Zašto savremeni Crnogorci više nisu onaj slavni, herojski narod, antičkih vrlina? Umjesto vrlina, danas cvjetaju naše najveće mentalitetske mane poput poltronstva, podaništva i licemjerja. Osim toga, svaki pojedinac koji se odvažio na život sa kičmom od društva biva tretiran kao "olovni vojnik".
Individualizam je osuđen kao donkihotovska osobina, a nekad je bio rezervisan za "poštovanog čovjeka". Zašto je nestala tradicija pobune na kojoj su Crnogorci izgradili internacionalni imidž? Imidž kome se svijet divio i na kome se svaki put izgrađivala ili obnavljala i crnogorska samosvijest i državnost? Takav egzodus duha danas je, nažalost, na istorijskom maksimumu.
Kako je moguće da se građanska pobuna rasplamsa, ako je narod satjeran u kut stigmatizacije, srama, zamjena teza i izolacije?
Evolucija kroz vrijeme je naravno kriva za dio fenomena u kom je moralni sunovrat cijena "gubljenja u prevodu". Mnogo više sistemsko, kontinuirano, politički motivisano ubijanje kulturološkog i etičkog koncepta ideje "klasičnog Crnogorca" u školama, u kojima je izbrisana i lažirana svaka nepodobna trauma našeg naroda.
Ali, daleko najefikasniji mehanizam kastracije slobodarskog duha kao našeg nacionalnog brenda je propagandističko reprogramiranje građana. Zvuči tendenciozno? Miriše po teoriji zavjere? OK.
Koliko građana uopšte zna da je početkom 20. vijeka u pobuni protiv okupacije ubijeno, prognano i mučeno na hiljade Crnogoraca? Etnički zločin za mali narod ove vrste, danas za Crnogorce opet ostaje tabuiziran i prećutan. U javnom prostoru gotovo da ga više niko ne pominje. Fejk posloženi polovi političkog desnog, centrističkog i lijevog, za one sa ovom temom spremili su epitet - komite.
Termin komita je tako izmješten iz konteksta i danas se lijepi svim borcima za građanska prava Crnogoraca, dok je pežorativno izjednačen sa terminom četnik, kao istoj antivrijednosti suprotnoga pola. Ova "intervencija" partija pseudo centra, toliko je moćno instalirala ovaj narativ da je opšte prihvaćen od većine stanovništva.
Istorijska nekonzistentnost ovako falsifikovane podjele vrijednosti, nema nikakve šanse nad medijskom propagandom.
Etničke Crnogorce od nepostojećeg nacionalizma upisanog u "oslobađanju" Crne Gore, štitila je građanska ideja na kojoj samo još oni insistiraju. Politički partneri ove ideje otišli su ka striktno nacionalnim pozicijama, napustivši tu ideju koaliranjem sa autentičnim nacionalistima i nacionalistima u celofanu. Time je građanski koncept razvaljen, jer njega ne može činiti jedan narod.
Od tada počinje opet da vlada stari narativ iz devedesetih u kome se "crnogorstvo" bazira na antisrpstvu. Kritika na račun lidera srpskih partija opet iscrtava kao metu komite i nacionaliste.
Zašto je nestala tradicija pobune na kojoj su Crnogorci izgradili internacionalni imidž?
Najveća laž i propagandističko sluđivanje je "montenegrinstvo", kako pežorativno zovu crnogorsku samosvjesnost, kao izmišljeni mafijaški projekat narko kartela. Ova konstrukcija je mnogo maštovitija od tabloidne logike koja velikosrpstvo širi na domaćinstva koja gledaju Zadruge i Farme, i mogla bi se 'ladno sjutra naći na Netflixu kao vrhunski fiktivni dramski predložak.
Kako je moguće da se građanska pobuna rasplamsa, ako je narod koji treba da se buni satjeran u kut stigmatizacije, srama, zamjena teza i izolacije? Kako je moguće imati apolitične studentske proteste koji su usmjereni na političku sferu, ako studenti strepe od politizacije par excellence političkog pitanja? Strepe, zato što su kao i većina građana programirani da strepe, jer jedino kome nije dozvoljen politički angažman su oni koji djeluju opoziciono.
Ako javnost, uključujući roditelje, profesore, dekane, rektore, organizacije, kompanije … ne reaguju empatično na studentske zahtjeve koji su moralni imperativ svakog društva, da li smo od junačkog postali narod kukavica? I to u zemlji đe je kukavičluk bio najveća sramota. Da li je "pašteta život" od prvog do prvog postao dovoljan?
Držati do sebe. Ne dati na sebe. Cijeniti sebe. Jer si to zaslužio. Jer će "vaš primjer učiti pjevača, kako treba s' besmrtnošću zborit". U odnosu na impotentnu verziju savremenih Crnogoraca - sve ovo zvuči kao otužni mit.
Uprkos svim mehanizmima opstrukcije svega što jesmo, odgovornost za blickrig u kom smo za pet godina zaboravili ko smo, odgovornost je ipak naša. Zato što smo potomci gorostasa. Zato što je naša sveta dužnost ne pristati. Ustati kao šaka Crmničana na Viru, koja je ispisala evropsku istoriju. U pobuni se zanijeti slavobitno kao Viking koji žuri u Valhalu.
A mi? Sram nas bilo.
