Nemaju protekli izbori (Midterms) značaj samo za SAD već i za cijeli Zapadni svijet, koji je nikad pažljivije posmatrao brojenje glasova za oba doma američkog Kongresa. Uprkos najavama trijumfa trampizma, pogrešno nazvanog "crvenim talasom", desio se veleobrt koji uliva nadu u vitalnost američke demokratije i bar na kratko limitira ekspanziju desnog populizam.
Glasovi se i dalje broje i trka može ostati neizvjesna sve do drugog kruga izbora u decembru ali su trendovi više nego jasni. Percepcija moći u politici je jednako važna kao matematičko zbrajanje glasova. Republikancima nije pošlo za rukom ni uz svesrdnu podršku bivšeg predsjednika Trampa da ostvare ubjedljivu pobjedu čak ni u tradicionalnim uporištama. Dok im je trka za senatorsko mjesto u Pensilvaniji donijelo razočaranje koje u simboličkoj ravni ne zaostaje za porazom iz 2020.
Priprema za Trampov povratak na vlast i nova faza post-istine nijesu našli saveznike među američkim biračima
Uzalud su bila nadanja onih koji su u ubjedljivoj pobjedi Republikanaca vidjeli trasiranje puta za novu Trampovu kandidaturu. Propao je plan da se proizvodnjom "mini" Trampova na državnom nivou uz širenje narativa o "pokradenim izborima" pripremi teren za kampanju bivšeg predsjednika i na taj način stvori nesavladiva psihološka prednost.
Pokazalo se da Trampovo uključivanje u Kongresnu utakmicu, posebno u posljednjih par sedmica, nije donijelo očekivanu prednost. Istovremeno, insistiranje na "izbornoj krađi" 2020. koliko god preovladavalo u konzervativnim medijima, bilo je nedovoljno da mobiliše nižu srednju klasu pa čak i konzervativne djelove više. Teško je reći koliko je nesnalaženje republikanskih kandidata u kritici inflacije i rasta kriminala ostavilo posljedice po rejting Demokrata ili je prirodna politička inercija učinila svoje.
Kako god, priprema za Trampov povratak na vlast i nova faza post-istine nijesu našli saveznike među američkim biračima. Logiciranje daljih političkih procesa mora sačekati konačno prebrojavanje glasova, odnosno okončanje trke za Senat, sigurno je samo da partija Linkolna treba hitan zaokret. Odnosno vraćanje kanonima tradicionalne politike rasterećene trampizmom a posebno nasilnog upada u Kongresa i ideoloških implikacija takvog čina.
Čak i da se Tramp nametne kao ponovni predsjednički kandidat tradicionalno jezgro Republikanaca ima priliku da napravi jasan otklon. Novembarski izbori tu ne ostavljaju puno dileme i daju nenadanu šansu da se na unutarstranačkim izborima "javnije" podrže tradicionalniji kandidati koji bi bili bolja refleksija istorijske GOP.
Sama njegova kampanja, bez obzira na rezultat, donijela bi nove poremećaje kako na unutrašnjem planu tako i američkoj slici u svijetu. Istovremeno, ovakav izborni ishod daje novu, možda i posljednju šansu, trenutnoj administraciji da artikuliše bipartijsku spoljnu politiku i zaustavi trendove rasta autoritarizma.
Stidljiva obnova američke demokratije je ključna poruka ovih izbora kao i strateški pravac zaštite od populizma. Istovremeno, ostavlja nadu da će sličan impuls zahvatiti i Evropa čija politička elita i dalje nema jasnu sliku o dešavanjima oko njih samih.
