Politika

Stav

Samo da (B)rata ne bude

Moja mašta ne može da pojmi na kakve bismo tek jade bili da su zelembaći uspjeli da uzmu neki značajniji procenat na izborima, a ne samo litijaški kusur. Pa da Brat bude Bratina, a ne mali Brat. Htjedoh reći Bratić, ali je termin zauzet

Samo da (B)rata ne bude Foto: Antonio Balic/Cropix
Alek Barović
Alek BarovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Karakteristika svakog autoritarnog režima je ograničavanje ljudskih sloboda. Mediji, kao sila kojoj je dužnost da kritikuje i ukazuje na loše postupke vlasti, jedan su od stubova demokratije u društvu, ali i prvi na udaru takve loše vlasti.

Jednostavno, slobodni mediji su u sprovođenju takvog nedemokratskog programa najveća smetnja. Jer, krajnji cilj autoritarnih režima je zabrana mišljenja. Barem onog koje se kosi sa ideološkom matricom koja se sprovodi. Sve ovo vodi diktaturi, pa i fašizaciji društva.

Crna Gora ne bi bila Crna Gora da nije paradoksalna. Đe svi, mi kontra... Većina teorija i pravila društvenih nauka na ovome kršu ne važe. 

U Crnoj Gori je proces ukidanja demokratije tekao obrnuto. Prvo smo dobili fašizaciju društva pa onda idemo ka zabrani slobode mišljenja, govora i medija. Naravno, u slobodne medije ne ubrajam one koji su na sva zvona propagirali „demokratičnost“ Crkve Srbije, mada je njihova uloga u stvaranju sunovrata ogromna. 

Sloboda je skupa, Brate, ali za nju se vrijedi boriti

Već je dvije godine otkad vlast obavljaju partije klerofašističke ideološke matrice ili one koje im pružaju podršku. Mada, lično gledano, URA mi mnogo više spada u ovu prvu kategoriju nego li Demokratski front. Mišljenja sam da bi i najdesniji Frontovci u nekim trenucima imali zeru kičme, za razliku od ''zelenih'' kolega.

Dalje je slijedilo uvođenje prividne diktature. Naravno, ne u punom smislu, ali kada Brat ne pita nikoga ništa, radi onako kako je njemu najpovoljnije, uništava državu radi sopstvene koristi i plus ima obraza da se pravda (opravdanjima koja pale samo kod njegovih pristalica), to ne može biti ništa bez diktatura. 

Na njegovu žalost ili našu sreću, pod budnim je okom zapadnih partnera. Da nije toga vjerujem bilo bi još gore. Bratova Bjelorusija, ili Bratorusija. Ili jednostavno - Srbija, bre, b(r)ate.

Sad je aktuelan napad na medije. One koji ne pišu onako kako diktiraju iz Beograda. Ili se drznu da pišu protiv Brata i njegove bliže i dalje ''familije''. Dao bih im kolektivni naziv Bratići, ali je ovaj termin već bio zauzet i ima svoju definiciju.

Nakon munjevitog uleta ogromnog novca beogradskog vožda i kupovine svih mogućih televizija i portala, mala brojka onih ''što se ne šće u lance vezati'' i prodati sada su velika prijetnja toj investiciji. I meta. Da investicija ne propadne. 

Brat pokušava da preslika djelovanje njegovog političkog uzora A.V. Ubiti svaku slobodnu misao i riječ. To je valjda recept uspješne diktature. Samo što je kod nas rađena na obrnuti način. Izgleda su zaboravili na onu staru, ''što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi''. Ili su svjesni i toga, pa pokušavaju svoje pogreške ispraviti jedinim što im je ostalo – prijetnjama i nasiljem.

Crna Gora ne bi bila Crna Gora da nije paradoksalna. Đe svi, mi kontra

Zbog toga i služi targetiranje novinara i intelektualaca. Da se neka budala nahuška na njih. Realno, ne sumnjam da bi ruka pravde i za to optužila bivši režim, građevinske firme, možda i neke pčelare ili ribolovce, a na kraju i samu žrtvu. 

Jer, što mu bi da diže glas protiv ''napretka''? U njihovom paralelnom univerzumu đe je sve bajno nema mjesta kritici. Moja mašta ne može da pojmi na kakve bismo tek jade bili da su zelembaći uspjeli da uzmu neki značajniji procenat na izborima, a ne samo litijaški kusur. Pa da Brat bude Bratina, a ne mali Brat. Htjedoh reći Bratić, ali je termin zauzet.

I realno, uzaludno je sve. Sloboda i strah ne idu zajedno. Ko nije pokleknuo pritiscima u ove dvije godine ili se eventualno nije prodao, neće ni sad. Uzalud hajka, procesi, tužilaštva koja ne rade svoj posao, etiketiranja i prijetnje. Izgleda da je, ipak, obrnuto. Nemoguće je zastrašiti onoga od koga te je strah. A Brata je strah. I to, izgleda, veoma.

Slobodna misao nas je održala i devedesetih kada smo spram sebe imali mnogo ozbiljnije protivnike. Protivnike koji nisu prezali da prijetnje sprovedu u djelo. Nisu granali rukama, kukali po društvenim mrežama, slali botove i pravili izmišljene hajke. 

Sloboda je skupa, Brate, ali za nju se vrijedi boriti. A boriti se za slobodu u današnjoj Crnoj Gori znači građanski se oduprijeti bratiji. 

SVI!

Portal Analitika