Laža i istina
Trebalo bi ovaj tekst započeti molitvom: Veliki i jedinstveni bože, spasi me od snova, naročito vlastitih. Veziru svemira, svemoćni i vječni, učini da ne snivam ono što sam već sanjala. I najbolja terapija bila bi, to dobro znamo, potpuno ostvarenje snova. Mislim na one utopijske, ružičaste snove. U izvjesnim ih je godinama, budimo iskreni, sve manje.
Ipak kad nešto sanjam uvjerljivo, ne mogu se čitavoga dana osloboditi istinosnog tereta snova. Tek tada, na iskustvu vlastite kože osjećam da istina, kako se to obično kaže, boli...
Jedna od mojih prababa navodno je ponavljala: San je laža a Bog istina. A mi, odgajani kasnije znamo da boga nema, osim ako ga ne prizivamo. Snovi su ipak sva kondenzirana stvarnost.
Sanjam jednostavne slike i situacije koje sam već proživjela, tek blago pomaknute u prostoru, vremenu i logici.
I unatoč mogućoj alegoričnosti, ja svaki san vrlo brzo rastvorim pojmovnim sadržajem. Ostane li neka enigma nerazjašnjena, otvori mi se sama svetošću slučaja, kao u kartama. Ipak, najbolnije mi je kad san otkrije postojanje onog intenziteta emocije koji sam bila zaboravila, istisnula, izbrisala.
Lakrdijaši, komedijaši i manipulatori
Na domaćoj, crnogorskoj sceni smjenjuju se najčudesnije lakrdije. Nakon rezolucija slijedi komedijašenje Mandićevo oko vraćanja stare kapele na Lovćenu. On predlaže da svaki građanin da po euro i tim novcem da se postavi stari spomenik.
106Taj čovjek ne poznaje svoje građane ili ih podcjenjuje. Pa mnogi bi radije bacili u smeće svaki cent nego ih dali njemu za ostvarenje njegovih naopakih snova. Kaže, neće naškoditi Meštrovićevom spomeniku. Ne, nego će ga prenijeti fantomskim dizalicama na drugo mjesto. Gdje, na Štirovnik?
Tu je i bajanje Spajića. On se krajnje neodgovorno ponaša prema svima, pa i svojim biračima. Kako je mogao pomisliti da će itko povjerovati u njegove fantazije kad je snovao o tome da će plaće u Crnoj Gori biti po tisuću eura?
Otkud mu pravo da zavarava narod koji je već umoran i rezigniran od političkih lakrdija koje mu revnosno podastire dnevna politika.
Već je poništio predizborni kalkulator kojim je bilo moguće izračunati stvarni procent obećanog povećanja. Zna li da će se taj isti narod prvom prilikom okrenuti protiv njega bude li nastavio priču o novcu iz penzijskog fonda, kojim će, iako to u novije doba negira, namaći sredstva za povišice svima i svuda, u svim djelatnostima.
Nesuvislosti i apsurdi
Država mu je siromašna, nema proizvodnje - koliko bi to fabrika trebao podići da realizira program Evropa 2. Stopa nezaposlenosti je velika, narod podijeljen između srbofila i deklariranih Crnogoraca, inflacija proždire vrijednost novca i roba, a on se sapliće na svakom pitanju koji mu postave poslanici.
Ponekad nije u stanju ni pročitati obrazloženje iz unaprijed napisanog teksta. Već je postao lažljivac nacionale, i ugled mu je nikakav. U Evropi brblja o predanosti Crne Gore evropskim integracijama, a doma se oslanja na štake koje mu dodaje Mandić, da njima šepesa u sve gore i gore stranputice.
Bitno je da šestoro ljudi iz crnogorskog vrha odlazi na petodnevno putovanje na Olimpijadu u Parizu. Novcem poreznih obveznika. Ne znam hoće li veće zemlje, znatno razvijenijih ekonomija, tako bezočno trošiti državni novac. Ne vjerujem.
U Hrvatskoj je 450 hiljada radno sposobnih ljudi bez posla. To je znatno više od deset posto ukupnog stanovništva. Znači li to da za njih nema posla ili da im odgovara biti na Zavodu za zapošljavanje i tako biti socijalno zaštićen? Neće mi nikada biti jasno zašto mnogi ljudi pristaju biti izdržavani, i to u naponu radne i intelektualne snage.
Onih koji se vode kao nezaposleni znatno je manje, oko 120 tisuća. U Crnoj Gori službeni podaci govore o oko 35 hiljada nezaposlenih. To je svaki deseti u udjelu stanovništva. Izuzmu li se mladi i penzioneri, to je skoro svaki drugi radno sposobni stanovnik.
Mandić talasa i na jezičkoj ravni. Prijeti da će, budu li rezultati popisa pokazali srpski kao većinski jezik, institucionalizirati njegov status kod Ustavnog suda, a vjerojatno onda i u Ustavu. Tako će srpski ponovo biti standardni i službeni jezik uslužbenoj upotrebiu Crnoj Gori. Zar mu nije dovoljno što već odavno u Ustavu stoji da su u ravnopravnoj upotrebi i srpski, hrvatski, bosanski jezik?
Citiramo doslovno članak 13. Ustava Crne Gore:
Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni.
U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.
Što je s tim čovjekom da je toliko anticrnogorski nastrojen? Gdje mu se upalila lampica a gdje ugasila kada je riječ o jednom od najosjetljivijih pitanja, lingvističkom? Što je s njegovim dnevnim i političkim fantazijama, što snuje?
Nije ni najmanje korektno da čak 17 crnogorskih parlamentaraca prima plaću veću od 2.000 eura.
Koliko smo puta vidjeli polupraznu skupštinsku salu za vrijeme sjednica na kojima se odlučivalo o za Crnu Goru relevantnim pitanjima.
I da ne bude zaboravljeno, istina je da je češće ta prostorija poluprazna nego puna.
Lijepa naša i pitanje dvojnosti
Odnosi između moje dvije domovine, Hrvatske i Crne Gore, ponovo se zatežu. Najnovija tenzija stvorena je oko naziva bazena u Kotoru po jednom od čuvara zloglasnog logora Morinj 1991. Sve dok se ne promijeni naziv bazena i ne ukloni ime ovog zapovjednika straže logora u Morinju, službena Hrvatska kaže da ni vaterpolo reprezentacija ni klubovi neće igrati utakmice u njemu.
Nesreća je u tome što je ime nedavno promijenjeno. Ne treba biti prorok da se zaključi kako je ovo odluka nove, prosrpske vlasti i u Kotoru i u Crnoj Gori.
U svojem pismu razaslanom na mnoge sportske adrese hrvatska strana kaže otvoreno da su odlukom o nazivu bazena omalovažene žrtve i nanesena šteta u odnosima dviju zemalja.
Jedan od poslanika DPS-a u Skupštini, Danijel Živković inače vrlo suvisli kritičar vlasti, kaže da akteri parlamentarne većine sve više udaljavaju Crnu Goru od evropskog puta. Navodi kako je to prisutno u svim segmentimafunkcioniranja države i društva.
Oko još jedne stvari se diže buka: dvojnog državljanstva. Jasno, treba znati da to nije nešto što je zakonom predviđeno. No, iako je apsurdno, nije ni protivno zakonu. Iako se tom praksom želi politički manipulirati i privesti crnogorske državljane iz Srbije da ovdje glasaju - zna se kako- i obratno, treba se podsjetiti koliko je državljanstava Crna Gora izdala samo ruskim državljanima temeljem njihovih bogatstava u nekretninama i novcu.
Usto, postoje ljudi koji su od rođenja upisani osim u knjige republike u kojoj su rođeni i u crnogorske matične knjige. Slijedom zakona kojim je njihov otac 1947. godine bio u Crnoj Gori. Sama sam jedna od njih.
Jasno je da ne mogu glasati u Crnoj Gori već u Hrvatskoj koja je moja boravišna adresa. No, pitajte me samo koliko poreza na nekretnine plaćam Crnoj Gori i za ono što ne koristim.
Na moju temeljnu stambenu adresu Hrvatska zasad ne naplaćuje ni centa poreza. No za vlasništvo u Crnoj Gori platim godišnje toj državi iznos jednak onome za sedam dana morskog ljetovanja.
U Nikšiću je maknuta točka s dnevnog reda sjednice Skupštine o smjeni Marka Kovačevića. Tako se na eksplicitan i vrlo drzak način daje do znanja tko je tko utoj općini ali i svoj zemlji. Koalicioni partneri, izgleda postoje samo da zbog vlastitog uhljebljenja daju podršku ovakvim zloradnicima, nedoraslima funkcije koju obnašaju.
Ipak, crnogorski narod nije ni lud ni glup da dovijeka trpi ove nove primitivce. Ne skinu li se s vlasti - a bojimo se da im neće pomoći ni rekonstrukcija vlade -
izaći će na nove izbore.
Znajući da su otkad je vijeka i svijeta zlopaćenje i teška historija njihova povijesna privilegija, oni će ponovo krenuti u osvajanje svoje slobode.
Jer svi dobro znamo lekciju vladike Rada iz njegova talijanskog boravka: Crnogorci ne ljube lance, pa će tako i sada otkloniti i rastvoriti lude snove i fantazije o svesrpskom svetu i odrediti se konačno i jednom za svagda za ono što jesu i što su oduvijek bili: Montenegrini i Evropejci, gospodari svoje sudbine, a ne sluge ne samo duhom slabijih, nego i lošijih od sebe, vječnihaustrijskih i turskih podanika.
To je ne samo stanje stvari nego i imperativ, sada i ovdje, za sve one koji žele da Crna Gora i crnogorstvo, njena drevna kultura i suvremena multikultura produktivno koegzistiraju, ali i neizostavno opstanu!
