Završi se još jedan izborni proces u Crnoj Gori. Većina slavi, neki tuguju.
Slave čak i oni koji su izgubili. Što slave, ni sami ne znaju. Gledam to kao odbrambeni mehanizam ljudskog bića koje od sebe ćera nepoželjne i stresne situacije, pa tako i naši slavljenici pokušavaju valjda da skrenu misli sa neupitnog poraza.
Rezultat izbora – očekivan. Makar što se tiče crnogorske blokovske podjele. Ostala je samo žal za minimalno izgubljenim Mojkovcem. Mada, nije da je sve izgubljeno.
Cetinjani su odlučili da kazne izdaju
Na scenu sada stupa omiljena aktivnost crnogorskih političkih partija u postizbornim danima - kalkulisanje. Svaka se riječ duplo mjeri, a i svaki procenat ili glas. I sve s ciljem da se partiji obezbijedi najbolja pozicija. I kadrovska, ali i ona koja podrazumijeva da se na svojoj ideološkoj matrici u budućim mjesecima vrbuje novo članstvo iz „neprijateljskog“, poraženog tabora.
To je i model ponašanja GP URA. Na njihovu žalost, dokazano nestabilan i generalno neisplativ.
Male su šanse da će URA doći sa prijedlogom da se vlast u Mojkovcu dogovori na neki drugi način, osim na već tradicionalni pad u zagrljaj velikosrpskim političkim organizacijama, pa da zajedno kliču Ratku Mladiću, Kosovu (na koje ne smiju da pođu) i majki Srbiji, čiju zastavu ne umiju ni da okače kako treba.
Naravno, zavisiće to i od kalkulacija na državnom nivou koje su uveliko u toku, i to uz posredovanje međunarodne zajednice. Iako bi većina iz URE vjerovatno bila za koncept manjinske vlade koji je bio jedino racionalno rješenje nakon 30. avgusta, ostaje pitanje njenog lidera. On iz sebi znanih (a nama pretpostavljenih) razloga pokušava da, što je duže moguće, zadrži trenutni nefunkcionalni sistem.
Svakako, bez obzira na pobjednika, Mojkovac je sinoć, a i tokom kampanje, nažalost, pokazao lice na koje nijesmo navikli. Lice haosa, primitivizma, bahatosti i mržnje.
Mnogo je bitniji izborni proces na Cetinju. Prijestonica ima posebno mjesto u crnogorskoj istoriji, sadašnjosti i budućnosti. Zbog toga je strateški bitna i vojvodama „srpskoga sveta“, iako im uspješno odolijeva više stotina godina.
Znajući da pod svojim imenom i ideologijom ne mogu na Cetinju da naprave dobar izborni rezultat, vojvode su poslale svoje izvršioce radova u vidu URE i Demokrata, da što je više moguće razbiju crnogorsko jedinstvo u gradu pod Lovćenom. Nije im uspjelo. Sačekao ih je poraz.
Uraška demagogija u startu jeste privukla veliki broj Cetinjana. Pogotovo na početku djelovanja, budući da je taj odbor okupio brojne cetinjske intelektualce, zasićene trodecenijskom vlašću jedne partije. Ipak, veliki broj njih na vrijeme je uvidio namjere Dritana Abazovića i napuštio partiju. Ostali su samo oni koji su se mogli nadati nekoj koristi za sebe.
Izgubila je ovđe URA dodir sa realnošću i stvarnom situacijom na Cetinju. Zaslijepljeni su sopstvenom sujetom, funkcijama, platama i mržnjom prema DPS-u, koja je ubrzo prerasla i u mržnju prema svemu crnogorskom. Uzgred, jedan od najvećih uspjeha srpske obavještajne službe u našoj zemlji je zapravo to što su uspjeli da nametnu poistovjećivanje Crne Gore i DPS-a. Sve ovo dovelo je do sramnog ćutanja na atake njihovih šefova na njihov grad i na njegovo zasipanje suzavcima i otrovima. Grad koji bi sad da vode!
Nije li ironično, a i tužno, skandirati „E viva“ na Cetinju, a u Mojkovcu ćutati na klicanje Mladiću?
Potpredśednica URE nakon izbora je rekla da je kampanja bila prljava. I jeste, ali s njihove strane. Crna Gora sada ima priliku da gleda kako oni koji su decenijama optuživali bivšu vlast za brojna nepočinstva i izborne neregularnosti sada koriste iste metode i to usavršene.
Zbog toga i cetinjske izbore karakteriše kupovina glasova, zapošljavanje i ko zna što još sve od strane sadašnje državne vlasti. Ni to nije pomoglo.
Cetinjani su odlučili da kazne izdaju. Partije koje su aminovale atak na grad dobile su znatno manji broj glasova nego što su to imale na prošlim parlamentarnim ili lokalnim izborima. Sve ovo ne bi bilo čudno da poraz nije slavljen kao pobjeda i - kraj DPS-a.
Teško je objasniti tu logiku, ali evo da vjerujemo ljudima iz URE na riječ. I neka slave. Kažu, ko pjeva zlo ne misli. Ipak, nije li ironično, a i tužno, skandirati „E viva“ na Cetinju, a u Mojkovcu ćutati na klicanje Mladiću?
S druge strane, SDP za URU više nije satelit DPS-a. Odjednom (naravno, onda kad se mogu okoristiti) zaborave se stare razmirice, mržnje i problemi. Od krvavog neprijatelja postaje se rod najrođeniji. Još jedna karakteristika crnogorske politike.
Velika pobjeda SDP-a vidi se sada kao kraj DPS-a. Naravno, zbog još popularne percepcije i izjednačavanja DPS-a sa svim crnogorskim. Lično, pobjedu SDP-a ne vidim kao poraz DPS-a, već kao poraz velikosrpske politike u tom gradu. I, naravno, kao kaznu za one koji su je indirektno sprovodili. S druge strane, vidim je i kao prestrukturiranje unutar crnogorskog bloka, ali i kao osvježenje - kako za Cetinje, tako i za Crnu Goru.
Na scenu sada stupa omiljena aktivnost crnogorskih političkih partija u postizbornim danima - kalkulisanje
A izborni dan DPS mora da shvati kao šamar. Šamari im pucaju od 30. avgusta, a najveća crnogorska partija nikako da se probudi, već kao u delirijumu donosi sitne odluke i „kozmetičke“ promjene. DPS mora da se reformiše! Da prestane da guši manje crnogorske stranke i organizacije i da konačno počne da sarađuje.
U toj partiji je veliki broj mladih, obrazovanih i neukaljanih ljudi koji su u mogućnosti da partiju vrate na staro, u smislu izbornog rezultata, a ne pogrešne politike iz prošlosti koja je Crnu Goru dovela u loš položaj.
U suštini, crnogorski blok iznio je veliku pobjedu. Politička kriza još više će da trese vlast na državnom nivou, jer dolazi do preotimanja glasova unutar njihove koalicije, onako kako nijesu planirali. Svi su svjesni toga.
Jedino nikako da se probude sujetni slavljenici, gubitnici skoro pola glasačkog tijela zbog anticrnogorske politike i grijeha prema gradu heroju. Ne znam što je još potrebno da bi se to buđenje desilo. Izgleda da do njih još ne dopiru retrogradne pjesmice kleronacionalističkog bloka i „srpskog sveta“.
I dok su njihovi umovi zaokupljeni flamingosima, klize u slobodan pad. A svaki slobodan pad dobija ubrzanje i rezultira bolnim sudarom sa zemljom. Zbog toga, probudite se prije udara! Imate priliku, već u narednim danima.
Ako ne, nije samo nekoliko momčića i URA jedino što može da padne. U pitanju je i Crna Gora. S državom se ne kocka.
