U Pljevljima postoji nekakav ''Odbor za odbranu prava srpskog naroda''. Naravno, ne radi se o nikakvim pravima ugroženih, već o jednoj od stotina ''organizacija'' u Crnoj Gori koje žele da silom i strahom sprovode svoju ideologiju. Ništa iznenađujuće, oni ništa drugo bez silu i strah ni ne poznaju. Problem je u tome što država tolerisanjem toga dokazuje da zapravo i ne postoji.
Taj takozvani Odbor želi da određuje ko će biti direktor jednog od najvećih državnih preduzeća. Nije to zbog brige za Pljevlja, tamošnje stanovnike ili srpski narod, već da bi nastavili masovna bespotrebna zapošljavanja, buduću kupovinu glasova i sipanje para Crkvi Srbije. Štaviše, taj Odbor poručuje Podgorici da neće upravljati Pljevljima! Saoizacija Pljevalja u toku, a država ćuti.
U što se to pretvara Crna Gora?
Nije ovo ni prvi ni posljednji put. Malo se uradilo da se zapadu skrene pažnja na postojanje raznih pravoslavnih bratstava i grupa, koje su ekstremističke i militantne skupine koje služe za sijanje straha i potencijalno prepadanje, a i prebijanje neposlušnih. A Crna Gora je takvih puna – raznih odbora, savjeta, pokreta, bratstava, zavjetnika i vjernika, formalnih i neformalnih… Svaka od njih ima neku ulogu, jedino je nema država.
Dok traje saoizacija Pljevalja, traje i u Budvi, u Nikšiću, u Šavniku, u Andrijevici, i vjerovatno i u ostalim gradovima, a da mi to ne vidimo. U Budvi je nasilje počelo još prije par godina, i dahije nastavljaju da vladaju. U Nikšiću, taj nekad ponositi grad, je došao na nivo oburdanog bedema iz one pjesme. U Šavniku i Andrijevici nasilničke grupe sprečavaju demokratske procese.
15U što se to pretvara Crna Gora? U divlji zapad pod duhovnom upravom srpske crkve? Kad su nam pričali da oće nazad njegoševsku Crnu Goru očigledno je da su mislili na doba hajduka i otimačine, kad se živjelo od pljačke i po zakonu jačega. To smo svakako dobili.
I u vezi popisa se javio veliki broj grupacija koje prijete da se isti mora održati po svaku cijenu i uz prijetnje ''naaaroooodom''. Jednostavno, mora biti po njihovome ili će biti problema, ozbiljnih. I umjesto da država ove prijetnje i pokušaje sankcioniše onako kako treba, imamo situaciju da bivši premijer pred kraj mandata prima neke od predstavnika ovih organizacija. Naravno, nije mu prvi put, sjetimo se samo kada je odlazio na slave nekih od grupa na kojima su se pjevale četničke pjesme.
Definicija suvereniteta je da država ima monopol nad upotrebom fizičke sile na svojoj teritoriji. Očigledno je da u Crnoj Gori silu može upotrebljavati svako osim nje same, što znači da Crna Gora onda i nije država, tj. onima koji njom upravljaju je to i cilj - da nje nema.
Dok traje saoizacija Pljevalja, traje i u Budvi, u Nikšiću, u Šavniku, u Andrijevici, i vjerovatno i u ostalim gradovima
Umjesto podrške i pomoći, mi smo od naših saveznika zbog takvog stanja dobili izolaciju. Niko ne želi da rješava naše probleme, to moramo mi sami. Uz trenutnu garnituru to je nemoguće, jer želje idu u sasvim suprotnom pravcu.
Dolaskom Andrije Mandića na čelo Skupštine došlo je i do toga da on svakoga dana ima najznačajnije bezbjedonosne informacije. I one interne koje proizvodi ANB, ali i one eksterne koje dolaze od saveznika, naravno, u mnogo manjem kapacitetu nego ranije.
Činjenica da je ovo lice zauzelo tako važnu funkciju i to da je najveći broj ovih grupa pod kontrolom njegove partije da nam zaključiti da je od skora on u Crnoj Gori i bog i batina. Očigledno svi to vide, pa i oni u pokretu Evropa sad, ali niko jednu da prozbori o ovom pitanju.
Prije nekoliko dana u jednom tekstu zvaničnik ANB-a je izjavio da u Crnoj Gori nema opasnosti, i da prate neke navijačke grupe i pojedince. Niđe da pomene ''odbore'' što bune narod po Pljevljima i prijete batinama odboru direktora državne firme. Niđe da pomene grupe sa motkama koje ne dozvoljavaju da se održe izbori u jednoj crnogorskoj opštini. Niđe da pomene batinaše koji ulijeću svako malo u zgradu Skupštine opštine Andrijevica. Za njih njihovi nisu problem, jer su i sami dio toga.
Saoizacija Crne Gore se nastavlja, nasiljem i prijetnjama. Ne bi me začudilo da uskoro još više radikalizuju ponašanje, jer im jednostavno - može biti. Može im biti jer država ne reaguje, štoviše, visoke adrese podržavaju takvo djelovanje. Sa druge strane, potlačeni ćute i prihvataju situaciju kao normalnu. Moje pleme snom mrtvijem spava, a do kad će pitanje je. Nadam se ne još zadugo.
