Počelo je suđenje profesoru Bobanu Batrićeviću jer se drznuo da kritikuje srpsku crkvu u Crnoj Gori, tog vrhovnog lutkara lutkarskog pozorišta zvanog vlast u dragoj nam otadžbini. Sude Batrićeviću, ne samo kao pojedincu, nego i kao ideji.
Kao što su nekad sudili Sokratu i kao pojedincu i kao simbolu slobodne misli i kontri svega što druga strana predstavlja. Ona minorna i beznadežna suprotnost plemenitim ljudskim vrlinama. Suđenjem Batrićeviću, sudi se i svakom Crnogorcu. To suđenje služi da zastraši i da upozori da se nakon Batrićevića može naći na optuženičkoj klupi i svako od nas koji dižemo glasa protiv njihovog zlodjela.
Nije ođe u pitanju pravda ili zaštita zakona. Da je tako, odavno bi sudovi bili pretrpani procesima protiv raznih marginalaca, rekreativnih popova, sijača mržnje i bljuvača najgorih bljuvotina protiv Crne Gore i Crnogoraca. Realnost je drugačija, jer su takvi poželjni a njihovo ponašanje pohvalno u očima onih koji gospodare.
Da je gospodi koja se toliko poziva na njegoševsku Crnu Goru stalo do principa te Crne Gore, u kojoj je čast igrala primarnu ulogu, već bi se onoga dana pred sudom našao nesoj koji se drznuo da obilazi cetinjska groblja i fotografiše nadgrobne ploče. I to samo da bi dokazao neke bolesne tvrdnje i prebrojavao krvna zrnca onima koje smatra nedostojnim da se zovu Crnogorcima. Njima su usta puna njegoševske Crne Gore samo formalno ili u marketinške svrhe.
U praksi ona nikad nije bila cilj. Cilj je ona najgora pinkovska Srbija u kojoj nema skrupula i u kojoj su dozvoljeni i najniži udarci. Cilj je da se od Crne Gore napravi moralni talog, kakav ona nikada nije bila do sada.
Na žalost onih koji nas progone, a koji bi da im može biti to radili još radikalnije, rabota im je uzaludna
Sudi se Batrićeviću, međutim potcijenili su i njega i nas. Iz očekivanog zastrašivanja izaći će samo poniženje i tužioca i suda i onih koji su ih na ovo nagnali. Ne sumnjam da će Batrićević svojim intelektom i maestralnom odbranom, suđenje sebi uspjeti da pretvori u suđenje njima. Jer ne može se suditi pravdi, nego samo nepravdi. Ko je ko u ovom slučaju, lako je zaključiti.
Nije ođe stvar neke novčane kazne, ona će se platiti, stvar je principa i pravde. Jasno je da se želi pokazati ''ko je glavni''. Takve mračne ideologije jedino umiju da vladaju na strahu, koliko god se skrivale iza plašta zapadnjaštva i demokratije. Neke navike nikada ne umiru, pogotovo one koje su vjekovima korištene.
Na žalost onih koji nas progone, a koji bi da im može biti to radili još radikalnije, rabota im je uzaludna. Nit ima straha nit ima onih koji bi se pokolebali. Isti taj Njegoš u koga se busaju je govorio da je najsvetija ljudska dužnost stati nogom za vrat tirjanstvu. Upravo to rade crnogorski intelektualci koje oni progone.
To je zapravo i univerzalna dužnost svakog intelektualca, kojem mozak nije pomračen mržnjom ili podmićen parama. Da kritikuje sve devijantne pojave u društvu, a odlično se zna koje su to u crnogorskom. Moralno posrnuće koje živimo ima isuviše puno materijala za komentare i kritiku.
Zbog toga nema tog tužioca ili sudije koji bi tu kritiku mogao zabraniti. Jer, ako već pravdu i slobodu ne brane oni kojima je dužnost da to rade i koji za to primaju platu, onda je na građaninu kao nosiocu suvereniteta i nezavisnosti zadatak da radi taj posao.
Na našu sreću, ima i više nego dovoljno slobodnih građana u ovoj državi, uprkos svim pritiscima, ucjenama i zastrašivanjima da se jasno suprotstave svemu lošem, i stanu tome nogom za vrat, kad to zatreba.