Naslov teksta, pozajmljen iz naslova knjige Činua Ačebe, jednog od najznačajnijih afričkih pisaca, dovoljan je da sumira suštinu političke krize. Iste one koja je nakon posljednjeg naleta buke i (malo) bijesa prestala da bude samo crnogorska, već dobija regionalne dimenzije kroz usporavanje evropskih integracija cijelog regiona.
Crna Gora je od primjera stabilnosti i uspješne priče za samo dvije godine postala sopstvena antiteza. Nevjerovatan uspjeh u koji nisu vjerovale ni najvatrenije pristalice Z ofanzive.
Destrukcija, kojoj svjedočimo, ima unutrašnju logiku čija pravila izgleda samo ne važe na našem primjeru. Nedjeljama je trajao obračun sa Ustavom. Trijumf samovolje većine i kršenje osnovnih demokratskih principa nije rezultirao željenim. Ili, ipak, jeste.
Situacija raspadanja otvara prostor za različite kreativnosti
Kako god, projektovana vlada ostala je mrtvo slovo na papiru ali okolnosti koje su do toga dovele već su ostavile dugoročne posljedice na stabilnost cijelog društva. Stvoren je presedan koji može biti koban za opstanak političkog sistema.
Javnost je zbunjena i s pravom se pita šta se zapravo dešava. Odgovor treba tražiti upravo u održavanju statusa quo. Jedine željene konstante arhitekata crnogorske propasti.
77Abazović će novonastalu situaciju iskoristiti da još jednom pokuša da prevari međunarodne partnere, istovremeno držeći skoro kancelarske poluge vlasti, dok njegov omiljeni koalicioni partner, DF, nema razloga za veće nezadovoljstvo.
Iako su opet ostali, samo formalno, van domašaja ministarskih pozicija na čelu vlade i dalje imaju ključnog igrača A.V. u Crnoj Gori. Najveći gubitnici ostaju Demokrate. Osim što su iznevjerili povjerenje međunarodnih partnera ostali su van sistema vlasti koji im može omogućiti konsolidovanje biračkog tijela. Dupla kompromitacija. Postali su isuviše lak plijen za Evropu sad, ali i DF. Nesposobnost liderstva da aritikulise minimum državno odgovorne politike stavlja ovu partiju na marignu političke scene.
Posebno zabrinjava težnja DF-a za što ranije izbore. Razumije se da to predstavlja jedinu legitimnu opciju. Međutim, izbori koje bi orgnizovao Abazovićev kabinet uz svesrdnu podršku Happy koalicije od Crne Gore napravio bi novi poligon za vježbanje hibridnog rata.
Sve ove strukture imaju samo jedan cilj, u tom kontekstu treba tumačiti i krah pregovora, da stvore povoljan ambijent za dalje raspadanje. Prvenstveno državno. Kontrolisana destrukcija uz fanfare je idealni ishod ovog političkog procesa.
Suverenistički blok, odnosno partije koje se i dalje prepoznaju kao takve, trenutni politički momentum, posebno u odnosu sa međunarodnim partnerima, treba što hitnije da pretoči u realnu političku akciju.
Nužnost pripreme za izbore, prije svega formacijski, ne treba da limitra i inicijativnost ka drugim rješenjima. Situacija raspadanja otvara prostor za različite kreativnosti koje mogu da zaustave plan skovan u Moskvi i Beogradu.
