Tokom dešavanja na Cetinju prilikom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve, Joanikija Mićovića, gotovo cjelokupna javnost Srbije postigla je nivo homogenosti na kojoj bi joj pozavdjela i vladajuća partija Sjeverne Koreje.
Uvjeren sam da su poslanstva SAD i EU u Podgorici u posljednjih nekoliko godina podržavala ruski strateški interes u CG i regionu
U odbranu vjerske organizacije koja kanonizuje koljače iz Drugog svjetskog rata i služi kao sigurna kuća notornim zločincima iz oružanih sukoba devedesetih, postrojili su se skoro svi politički relevantni činioci.
Odbrambeni gard zauzeli su i gotovo svi mediji u Srbiji, počevši od tabloida kao što su Informer, Kurir i Alo, preko televizija bliskih vlasti Happy i Pink, ali i navodno opozicioni Nova i N1, pa sve do, koliko to god nevjerovatno zvučalo, portala Peščanik.
TADIĆ I VUČIĆ SVAKI NA SVOJ NAČIN SLUŽILI RUSKOM INTERESU
Osnovu snažnog animoziteta srpske javnosti prema crnogorskim suverenistima, istoričar i profesor Univerizeteta u Beogradu Nikola Samardžić vidi u zvaničnoj, ali i nezvaničnoj propagandi koju su tokom posljednjih 15 godina vodili bivši i sadašnji predsjednici Srbije, Boris Tadić i Aleksandar Vučić.
„Upravljali su medijima, kupovali i prodavali ljude, vodili kampanje obmana i mržnje. I, naravno, svaki na svoj način služili ruskom interesu. U Crnoj Gori organizovali su agenturu koja je prožela opozicione proruske političke partije, medije, univerzitete i nevladin sektor. Na vama je, u Crnoj Gori, da utvrdite koji su to sve bili ljudi“, kazao je Samardžić za Portal Analitika.
Naredna duboka trauma za Srbiju, dodaje naš sagovornik, bio je ulazak Crne Gore u NATO koji je mobilisao radikalnu ljevicu, koja sarađuje s portalom Peščanik.
„Možda je suverenizam Crne Gore pretjerano naglašavao pitanja nacije i vjerskog opredjeljenja, ali u proteklih 15 godina suvereni status nije otkrivao nikakve neprijateljske namjere prema Srbiji. Srbija je, u stvari, napustila partnerstvo s nezavisnom Crnom Gorom kako ne bi ušla u NATO i EU, i u tom smislu je zaista postignut jasan konsenzus“, navodi Samardžić.
IDEJA EVROPSKE CRNE GORE NEMA UBJEDLJIVU RACIONALNU ALTERNATIVU
Govoreći o situaciji u Crnoj Gori, naš sagovornik je ocijenio da vladajuća koalicija sve čini da potvrdi kako vlast do 2020. nije imala prihvatljivu alternativu ali je, kako kaže, šteta koju će počiniti institucijama, međunacionalnim odnosima i ugledu zemlje od toga nesporno značajnija.
„Ako je vlast do 2020. zapravo iscrpljivala ukupne demokratske potencijale, vezujući ih za svoju ideju Crne Gore integrisane u EU i NATO, ali i ideju nacije definisane, prije svega, u odnosu na srpsku naciju, nova vlast je nastupila u punom kontrastu u odnosu na iste ideje koje nijesu partijska ili bilo čija lična svojina. Zato se ideja evropske Crne Gore rušila na identitetskim pitanjima, jer nije imala neku ubjedljivu racionalnu alternativu“, podvukao je Samardžić.
Prema njegovim riječima, Demokratska partija socijalista i njen predsjednik Milo Đukanović moraju se suočiti sa otporima i u briselskoj administraciji i u njemačkoj vladi, koja je, podsjeća, na izmaku. Ali, kako kaže, osnovano je pretpostaviti da neka buduća tripartitna koalicija neće dovoljno korigovati spoljnu politiku, ne u odnosu na Crnu Goru konkretno koliko u odnosu na Rusiju.
„DPS i Đukanović bili su dovoljno dugo na vlasti da je i njihovo samo trajanje stvaran ili izmišljen izgovor, da postanu privremeno ili stalno neprihvatljivi. Ne znam da li je u ovom trenutku Đukanović, kao donedavno, dio važnih rješenja ili je postao dio važnih problema. Na njemu je, u stvari na našoj zajedničkoj političkoj generaciji, da donosi i odluke koje će se odnositi ne na sopstvenu budućnost, nego na zavještanje koje će biti isključivo u službi javnog interesa definisanog idejom slobodne, otvorene, demokratske države, integrisane u sistem evropskih institucija“, istakao je Samardžić.
NAPAD NA VUKOVIĆA NAPAD JE NA SVAKOG EVROPSKOG GRADONAČELNIKA
Prošle sedmice gradonačelniku Podgorice i potpredsjedniku DPS-a, Ivanu Vukoviću, prijećeno je smrću od strane, kako su mediji javili, bivšeg pripadnika Sedmog bataljona i člana vladajućeg Demokratskog fronta.
Ovaj incident ignorisali su i propustili da osude ne samo sve partije na vlasti nego, što posebno iznenađuje, i kompletan diplomatski kor država Zapada.
Upitan da prokomentariše muk zapadnih diplomata, Samardžić je kazao da je to pitanje za njihove vlade.
„Uvjeren sam da su poslanstva SAD i EU u Podgorici u posljednjih nekoliko godina podržavala ruski strateški interes u Crnoj Gori i regionu, i da će to potvrditi istrage koje će svakako da uslijede. Napad na Vukovića napad je na svakog evropskog gradonačelnika i, usudio bih se, na američkog predsjednika lično. Trampova ambasadorka u Podgorici morala bi da podnese odgovornost i u tom smislu“, naglasio je naš sagovornik.
On napominje da je ambasadorka SAD u Podgorici, Džudi Rajzing Rajnke, pripadnica establišmenta bivšeg američkog predsjednika Donalda Tampa koji je, kako je istako, podijelio samo američko društvo, do razarajućih dubina.
„Trampova Amerika nije Amerika koja je globalni lider sloboda, demokratije, kulture. Trampova Amerika je opasna sekta koja je sve učinila da EU i njeno susjedstvo gurne u sferu malignog ruskog uticaja. Crna Gora je postala žrtva Trampove administracije i zbog svojih starih podjela i neuspjeha da, u toku posljednjih 15 godina, izgradi čvrste, nezavisne, slobodne, liderske institucije“, kazao je Samardžić.
Ipak, zaključuje, za tekuću krizu na Zapadnom Balkanu je prije svega odgovorna Evropska unija koja je, kako kaže, ostala bez zajedničke spoljne i bezbjednosne politike već tokom ukrajinske krize 2014. godine.
