvodom ne padne na pamet da to učine u ime bilo kog naroda.
Ne, ni Bošnjaci ni Albanci ni Srbi ni Hrvati ni Romi ni Crnogorci neće dobiti vladu koja će voditi računa o Ustavu Crne Gore i državnim interesima. Svi će oni dobiti samo otuđene klijentelističke političke klanove koji mimo udobnih namještenja po širini i dubini ne vide dalje od nosa, za koji će ih sigurnim potezima vući četnički vojvoda sa svojom fašističkom svitom. I svi će, dakako, dugoročno biti na gubitku izuzev onih koji marljivo rade da Crna Gora potone u mulj Srpskoga sveta.
I neka nemaju iluziju da će po Mandićevim notama "pomirena i ujedinjena Crna Gora" biti jednako tijesna i Bošnjacima i Albancima i Crnogorcima i Hrvatima i Srbima, svima koji ne pristanu na velikosrpski fašizam kao kanonizovanu nacionalnu ideologiju.
Posljednje što može i smije da se desi povodom ovog manevra osmišljenog u kuhinji BIA jeste bijes prema Albancima i Bošnjacima u Crnoj Gori. To što će dio njihovih političkih predstavnika, koji se posve lažno predstavljaju kao jedini autentični zastupnici njihovih interesa, prihvatiti kolaboraciju s onima koji i Crnoj Gori a i Albancima i Bošnjacima u njoj jednako o zlu rade, nije krimen nijednog naroda, već sramni žig političke prostitucije uskog kruga političara koji će priskrbiti samo lične benefite od ove sramne i opasne trgovine.
Crna Gora kao država ima smisla samo kao građansko, sekularno i multikulturno društvo. Zato crnogorski građani kojima su na srcu te vrijednosti ne smiju ni jednim jedinim gestom ovu političku trgovinu doživjeti kao izdaju bilo kog naroda.
Uz lakome političke karijeriste, s ove i one bande, naša će borba s levijatanom genocidnog velikosrpskog nacionalizma biti teža i mukotrpnija. No, zar smo ikad i imali luksuz ravnopravne borbe!?
