Gotovo je pa prirodno svojstvo kupleraja da svoj moral nastoji prikazati, pa još i izvoziti, kao vrhunski etički sistem. U nas se pak kupleraj u posljednje vrijeme sve češće odaziva na lozinku „pomirenje“ i „potreba za dijalogom“.
E sad, ako ste uvjereni da principi ne bi smjeli biti podložni relazivizaciji, okačite u Crnoj Gori to mačku o rep.
Dakle, sve što ste mislili da je logično, moralno i principijelno, više ne važi. Normalizovali smo stanje u kojem je sasvim ok da žrtva pravi vladu s dželatom do te mjere da, ukoliko je javno upozorite na to, još dobijete i „moralnu“ pridiku što ugrožavate pravo žrtve da se autonomno i ovaj put dobrovoljno preda u ruke dželatu. Bujrum! Toliko o principijelnosti i moralu crnogorskog političkog kupleraja.
A sad bih o nečem drugom.
Najgore što bismo smjeli dopustiti u ovom trenutku jeste pristanak na pravila igre zatvaranja u nacionalne torove koje nam nameće Vučić preko svojih marioneta u Crnoj Gori, onih starih i ovih novih.
69To što priča o konstitutivnosti naroda više ne dolazi samo iz Beograda, no i iz Sarajeva, i to što kad promoviše Crnu Goru kao novu Švajcarsku vojvoda Mandić zapravo šeretski šalje poruku da se ide u pravcu etnofederalizacije (ili etnofeudalizacije), samo je najava nekih novih neprincipijelnih (regionalnih) saveza. A ako je u nečemu majstor, Vučić zbilja dominira u proizvodnji spinova i svakovrsne magle u kojoj pliva kao riba u mutnom.
U prirodi je velikosrpskog fašizma negacija drugog, a to što je u Crnoj Gori target prenesen s Bošnjaka i Albanaca na Crnogorce, samo je lukava varka uma
Zato, velim, odgovor na etno-klanizaciju Crne Gore mora biti najšira moguća građanska platforma – ne mislim pritom na političko objedinjavanje, već na stvaranje fronta političkih organizacija (starih i novih), civilnih udruženja i djelova akademske zajednice kojima je na srcu građanska i multikulturna Crna Gora. I ne fronta salonskih mudrijaša koji čekaju Vučićeve poteze da bi do u beskraj lamentirali nad zlehudom sudbinom, već front koji proizvodi nove ideje i nove sadržaje otpora razaranju društva i anihilaciji državnoga suvereniteta. Front koji, riječju, djeluje proaktivno.
Za uvid što je to čega se Vučić plaši nije nam potrebna posebna mudrost. Dovoljno je proučiti njegove glavne mete. A mete su u ovom trenutku upravo građanske partije koje su bile nosioci procesa državne emancipacije od 1997. do 2020. godine. U novoj Vučićevoj vladi, dakle, nema mjesta za nesporne građanske stranke koje su izborile crnogorsku nezavisnost i uvele Crnu Goru u NATO. Oko njih je stvoren sanitarni koridor. Godine 2020. kužnima su proglašene zbog korupcije i kriminala.
Otad do danas nema nijednog političkog subjekta današnjih vlasti za koji ne postoji sumnja da je imao veze s kriminalnim klanovima, o mehanizmima zloupotrebe državnih resursa u partijske svrhe da i ne govorimo. Sve zloupotrebe što ih je tri decenije činio DPS, dijelom i s SD(P)-om, nova vlast je nastavila i dovela do neviđenih granica – od partijskog zapošljavanja do zloupotrebe institucija.
Poslije svega što smo viđeli u ove četiri godine, dakle, ne stoji primjedba da su DPS i SD(P) neprihvatljivi zbog korupcije i kriminala. Tim prije što je prihvatljiv BS i albanske partije koje su decenijama bile u koalicionim vladama s DPS-om i SD(P)-om.
DPS i SD(P) neprihvatljive su Vučićevim marionetama jer su – sviđelo se to kome ili ne – nosioci građanske politike u Crnoj Gori. E pa sad kad znamo za Vučićev jadac, očigledniji je i odgovor na pitanje kako spriječiti projekat etno-federalizacije Crne Gore – koji je samo prva faza usisavanja države u Srpski svet i čije bi žrtve ne manje od Crnogoraca bili i pripadnici manjinskih naroda.
Odgovor na etno-klanizaciju Crne Gore mora biti najšira moguća građanska platforma
Samo jačanjem građanske svijesti i snažnim državnim patriotizmom možemo, a dodaću – i neminovno hoćemo, poraziti neman fašizma, koja zamaskirana najnovijim političkim pregrupisavanjima, prijeti da razori ovo društvo. Zato – od jeremijade nema selameta. Posebno nikako ne smijemo teret izdaje svaljivati na vrat niti jedne nacije jer nijesu nacije te koje proizvode destrukciju, već politike i ideologije. To što su danas Crnogorci predmet segregacije neka ne zavara druge da neće doći na red.
U prirodi je velikosrpskog fašizma negacija drugog, a to što je u Crnoj Gori target prenesen s Bošnjaka i Albanaca na Crnogorce, samo je lukava varka uma. Crna Gora po mjeri Vučićevih potirača moguća je samo kao provincija svetosavske talibanije, u kojoj će jednako tijesno biti svima koji ne prihvate „vrijednosti“ jednonacionalne, jednovjerske i jednoumne neofašističke palanke.
Ovo je sad naizgled teža, ali jasnija borba za građansku državu i otvoreno društvo, i na nju nema ekskluzivna prava nijedna nacija, već građani ove države koji neće dozvoliti da je iźedu virusi ideologije krvi i tla.
I zapamtite – samo je do nas!
