Da su snovi mogući kada se potrudimo da ih ostvarimo, dokaz je Podgoričanka, Marija Rašović. Školovala se u Crnoj Gori, Srbiji, Španiji i Americi, a radeći posao stjuardese obišla je cijeli svijet. Dok je boravila na različitim destinacijama, pisala je članke, fokusirajući se na realne priče ljudi, koji žive tamo. Sada živi u Beogradu i radi u komunikacijama švajcarske humanitarne organizacije, Međunarodni Komitet Crvenog krsta, sa sjedištem u Ženevi, a centrima u Beogradu i na Filipinima.
Rašović za Portal Analitika priča o brojnim poslovnim izazovima i tome kroz što je na tom putu prošla.
Završila je podgoričku Gimnaziju ,,Slobodan Škerović”, treći razred je završila u državi Juta, u SAD-u. Nakon završenog beogradskog Fakulteta Političkih nauka, u Madridu je provela godinu dana, usavršavajući se na master studijama marketinga. Za nju je ovaj španski grad najljepši na svijetu…
Veza sa Madridom: ,,Vjerujem da je povezanost koju osjećamo sa nekim gradom, sredinom, umogome slična odnosima sa ljudima u našem životu - bliskost koju osjećamo nema veze sa ljepotom, spoljašnjošću niti time koliko je važan na mapi svijeta, već sa tim kakav osjećaj rađa u nama. Španija, a na prvom mjestu Madrid, učinili su da se osjećam kao da sam tu već nekada bila, kao da pripadam tamo. Tek sam učila španski, a činilo mi se da oduvijek govorim njihovim jezikom. Zbog toga, i nemjerljivih prijateljstava, za mene je Madrid najljepši grad na svijetu, kaže Rašović za naš portal.
Putovanja su, kaže, bila njena strasna želja od ranog djetinjstva. Brzo je počela da ispunjava vlastite želje: počela je, nakon završenog fakulteta u Beogradu, da radi kao stjuardesa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, za nacionalnog avioprevoznika - Etihad. I da živi u Abu Dabiju. U tom periodu piše i članke za jedan crnogorski magazin. Navodi da je ovaj pomalo neobičan izbor zanimanja nakon završenih studija doprinio da stekne nevjerovatna iskustva.
,,Oduvijek su za mene putovanja bila dio života kojem sam se radovala - od porodičnih putovanja, do prvih samostalnih, već u 11. godini. Nikada nijesam pomišljala da mi to kroz posao može postati i - način života. Avijacija određuje ritam spavanja, komunikacije, ishrane… Iako je bilo svojevrsnih izazova - letova koji traju i po cijelu noć, velikih vremenskih razlika, nezgodnih putnika i nepredvidljivih situacija - sve sam to doživjela pozitivno, jer mi je prijala ta dinamika”, ističe ona.
Vjerujem da je povezanost koju osjećamo sa nekim gradom, sredinom, umogome slična odnosima sa ljudima u našem životu - bliskost koju osjećamo nema veze sa ljepotom, spoljašnjošću niti time koliko je važan na mapi svijeta, već sa tim kakav osjećaj rađa u nama. Španija, a na prvom mjestu Madrid, učinili su da se osjećam kao da sam tu već nekada bila, kao da pripadam tamo
Radeći kao stjuardesa pisala članke: Priča nam da je, iako mnogi imaju predrasude prema poslu stjuardese i misle da sve ide glatko i lako, posao kabinskog osoblja je težak, često i psihički i fizički.
,,Potrebno je da budeš odmorna, nasmijana, i u svakom momentu spremna da, pored tekućeg posla, prepoznaš među više od 300 putnika kome treba, i kakva, pomoć i da reaguješ na eventualne hitne situacije koje se mogu desiti bilo kada. Etihad ima veoma razvijenu mrežu letova, pa sam obišla većinu destinacija u njihovoj ponudi - od Brazila, preko zemalja Evrope, egzotike Indije i Azije, ostrva u Indijskom okeanu, do moje omiljene - Afrike. Roster, to jeste raspored letjenja mogao je da znači ću se u istom mjesecu naći u Torontu i ponovo vidjeti Nijagarine vodopade, ići na rafting rijekom Nil u Ugandi, jesti suši u Tokiju i prisustvovati predstavi na ljetnjoj pozornici Sidnejske Opere”, prisjeća se ona tog životnog perioda.
Ipak, za nju najvrijedniji dio putovanja jesu poznanstva, a otkriva nam i da je preko ovog posla upoznala prijateljicu za cijeli život.
,,Ona je takođe iz Crne Gore. Slučajnost ili sudbina? Zavisi u što od ta dva vjerujete. Sa njom, mojom porodicom i prijateljima proputovala sam zemlje u koje nijesam otišla poslovno”, navodi ona.
Pisala o položaju žena: Obilazeći brojne i različite destinacije, pisala je neobične priče iz svijeta. Svaki članak je bio drugačiji od prethodnog i nije mogla isplanirati tekstove, jer mještani uvijek nose zanimljive priče, koje čekaju da budu ispričane. Samo treba znati kako postaviti pitanja...
,,Nijesam htjela da pišem blogove o gradovima i preporuke tipa - gdje popiti kafu, ako ikada posjetite tu zemlju - jer to nijesu bile stvari koje sam primjećivala. Htjela sam da ispričam detalje koje sam zapažala, životne priče ljudi i kroz njih da prenesem energije gradova. Na putovanjima kroz afričke zemlje, na mene su veliki uticaj ostavile žene koje sam tamo upoznala, pa su tako nastale priče o Masai ženama i zločinu mutilacije (sakaćenja) ženskih genitalija koji se još uvijek praktikuje kao dio obreda ,,odrastanja” djevojčica u Tanzaniji, kao i o nevjerovatnoj energiji žena istočno-afričke Ugande ili o tome kako je biti feministikinja u patrijarhalnom društvu Nigerije”, kaže ona.
Status žena kroz vjekove, u različitim društvima, na različitim mjestima u svijetu, u uvijek je tema koja otvara veliki broj pitanja. Naglašava da progres postoji, kao i jači talas emancipacije, ali da su naše zemlje dominantno patrijarhalne, te da se to oslikava danas u modernom društvu.
,,Tradicija i kultura su sastavni dio svakog društva i uglavnom sa sobom nose pozitivnu konotaciju, međutim, kao neraskidivi dio uvijek se pojavljuju obrasci ponašanja i razmišljanja koji ne idu u korak sa vremenom u kojem živimo. Društveni položaj žena je jedna od takvih tema, zato nema ni jednostavnog odgovora”, kaže ona.
Iako je posao kabinskog osoblja nezaboravno iskustvo, koje joj je donijelo mnogo pozitivnog, ipak se odlučila da ode u Beograd i nađe posao u struci.
,,Bilo je neizvjesno kakav ću posao raditi na kraju, jer se novinarstvo kao moja baza, prepliće sa sijaset zanimanja - kroz komunikacije, odnose s javnošću, marketing… Ali, znala sam da moram naći posao kojem vidim svrhu i koji će mi omogućiti napredak i razvoj”, navodi ona.
Mjeseci iščekivanja, na kraju se isplatili: Tada se pojavio oglas Međunarodnog Komiteta Crvenog Krsta u timu interne komunikacije. Ova renomirana organizacija, čije je sjedište u Ženevi, a centri u Beogradu i Manili, gradu u Filipinima.
Iako su intervjui trajali nekoliko mjeseci i uključivali različite testove, perioda prijavljivanja se ne sjeća kao teškog, jer je radila najbolje što je znala u datom trenutku, nadajući se da će neko to i prepoznati. Naposlijetku je - primljena.
,,Imala sam veliku sreću da je ta druga strana vidjela moje izbore kao nezamjenjivu prednost i mogućnost da svoj kolektiv osvježe članom koji može donijeti drugačiju perspektivu. Možda je bolje reći da je bilo stresno čekati odgovor, jer sam znala da je to prilika koju ne bi trebalo propustiti. Poslije nekoliko mjeseci, dobila sam odgovor i ponovo se našla u novoj priči, po svemu drugačijoj od prethodne”, zaključuje ona priču za Portal Analitika.
Marija kaže da ima mnogo planova, ali da će o njima pričati onda kada krenu da se ostvaruju. Do tada, uživa u svakom novom danu i ponosno korača ka svojim ciljevima, ostvarujući ih.
