Treba bit pošten pa reći da smo konačnom smjenom Dritanove i uspostavom Mikijeve vlade prešli put od sedam milja. Jeste da je trasu puta iscrtao meštar od svakoga posla, Aleksandar Vučić, ali čemu vazdašnja kuknjava!? Da smo kadri da sami pronađemo put, ne bi nas Vučić vodao kao mečku tamo-vamo evo pune tri godine.
Za Abazovićeva vakta bili smo lelekači, zaštitnici mafije, fašisti, za Mikija smo čak nekako i simpatično - rigidni pojedinci. Jeste da smo Mikiju poslužili kao strašila za prepadanje ionako prepadnute opozicije, ali da budem iskren - nije da mi ovakvo etiketiranje ne godi.
Ako kontrarevolucionarna 2020. godina nije ozbiljno uzdrmala semantiku, onako kako je sve vrijednosti ovoga društva poperila na glavu, pridjev rigidan i danas bi trebalo da znači - strog, čvrst, neumoljiv.
Padne mi odmah na pamet gospodar Zete Đurđe Crnojević koji dok Osmanlije prodiru, osvajajući staru crnojevićku prijestonicu Žabljak i novu - Obod, na Cetinje doprema štamparsku presu da na njoj pečata inkunabule, kojima se danas od slovenskih naroda mogu pohvaliti pored Crnogoraca još samo Hrvati, Česi i Ukrajinci. Koliko li je samo nevjerice, prijekora i osude istrpio rab Božiji Đurđe rigidno istrajavajući da Zetu uklopi u magistralne civilizacijske tokove.
Dragi moji rigidni pojedinci, ne preostaje nam ništa drugo do da istrajemo na rigidnom otporu fašizaciji i asimilaciji
Pa se śetim Svetoga Petra pred Martiniće i Kruse i njegova rigidnog stava da Crna Gora mora osloboditi sve one krajeve Ivanbegovine koje su osvojili Osmanlije ili Mlečani/Austrijanci, a da pored toga mora iskorijeniti plemenski partikularizam, pogibeljnu krvnu osvetu i usvojiti pisane zakone kako bi se konstituisala kao moderna država. A s koliko se tek podsmijeha i osuda da se kloni dangube i besposlica morao suočiti njegov sinovac Petar II što je rigidno insistirao na peru, u društvu koje je iznad svega držalo do mača.
O čemu li su tek mislili knjaz Danilo i knjaz Nikola pred Grahovac i Vučji do, dok su se rigidno pripremali na okršaj s neuporedivo moćnijim neprijateljem. Zar nije definicija rigidnosti kad šačica idealista podigne ustanak 13. 7. 1941. protiv sila Osovine koje tih dana, nakon što su pod svoju čizmu stavile Evropu, prodiru sve dublje na Istok...
Zapravo, sve što je vrijedno pamćenja iz crnogorske istorije, uostalom sve što pamtimo iz svjetske istorije, jesu rigidne odluke rigidnih pojedinaca. Na kraju krajeva, premda današnjoj generaciji Crnogoraca to mnogo ne znači, antifašizam je izrazito rigidan stav.
Zato, dragi moji rigidni pojedinci, ne preostaje nam ništa drugo do da istrajemo na rigidnom otporu fašizaciji i asimilaciji. Ne preostaje nam, velim, ništa drugo do da nastavimo pružati otpor autokrati Vučiću i njegovoj crnogorskoj posluzi.
Ako je na Vučićevoj agendi prvorangirani projekat popis koji treba falsifikovati i kojim treba otvoriti put ka ustavnoj redefiniciji države i anihilaciji crnogorskog suvereniteta, što njegova posluga i ne krije, ne preostaje nam ništa drugo do osujetiti njegove planove i rigidno ignorisati Vučićev popis.
U političkoj teoriji zakonomjernost je da se onome čemu vas podučava politička konkurencija morate oduprijeti. A u ratnim uslovima u kakvima živimo - k tome još i rigidno. Ali prilično jednostavna politička zakonomjernost ne dopire pod kapu crnogorske opozicije, koja i dalje legalistički pristaje da tanca kako im Vučićevi izmećari diriguju.
Ja doma nijesam, a vi kako vam drago!
Elementarno inteligentno čeljade moralo bi znati da kad vam Mandić poruči da ste skrenuli udesno i da se okanete tema "koje unose podjele", to nije ni istinit sud ni dobronamjeran savjet i da odgovor na to ne smije biti prilagođavanje njegovim zahtjevima - kako to čine visoki funkcioneri opozicije najavljujući retorički zaokret i DF kao prihvatljivog sagovornika. Možda to izgleda kao mudar taktički potez ali je zapravo tragičan strateški promašaj, obesmišljavanje politike zasnovane na principima i jasnim vrijednostima, odricanje od jedine političke platforme koja im je u ovome trenutku preostala.
Ako ste prije mjesec dana tvrdili da su u Monstatu operativci BIA, a danas to više i ne spominjete šaljući signal da biste operativce BIA u Monstatu mogli prihvatiti ako se popis odgodi za 4-5 dana, e onda više ne govorimo ni o tragičnom strateškom promašaju koliko o sramnoj kolaboraciji s onima koji za Vučićev interes kane satarisati ovu državu. Cijenu takve politike, uostalom, crnogorska je opozicija debelo platila ne tako davno, ulazeći u fatalne kombinacije s Dritanom Abazovićem.
Kao što je obesmišljavanje bilo kakvog otpora Vučiću ovo kalkulantsko pregovaranje sa Spajićem još jedna u nizu epizoda javnog spuštanja gaća zbog tanke nade da će ih Miki jednom ipak pripuštiti u vladu. E pa, hoće. Dogodine... U međuvremenu - ja doma nijesam, a vi kako vam drago!