Stigla je sezona u kojoj magija novogodišnjih praznika unosi radost u srca, čak i najvećih cinika, mizantropa i hejtera, čak i onih koji mantru „budi euforičan, srećan i optimističan bez posebnog razloga“ preziru iz dna duše.
Ako te šarm ovih praznika ne „kupi“ infantilnom ikonografijom i mitologijom, žurkama, hedonizmom i dionizijski raskalašnim noćima ili pak toplim porodičnim okupljanjima, onda nema toga majčinog sina ili kćeri koji/a ostaje imun/a na maratonsko gledanje filmova i serija ili kako se to danas popularno zove-bindžovanje.
Zvuk alarma u cik zore neće te terorisati makar još nekoliko dana, oko tebe je spremno 40 kilograma grijeha u vidu hrane, a dom je topao dok vani „neke budale bacaju petarde, vrište i raduju se jer im je rečeno da tako treba“.
Gotovo 100 milijardi vrijedna movies&entertainmant industrija je ludačkim ugovorima/honorarima okupila najveće talente na planeti, kako bi baš TEBI, tu dok ležiš na kauču, na tacni servirala pregršt nevjerovatnih filmova i serija, čiji te svjetovi čekaju da uroniš u njih u lijenim prazničim danima i noćima. Vjerovatno najboljih filmova, serija nedvosmisleno, u istoriji, uprkos tome što živimo takvu epohu u kojoj je najisplativiji film ikada seperherojska saga - nastavak „Osvetnika“ sa zaradom od više milijardi dolara.
No, uprkos tome što su najisplativiji filmovi po Martiju Skorsezeu, više tematski zabavni parkovi nego li filmovi, vaši TV streaming servisi na koje ste se pretplatili vam zaista nude čistu magiju u vidu filmova i serija, koja se aktivira jednim klikom na daljinskom.
Međutim, šta gledati? Kao da vas vidim dok neodlučni satima „šaltate“ po naslovima uz nadmeni stav „što god vrijedi ja sam već vidio šest puta“.
Portal Analitika i ove godine nudi čitaocima "must watch" listu filmova, a posebno serija u vremenu njihove apsolutne dominacije u fantastičnim rezultatima, koju preporučuje ličnost iz svijeta filmske umjetnosti.
Ove godine biće to moji predlozi, a trudiću se da ne budu namijenjeni pro level konzumentima, već i onima koji su tek otvorili prve Netflix, HBO, Amazon, Hulu ili ostale streaming naloge. Kao što je prije nekoliko dana moj stariji komšija kojeg sam, nakon što sam mu instalirao i otvorio nalog na Netflixu, u carstvo imaginacije uveo sa:
The Crown (Kruna)
Najpoznatija royal porodica na planeti - Windzor sa kraljicom Elizabetom na čelu, kontekst je u koji je smješten ovaj raskošni TV projekat, čija gluma, set design (scenografija), kostim, fotografija i dramaturško briljiranje kroz sezone, jednostavno ostavlja bez daha.
Kad jednom zagrizete ovu priču smještenu u srce globalne elite-britanske kraljevske porodice, nećete moći da se zaustavite. Materija koja je oduvijek bila rezervisana za rubrike skandala, mode i žute štampe, ovog puta je maestralno prezentirana kroz super životne, mahom tužne sudbine ljudi koji su više hodajući ornamenti, simboli u službi ikonografije nacionalnog identiteta jedne svjetske mega sile, bez prava na bilo kakav stav, hodanje mimo linije protokola, bez prava na privatnost i pravu ljubav.
Sve njihove privilegije djeluju beznačajno u odnosu na lične žudnje, ambicije i stremljenja. U tom strogom i bespoštednom sistemu, vjekovima oblikovanog tradicijom, svaki član porodice ima namijenjenu ulogu.
Sa istorijskim ličnostima koji defiluju kroz savršeno stilizovane dekade, od Vinstona Čerčila, Džona Kenedija do Ledi Dijane, ova serija nama, građanima Crne Gore, očitava važnu lekciju. Sistem simbola, rituala, ornamentike i tradicije je važan segment identiteta jedne nacije, koji postaje svojevrstan trade mark na opštem tržištu, a prema kome mi na dnevno političkom trvenju gradimo averziju, uporno ga degradirajući u jeftinim kompromisima.
Jedna porodica stavljena u život iz bajke, u palate i privilegije, sa turističkog aspekta Britaniji donese milijarde dolara svake godine, po raznim osnovama. O širenju globalnog uticaja kulture da ne govorimo. Sve u svemu, još jedna odlična, nedavno objavljena sezona sugeriše da vam seriju energično preporučim!
The Succession (Nasljednici)
Godina za nama podarila nam je novu sezonu ovog televizijskog bisera. Rijetko se pojavi serija takve harizme, u kojoj se posložilo toliko mnogo kockica da je došlo do takve serije koju nećete moći da prestanete da gledate, dok ne pogledate sve epizode!
Tada dolazi ono najgore, jer ćete tada željeti još, a na još ćete srećom ipak doći u formi nove sezone koja se očekuje tokom naredne godine. I ova serija smještena je u kontekst elite, ovog puta finansijske, što govori o potentnosti dramskih ideja koje se događaju u ovom naizgled misterioznom svijetu bogatih i slavnih. Predmet zbivanja je porodica medijskog mogula Logana Roja, koja spada u jednu od najbogatijih porodica na svijetu.
Vlasnik korporacije koja posjeduje i najveći broj medija u Americi, ujedno je samim tim jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. Stari „the player“ izvornog kapitalizma koji je gradio Ameriku kakvu znamo,neumoljivo podsjeća na lik iz stvarnosti sa kojim dijeli puno okolnosti – Ruperta Medoksa. Kada stari milijarder sa Menhetna gubi svoju životnu moć, a njegova dekadentna, ekstravagantna, egocentrična i perverzna djeca (koji su uzgred odrasli ljudi) počinju da se bore za naklonost oca, u epskoj borbi za nasljeđivanja trona konglomerata.
Svaki od karaktera je građen sočno, slojevito, živo i uvjerljivo i u svakoj od glumačkih bravura jednostavno uživamo. Svijet u kom je američki predsjednik samo jedna od alatki u njihovim rukama, toliko je getoiziran od ostatka da na njega gleda s prezirom, gađenjem i podsmijehom. U Crnoj Gori na isti način na ostatak svijeta gledaju mnogo manje „elite“.
Euphoria (Euforija)
Svijet današnjih tinejdžera, takozvana generacija Z, toliko se kulturološki odlijepila od svojih prethodnika-roditelja, da među njima ne postoji suštinska komunikacija, razumijevanje niti konekcija. Generacija oblikovana dekadentnom fazom interneta, socijalnim mrežama i podivljalim liberalizmom nije stvorila djecu sa koledž plakata, na kojima nasmijani, u multietničkoj, gender equality ravnoteži poziraju, obećavajući novi svijet sa gigantskim samopouzdanjem.
Odgojeni od strane tzv. roditelja-cinika, „Euforija“ nam pruža realan uvid u život savremenih američkih, i ne samo američkih tinejdžera, pokazujući nam na njihovom primjeru, šta je rezultat ovog vremena na Zapadnoj hemisferi. Umjesto da vidimo najzaštićeniju, najbolje odgojenu, superiornu generaciju nove budućnosti, serija penetrira u slojeve koji se kriju ispod tih zabluda u koje njihovi roditelji biraju da vjeruju. Osvetnička pornografija, intenzivan seksualni život, masovna konzumacija narkotika i što je kao dijagnoza najočitije - apsolutna i zaokružena formiranost ličnosti, u tako ranoj dobi.
Upoređujući svoju generaciju u tim godinama, djelujemo makar za deceniju mlađi od junala Euforije. Diglo se puno prašine oko eksplicitnosti u radnji serije, od nasilja, do seksa i droge, homoseksualizma, transrodnosti itd, ali emocionalna pokrivenosti, realan motivacioni plan likova, tačnost u estetici duha vremena i generalna preciznost prikaza ove epohe i njenih teenage junaka, razoružava i najkonzervativnije komentatore.
Ostaje nam samo da šokirani i fascinirani posmatramo briljantnu seriju koja bez foliranja, „in your face“ postupkom, očarava gledaoca do mjere apsolutnog fana kako njenih junaka, tako cjelokupne serije koja će, nemam dilemu, steći status kultne u narednim godinama.
All quiet on the western front
Film koji nemojte gledati ako ste neempatični, sebični, samoživi cinici, jer sa vama u tom slučaju neće komunicirati. Ukoliko ste pak empatično i emotivno biće, ovaj film o razmjerama užasa zvanog Prvi svjetski rat, isisaće vam dušu, samljesti je izbičovati i vratiti vam je nazad. Kako se naivni patriotizam kod dječaka/mladića pumpao fašističkom propagandom o slavnom maršu na Pariz koji će ih okovati herojstvom i lovorikama, a realnost su mokri hladni rovovi, raskomadana tijela drugova, hladnoća, glad, strah i horor. Posebno je dragocjen angažman filma na planu humanizacije vojnika na strani agresora.
Zaveden. Hipnotisan. Manipulisan. Sluđen. Baš kao i oni koji su na strani agresije u našoj zemlji. Film koji preporučujem, em kao vrhunski estetski rezultat, em kao sredstvo za našu kolektivnu mentalnu, etičku, društveno ideološku higijenu.
The Wonder
Jedan od onih filmova nad kojim kao reditelj zastaneš u stanju znanom kao Salijeri - stanje apsolutnog divljenja, ujedno i zavisti ili ljubomore, što nisi baš ti taj koji je snimio ovaj film. Estetika ruralne Irske ranog 19. vijeka u filmu donosi neke od najmerorabilnijih lokacija koje ćete ikada vidjeti, a koje na tako efikasan način oslikavaju stanje filmske radnje, karaktera i zbivanja. Priča o djevojčici koja ne jede, a živi, i medicinskoj sestri koja dobija zadatak da je posmatra kako bi odgonetnula taj fenomen koji prkosi zakonima prirode.
Dio javnosti na slučaj posmatra kao na božije čudo, koncept koji podržava i sama porodica djevojčice, na putu koji od nje u svojoj žrtvi instant kreira novi svetiteljski kult. Slučaj u provinciji konfrontira razum sa jedne strane, koji uporno traži odgovor na enigmu, a sa druge strane želju javnosti da misterija to i ostane. U tom mirakulu, malo mjesto dobija nevjerovatnu vjersku priču, koje bi od sela napravilo svetilište.
Odgovor na cijelu enigmu donosi jednu od najljepših priča, ujedno i metafora, koja je čudo samo po sebi, čak i kao zabluda. Toliko slojeva preispitivanja onoga što znači vjera, zašto je potrebna žrtva, odnosno tragedija, da bi vjerski kult to i postao, i da li je zabluda neophodna na putu vjerovanja? Prirodnjački, radoznali, istraživački koncept koji traži odgovore, sukobljen sa imaginativnim, slijepo vjerujućim, koji liječi sam po sebi i kao laž, jer daje nadu.
Alegorija u priči, koju neću otkrivati da ne bi postala spoiler, jedna je od najljepših ikada viđenih na filmu, makar u mom iskustvu konzumenta. Ritam, muzika i gluma koja na momente dolazi do eksplozija talenta i zanata, za mene The wonder određuje kao film kodine, kome prognoziram brojne nagrade, među kojima i Oskara.
Ovo je mojih nekoliko prijedloga za praznično maratonsko gledanje i serija i filmova. Koje biste vi predložili?
