Nema nijednog pokušaja ili pak uspjelog državnog udara u Crnoj Gori u potonjih pola vijeka iza kojeg se ne pomalja nos novoizabranog savjetnika ministra Zogovića.
Vratimo li film u '88/'89. godinu, zatičemo zajapurenog unuka jednog od potonjih komita stradalih za pravo, čast i slobodu Crne Gore kako agilno zavodi za Goleš planinu radnike Radoja Dakića, upregnuvši ih u rebrendirani projekat čija je izvorna verzija njegova đeda stajala glave. Bio je to prvi uspjeli državni udar u kojem je gorepomenuti učestvovao. U godinama koje su uslijedile hvaliće se vlastitom nacionalnom konverzijom onako kako se svaka prodana duša kune u vlastitu čast.
41U najmračnijoj eri DPS-a, onoj koju obilježava potpuna servilnost zločinačkom režimu Slobodana Miloševića, Savjetnik je šef poslaničkog kluba, gorljivi zaštitnik lika i djela balkanskog kasapina, a kad je potrebno i čovjek za specijalne zadatke – ostaće iz tog perioda upamćen i kao arhitekta izborne prevare 1996. godine.
Kad je dio državnog rukovodstva Crne Gore 1997. odlučio napraviti državnički zaokret, Savjetnik će ponovo iskočiti u prvi plan, predvodeći iz pozadine – što je njegov uhodani mehanizam – pokušaj državnoga udara januara 1998.
Potom će biti ključni operativac najtoksičnije izdajničke klike u novijoj crnogorskoj istoriji, SNP-a – čiji su direktni nasljednici danas Demokrate, ex DF, PES i Milatović – naslonjenog na svoje vojno krilo oličeno u Sedmom bataljonu, paravojnoj formaciji koja je formirana s ciljem izazivanja građanskog rata u Crnoj Gori.
Pamti se njegovo sluganjsko držanje na Miloševićevom kanabeu, dok ga tadašnji gazda kinji riječima: „Pa šta čekate vi dole?“ Možda sam bio isuviše mlad tad a možda odveć politički naivan sad, da razumijem priče o tome kako je Savjetnik '99. spriječio građanski rat potpisavši nekakvu skupštinsku deklaraciju. Baš kao što nikad neću razumjeti argumentaciju da je Amfilohije spriječio paljenje džamije u Beogradu. Indoktrinirate masu, naoružate je mržnjom a i još ponečim ubojitijim, i onda vas proglase pacifistom kad ta masa navođena vašom rukom krene u sveti rat!?
Kad je Milošević pao odrekao ga se i prigrlio Koštunicu. Potom i Tadića. Konačno, i Vučića, dokumentujući tako bezrezervnu servilnost svakom hegemonu koji je pregnuo zgaziti crnogorski suverenitet.
U pokušajima državnog udara 2015. i 2016. djelovao je iz pozadine, toliko vješto ukriven da ga nije zakačila ni jedna jedina optužnica. Takvo je bilo i njegovo djelovanje tokom uspjelog državnog udara od januara do septembra 2020. Drugi su preuzeli liderstvo i odgovornost, no vonj Savjetnikove arhitekture prevrata precizno je ukazivao na njegovo prisustvo.
Današnja Crna Gora, obezglavljena, potčinjena novom gazdi, ponižena, svedena na provizorij kojim upravljaju Savjetnikova duhovna čeda podnjivljena u mržnji prema vlastitoj državi, slika je i prilika našeg Savjetnika. No, ono što ne zna i ne može znati ni Savjetnik niti jedan odrod na ovom dunjaluku jeste da snagu otpora zlu ne mogu satrijeti nikakvi inženjerinzi i represalije.
Usude li se posegnuti za izmjenama Ustava i etničkim inženjeringom u vidu izmjena Zakona o državljanstvu, legitimisaće pravo na građansku pobunu u kojoj će se arhitektura njihova državnog udara srušiti kao kula od karata.
Najbolja garancija takvog raspleta upravo je Savjetnik, kojem ni ova pozna sinekura neće pomoći da izmijeni vlastitu sudbinu – vječite zle kobi velikosrpskog projekta.
