Ruzmarin ili Rosmarinus officinalis L. je biljka čiji je naziv izveden od latinskih riječi ros (rosa) i marinus (more) i pripada botaničkoj porodici Lamiaceae.
Ruzmarin ili „morska rosa“ je višegodišnja zimzelena biljka, koja potiče iz primorskih krajeva, ali se može naći i u kontinentalnim predjelima, sve do pojave dugih i jakih mrazeva. Ruzmarin je kvalitetna medonosna biljka – njegov med je bistar, svijetao, ugodnog i blagog ukusa.
Ruzmarin je zimzeleni grm koji čine drvenasti i snažno razgranati izboji, a koji mogu narasti čak do 2 metra. Listovi ruzmarina su lako prepoznatljivi, dužine od 2 cm do 3 cm i širine od 2 mm do 4 mm. Gornja strana lista ruzmarina je tamno-zelena, dok je donja specifične sivo-bjeličaste boje. Igličasti listovi su intenzivnog i karakterističnog mirisa i gorkog ukusa.
Cvjetovi ruzmarina su sitni, ali izrazite svijetlo-plave ili ljubičasto-plave boje. Ruzmarin cvjeta dva puta – jednom u proljeće i tada je cvjetanje najintenzivnije, a drugi put sredinom jeseni.
Ruzmarin se uspješno razmnožava putem sjemena (generativno) i putem reznica (vegetativno). Sjetvu sjemena treba obaviti tokom aprila, a klijanje je sporo i treba koristiti isključivo svježe sjeme. Kako ruzmarin dosta sporo i teško klija, češći način razmnožavanja je vegetativnim putem, reznicama, uzetih sa zeljastih izboja u proljeće.
Reznice treba postaviti na ožiljavanje u smjesu komposta i perlita, pri tome pazeći da se supstrat ne sasuši. Nakon 14 do 21 dan, reznice će pustiti korijen i spremne su za presađivanje u veće posude, u kojima ih treba zadržati sve do sadnje na otvorenom prostoru.
U uzgoju na otvorenom, bilo da se ruzmarin uzgaja kao začinska ili kao ukrasna biljka, ili pak za dobijanje eteričnih ulja, najvažnije je uvijek imati na umu da je u pitanju vrlo heliofitna biljka – ona kojoj treba puno sunca.
Otporan je na sušne uslove, ali je navodnjavanje u rasadniku obavezno, tokom najtoplijih ljetnjih dana. Ne podnosi teška i zbijena tla i iskusni rasadničari znaju da ruzmarinu treba obezbijediti dobru drenažu, jer na bolje propusnim zemljištima, ruzmarin dobija intenzivniju zelenu boju, miris i ukus. Ruzmarin nije biljka koja zahtijeva obilno đubrenje i savršen je saputnik u organskoj proizvodnji.
U vrtu se odlično slaže sa kupusnjačama (kupus, kelj, brokoli, karfiol i slično), pa se uvijek preporučuje sadnja ruzmarina u njegovoj blizini. Treba ga saditi i u blizini masline, jer svojim intenzivnim mirisom tjera štetočine, dok čak neke insekte i privlači, te time neposredno štiti biljni svijet oko sebe.
Najintenzivniji problemi koji se javljaju u planskom uzgoju ruzmarina su količina vode i niske temperature. Iz tog razloga, treba izbjegavati teška tla i položaje u zasjeni. Korijen ruzmarina je u suviše vlažnim uslovima podložan napadima gljivičnih oboljenja koja mogu oslabiti i uništiti korijenov sistem, što se oslikava u vidu žute boje listova i sušenja grana.
Kao ljekoviti dio biljke sakupljaju se listovi i cvjetovi, koji se u obliku čaja ili ekstrakata primjenjuju za unutrašnju i spoljnu upotrebu. Kako reproduktivni, tako i vegetativni djelovi ruzmarina su veoma bogati eteričnim uljima, što ovu biljku čini posebno značajnom.
Osušeni ili svježi listovi ruzmarina koriste se kao nezamjenjiv začin za meso, peciva, kao biljni čaj, te sastojak brojnih drugih namirnica. Ovaj začin se ne koristi samo zbog specifičnog i jarkog mirisa, koji se odlično uklapa uz brojna jela, već se koristi jer djeluje povoljno na metabolizam, čineći masna jela lakše svarljivim.
Ruzmarin se uspješno koristi i pri izradi parfema i sapuna, a naučna istraživanja su pokazala da ruzmarin ima terapeutsko djelovanje na organizam čovjeka, jer sadrži antioksidanse koji su važni u prevenciji brojnih bolesti.
U 19. vijeku, nemački ljekar i sveštenik Sebastijan Knajp, dao je veliki doprinos razvoju savremene fitoterapije, odnosno uklanjanja bolova koristeći biljne vrste.
Knajp je preporučivao starijim osobama kupke od ruzmarina kao efikasno stredstvo protiv opšte slabosti, srčanih poremećaja, fizičkog i intelektualnog prenaprezanja, gubitka pamćenja, kao i kod reumatizma i paralize, s obzirom da aktivni sastojci podstiču poboljšanje cirkulacije i ublažavaju bolove i grčeve.
Knajp je upotrebu ruzmarina preporučivao i kod žučnih tegoba i ciroze jetre, kao i kod zamora očiju – za poboljšanje vida, a ženama za ublažavanje menstrualnih tegoba i tegoba tokom menopauze. Od njegovih svježih pupoljaka priprema se macerat čija upotreba takođe stimuliše funkcije jetre i žuči, ublažava tegobe kod hepatitisa, gastrointestinalne tegobe, osjećaj težine u želucu i grčeve.
Evropska medicinska agencija, na osnovu pozitivnih iskustava iz dugotrajne upotrebe, preporučuje upotrebu čaja od ruzmarina i etarskog ulja ruzmarina za poboljšanje varenja, za ublažavanje grčeva, a za spoljnu upotrebu kao dodatak kupkama za ublažavanje bolova u mišićima i kostima.
Mitologija nam govori da je ruzmarin stvoren od morske pjene nastale pri Afroditinom izalasku iz mora. Boginja ljubavi nam je poklonila ruzmarin i vjerovalo se da će onaj ko je dodirnut njegovom grančicom u cvijetu uskoro postati vječno zaljubljen.
Ruzmarin ili Afroditin cvijet ima važnu, kultnu ulogu u mitologiji, kao simbol ljubavi i vjernosti – i zato je skromni svjedok svakog vjenčanja. Ruzmarin je i amajlija za privlačenje novca, pa eto još jednog izvrsnog razloga da ova biljka čini sastavni dio vašeg domaćinstva.
