Svaki put kad je Crna Gora gubila, u bezbroj bitaka kad su se branila ognjišta, gubila je od najnedostojnijih neprijatelja.
Bastalo je ovim plemenima da se nađu prsa u prsa sa planetarno moćnim vojskama, pa smo u toj osvajačkoj ligi šampiona“ stajali naspram Cezara i Napoleona, raznih sultana ili vezira do bečkih careva i nadvojvoda. Iako „šaka jada“, bez iđe ičega liše srca u prsima, bastalo nam je da sačuvamo zemlju! I ne samo to! Nego da se vile grabe kroz vjekove da nam dostojan vijenac ispletu.
Kao da je moć neprijatelja bila srazmjerna našem heroizmu. Što je brojnija i moćnija neprijateljska vojska bila, to je gorštački kapric i trijumfalni karakter bio snažniji. Međutim, nestajali smo tragično. Ne pod čizmom osvajača, nego šibicara.
Objelodanjene Sky poruke raskošno nam prezentuju suštinu „oslobođenja“ Crne Gore
I svaki put kad smo „pali“, pali smo od domaćeg šljama. Nikad nismo imali odgovor na takve. Tu, na pragu ništaroba, žbireva i izdajnika, kao da se rušila, poput kule od karata, sva ta slavna slobodarska harizma. Postaje već patern naš ritam poraza od najgore sorte. Stari Crnogorci bi rekli od nesoja - negacija od soja, sorte, kulture.
Evo i danas, to prokletstvo nas u stopu prati. Da jedino uz pomoć domaćeg otpada, ljudskog, karakternog i kulturnog, onaj pretedent na naše planine, jezera i more, na naše legende i heroje, pjesnike i ratnike, može ušetati u naše gradove, oskrnaviti ih, poniziti ih i poharati ih... Da pritom niti vidi niti razumije, onaj otpad, koji je s nekim razlogom to postao, kakvu je štetu napravio. Kako otpad može prepoznati ljepotu naspram ružnog, plemenito naspram divljačkog ili uzvišeno naspram primitivnog? Nikako! Jer je otpad.
Uvijek nas polusvijet vrati na dno od svijeta
I dok se po bjelosvjetskim zatvorima takvi vesele jer su „od kad znaju da misle protiv države“, lokalni prodavci magle nam serviraju još jednu izdaju kao dolazak slobode! E, tu su se i oni neznaveni među nama spotakli.
Decenijama u sjenci ili tiraniji bahatih direktora ili šefova, uz malo medijske zamjene teza, spotakli su se tako da smo se sa njima skupa survali niz strme strane civilizacije. Sve do dna!
Kao Sizif u svom beskonačnom trudu, uvijek nas polusvijet vrati na dno od svijeta. Tamo, đe su bili spremni da nas poubijaju oružjem skrivenim ispod isposničkih kostima božjih sluga. Tamo, đe su prodavci droge saborci vladikama. Tamo, đe veleizdaju prodaju za pomirenje. Đe je moguće da pjesnike, pisce, humaniste i stvaraoce pospeš katranom i perjem, a polusvijetu daš univerzitete i škole, fotelje i vozače.
Objelodanjene Sky poruke ovih dana nam raskošno prezentuju karakter i suštinu „oslobođenja“ Crne Gore. Da, da - onog oslobođenja kojem su vjetar u jedra davale i neke ekselencije i visoki zvaničnici, jednako koliko i internacionalni narko trafikanti.
Samo se pitam, „Crnogorci, o Crnogorci“, baš vi koji se ovih mjeseci, a i godinama, ušima pokrivate, sami od sebe i od svih drugih, basta li vam da ustanete na noge i kažete: „Pogriješio sam!“ Ili vam ni zatvorski jurišni pokliči, koji normalnom svijetu lede krv u žilama, nisu dovoljni? Da li da vam naspram savjesti stavim (neka ga tu) da se nađe: „Samo rokajte, brateee! Imate alata!“
