Kad je septembra 2020. godine, nakon što je dobio instrukcije u Manastiru Ostrog, Dritan Abazović obznanio da će praviti vladu s Vučićevim i Putinovim Demokratskim frontom, čvrsto je obećao da će crvena linija u raspodjeli vlasti biti zaštita „bezbjednosnog sektora“ od stranoga uticaja. Nedugo potom aminovao je postavljenje na čelo ANB-a nosioca DF-ove liste u Kotoru, čovjeka koji svoju lojalnost velikosrpskim i ruskim interesima nikad nije ni skrivao.
Vrijeme je za sanitarni koridor prema svima koji učestvuju u realizaciji Vučićeve politike
Od tada do danas nizale su se crvene linije koje je Dritanova družina gazila u svakoj zgodnoj prilici. Da se priśetimo samo nekih: izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kršenje zakona i Ustava kad gođ im se prohtjelo, izmjena Odluke o uslovima za sticanje državljanstva, bahato protivzakonito ćeranje tužilaca u prijevremenu penziju, etničko čišćenje javne uprave i prosvjetnoga sistema, ustoličenje Joanikija II na Cetinju i brutalna sila iskaljena nad mirnim demonstrantima, potpisivanje protivustavnog i diskriminatornog tzv. Temeljnog ugovora, premlaćivanje pripadnika manje brojnih naroda i kriminalizacija Crnogoraca, prijetnje novinarima, intelektualcima i građanskim aktivistima, smjene čelnika ANB-a i ministara kao kazne za razotkrivanje špijunske mreže i šverca cigareta u režiji Ure, namjerno sabotiranje izbora sudija Ustavnoga suda, izglasavanje protivustavnih Izmjena Zakona o predśedniku...
Ovih dana Abazović priprema teren za realizaciju najvažnijeg zadatka koji mu je Vučić povjerio – potpisivanje pristupanja Otvorenom Balkanu. Riječ je o privatnom projektu podjele teritorija balkanskih autokrata Aleksandra Vučića i Edija Rame, koji je samo početna etapa realizacije planova za formiranje Velike Srbije i Prirodne Albanije. Zato je Abazović i potrčao da donese dalekosežno štetne odluke koje Elektroprivredu, Željezaru i Luku Bar, kao stubove crnogorske privrede, pripremaju za preuzimanje od strane Vučića i njegovih tajkuna.
I dok se plansko rasturanje države postepeno realizuje, do čelnika crnogorske suverenističke političke elite izgleda još nijesu stigle vijesti o rezultatima izbora iz avgusta 2020. godine. Umjesto snažne zajedničke akcije koja bi homogenizovala građane u odbrani ugroženih društvenih vrijednosti, suverenističke partije su u dubokoj defanzivi dozvoljavajući Abazoviću da zloupotrebljava institucije koje su pod njegovom kontrolom i sprovodi politiku kriminalizacije Crnogoraca.
Ovo nije salonska partija šaha – mi smo danas oči u oči s tenkistima s Tjenanmena
Lov na nepodobne odavno je počeo, pomognut Vučićevim propagandnim platformama, a privođenje Cetinjanina Ivana Gardaševića pokazalo nam je da je tužilaštvo instrumentalizovano od strane režima, pa se na nova privođenja i hapšenja svi možemo pripremiti.
Nedavni poziv građana na proteste kao legitiman i u okolnostima djelovanja klero-mafiokratskoga režima Dritana Abazovića jedini preostali mehanizam odbrane Države, suverenističke partije su očigledno doživjele kao još jedan metod za partijske kalkulacije, umjesto protesta organizujući masovno pośećene, ali nedjelotvorne hepeninge bez ideje što dalje.
Ključni problem suverenističke političke elite je odsustvo strateškog djelovanja pa se u razmaku od par neđelja od poruke da su rukavice skinute očas posla stigne do krilatice da su protesti pomoćno sredstvo za institucionalnu borbu i međupartijske dogovore.
E pa, gospodo, krajnje je vrijeme da se suočite s realnošću – ovo nije politička utakmica u kojoj se nadmećete s politikom koja drugačije od vas, ali jednako dobronamjerno promišlja budućnost Crne Gore. Pregovarate i konstantno se povlačite pred onima kojima je životna misija uništenje nezavisne, građanske i sekularne Crne Gore, asimilacija Crnogoraca i marginalizacija svih nesrpskih građana. Onaj kojega ste vi doveli za premijera – ne shvatajući da takvoga nećete moći i smijeniti – je besprizorni prevarant i beskrupolozni izvršitelj planova Aleksandra Vučića.
Pregovori i dogovori s takvima ne mogu donijeti nikakvo dobro jer bilo kakav kompromis s njima je kompromis na štetu ove države i društva. A malih kompromisa, kako je to lijepo govorio Borislav Pekić – nema.
Lov na nepodobne odavno je počeo
Ako, pak, računate da je u toj vučićevskoj parlamentarnoj većini možda i preostao neko čiju savjest možete probuditi – u što iskreno sumnjam – učinićete to jedino tako što ćete ih izvesti na čistinu, ne plenumskim kalkulacijama, već strateški pripremljenim otporom izvan zarobljenih institucija koji će artikulisati adekvatan odgovor na društvenu destrukciju.
Zato je u ovome trenutku od presudne važnosti zadatak konsolidacije prozapadnoga političkog bloka u Crnoj Gori, prevazilaženja sitnih partijskih interesa i umrežavanje s nosiocima građanskoga otpora. A taj proces mora započeti raskidanjem svih oblika paktiranja s antizapadnim snagama koje oličavaju DF, Demokrate, URA i Evropa sad. Stupidna objašnjenja da paktiranje na lokalnomnivou nema veze s državnom politikom, ne može više proći.
Vrijeme je za sanitarni koridor prema svima koji učestvuju u realizaciji Vučićeve politike obnove genocidnoga projekta Velike Srbije, danas skrivenog iza imena Srpski svet i Otvoreni Balkan. Ostavite se tompusa, odbrane Države lijepim manirima i mudrijaške tviter politike. Ovo nije salonska partija šaha – mi smo danas oči u oči s tenkistima s Tjenanmena.
Organizovana destrukcija Države zahtijeva hitan i snažan zajednički odgovor, bez pizme i ličnih sujeta. Za čekanje više definitivno nema vremena.
