Crna Gora dobila je novu političku partiju. Iako je lider te partije odavno poznat javnosti kao jedna od ključnih političkih figura protekle epohe, o njoj suštinski i dalje ne znamo ništa.
Iznad SEP-a levitira bezbroj enigmi i pitanja. Na ideološka opšta mjesta iz kojih se partija medijski lansirala, javnost i politička konkurencija mogu samo da stidljivo nagađaju šta je konkretna politička misija SEP-a. Osim lidera Markovića, šira javnost prepoznaje samo još Sanju Damjanović, takođe bivšu visoku funkcionerku DPS-a.
148Za sada, ono što zasigurno znamo je da partiju mahom čine nekadašnji članovi i funkcioneri DPS-a, nezadovoljni svojim statusom i u konfliktu sa strateškim potezima vrha partije nakon njenog prelaska u opoziciju.
Iz naziva (Stranka evropskog progresa) ne možemo zaključiti mnogo. Evropska provinijencija je univerzalna odrednica svih crnogorskih partija.
Na mrežama, ljudi iz javnog života slali su sasvim različite ocjene o osnivanju ove stranke. One se kreću od oprezne, kurtoazne podrške osnivanju nove "suverenističke" partije, do ocjena da je u pitanju još jedan "Trojanski konj" poput Ure.
Kao veliki adut u prvom talasu utisaka istakle su se reakcije u odnosu na naučnicu iz Cerna, Sanju Damjanović, koja je simpatije progresivne javnosti imala i za vrijeme njenog angažmana u okviru DPS-a.
U javnom prostoru glasne su i teorije raznih partijskih botova na X-u, koji služe da plasiraju stavove koje partije ne žele zvanično da izgovore - da je SEP zapravo projekat "iz kuhinje" Vijesti.
Dakle, ako je strateški PR cilj novoosnovane partije da izazove totalnu konfuziju javnosti o tome što ona reprezentuje - u tome su i uspjeli. Šta god se ispostavilo najbliže istini, ono što iskrenog patriotu na liniji građanske ideje suverene Crne Gore najviše zanima jeste budući balans partije između svojih i državnih interesa.
Tu vrstu dileme i radoznalosti budi i osnivačka izjava lidera SEP-a u kojoj najavljuje da će "sarađivati sa svima koji Crnu Goru vide kao zemlju stabilnosti, mogućnosti, razlika koje nas vode ka napretku”. Zato je, kaže, ovdje, a ne u DPS-u.
Šta znači saradnja sa svima koji Crnu Goru vide kao zemlju "razlika", a isključuje političku otvorenost DPS-a ka saradnji sa političkim opcijama različitim od njih?
Do sada, DPS Danijela Živkovića jedino je isključivao radikalne politike velikosrpskog hegemonizma i klerikalizacije sekularnog društva u političkim projekcijama interpartijske saradnje. Naprotiv, ta otvorenost biva uporno odbijana od strane vladajućih stranaka, koje se pozivaju na partijske grijehe iz prošlosti kao uzrok suženog koalicionog kapaciteta.
U tom smislu, pitaće se svaki građanski orijentisani patriota, kako SEP očekuje veću efikasnost u koalicionom kapacitetu u misiji afirmisanja "različitosti" od DPS-a ako isti rejting čeka i prvog čovjeka partije kao posljednjeg premijera DPS-a na vlasti?
Koja bi to politička platforma, prihvatljiva za "različitosti", morala podrazumijevati bitno drugačiji ideološki okvir od DPS-a, a da ujedno podrazumijeva nulti kompromis kad je riječ o crnogorskoj državnosti, lojalnosti Ustavu i opstanku crnogorskog nacionalnog bića u vremenu kada je najugroženiji u svojoj modernoj istoriji?
Dileme ove vrste sasvim su legitimne i okupiraju crnogorsku javnost. Uzevši njih u obzir, nije ni čudo što je pojava ove partije naišla na toliko različite prognoze i utiske.
Na koncu, cijela priča o drugačijem "konceptu" svodi se na jedno pitanje - hoće li ove partije u budućnosti biti partneri na liniji odbrane Crne Gore, u trenutku kada se najavljuje promjena njenog Ustava, sa oko stotinu hiljada novih glasača iz drugih država? Bez trunke dileme, to bi značilo i krajnji poraz Crne Gore od ciljeva srpskog sveta.
Ukoliko, ipak, neće biti partneri u misiji odbrane crnogorskog Ustava, gdje je ta ključna ideološka tačka razdvajanja? Hoće li se ove dvije partije na narednim izborima boriti za iste glasače ili postoji logika u kojoj će se suverenističko biračko tijelo konsolidovati i kroz nijansirano političko djelovanje ovih partija međusobno dopunjavati?
Hoće li se DPS i SEP pretvoriti u međusobnu borbu za poželjnijeg partnera ili će uprkos ličnim i ideološkim razlikama ponuditi koncept saradnje za spas Crne Gore?
U odnosu na ideološko određenje ove vrste, u kome će SEP napraviti razliku između "različitosti" u jednoj i tolerancije na klerikalni velikodržavni ekstremizam u drugoj optici, odrediće se i budući stil političkog djelovanja DPS-a Danijela Živkovića. Lidera koji je u nedavnom gostovanju na TV Vijesti pokazao da ga nijedan politički oponent, ni u kom slučaju, ne smije podcijeniti.
