Počelo je da sviće. Crna Gora će izgleda sa svojih ramena stresti sve ono šta je pritiska posljednjih godina, sve one prljavštine, nepristojnosti, gadosti i laži će ostati za nama i rodiće nam se neka nova, bolja i po mjeri crnogorske omladine, Crna Gora.
Utisak je ovo nakon one veličanstvene šetnje u tišini, koju su nam crnogorski studenti (ovi koji se ne prodaju za lizalice i prislačke Božovićeve agenture) priredili u četvrtak veče.
12Posebnost svemu viđenom čine ona pitanja, mahom starijih ljudi, koja čujete u mimohodu i koja su po pravilu identična.
Zašto ovo ozvučenje nije bolje?
Zato što je to ozvučenje koje su studenti sami „skrpili“, montirali i uključili.
U tome i jeste njegova ljepota jer dolazi od njih koji tek uče i čije su greške dio odrastanja, a, i najbitnije, nema bine koja košta desetine hiljada eura, niti profesionalnih voditelja, nema ni onog DF-ov kamiona i ražnja, nema ni koncertnog osvijetljenja... jer ovo nije DPS-ov predizborni skup sa operskim pjevačicama, a ni šljašteći spektakal sa go-go igračicama Demokrata u režiji Borisa Bogdanovića.
Nije ništa od toga i neće nikada ni biti, jer je ovo čisti, iskreni i nepatvoreni bunt mladih protiv zla koje nas je zadesilo.
Ko je ova/ovaj što sada govori?
Ne znam, i ne zanima me, nije ni bitno. Jedan je od nas, ista nas je tuga okupila. Razlika je samo u tome što je njemu/njoj i krugu studenata oko njih, dojadilo da čekaju da stariji nešto pokrenu.
Oni nisu mogli i neće mirno stajati dok im se iscrtavaju mete na čela. A imena? Ma koga briga, zvaćemo ih Crnogorka i Crnogorac. I, dovoljno!
Hoće li govoriti neko od političara?
Neće. Kratko i jasno. Nisu ni pretjerano dobrodošli, a i ako dođu neka zaćute i to duže od onih 13 minuta. Slušali smo ih i dovoljno i dugo, i hvala im za sve što su uradili do sada ali pustite sada ove mlade i neisprljane duše da nam kažu šta misle i kako misle.
A, misle sasvim lijepo i prije svega precizno, bez podteksta, skrivenih namjera i politikanstva. Dokaz je odbijanje sastanka sa premijerom, jer oni nema šta da razgovaraju o zatjevima koje su ispostavili, jer ti zahtjevi nisu lista želja, već minumim ispod kojeg se neće i ne smije ići. Kada ih ispunite – javite im se, biće oni tu, lako ćete ih naći.
Ko stoji iza studenata?
Stoji znanje, prkos i empatija. I, koliko god bilo teško ljudima da shvate da iza ovih mladih ljudi, kao ni iza onih koje gaze po beogradskim ulicama, ne stoje nikakvi Soroši, „duboke države“ i plitki mozgovi, već da su ovoga puta ovo oni, sami i dovoljni, nadamo se dovoljni i sebi i nama.
Čak je i fabrika laži Demokrata prestala sa podmetanjima ove vrste, ućutali su se posljednjih dana, valjda shvativši da je manja šteta kada ćute, ili možda smišljaju kako da opravdaju bezočno bahaćenje ministra Krapovića sa državnim službama i novcem u strogo privatne svrhe.
I, bilo je zaista lijepo viđeti sva ta poznata lica ljudi koja srijećemo na raznim „barikadama“ svih ovih godina. Sve su to isti ljudi, malo stariji, ne puno pametniji i nekako ljepši sa svom onom patinom koja im je popadala po licu.
To su ona lica koja su se prkosno digla u Vladinim domu na Cetinju 1993. i pjesmom o posljednjem suverenu prekinula skup koji je Amfilohije i Srpska akademija nauka i umetnosti organizovala kako bi Cetinjanima i Crnogorcima pokušala umetnuti još neke podvale i laži o Njegošu.
Ili, ona lica koje je obasjala vatra prvog naloženog badnjaka Crnogorske pravoslavne crkve, nakon 1918, ispred dvorca Nikole I Petrovića. I, ona koja su glasno kao jedan pjevali „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, iako su kalašnjikovi tadašnjeg ministra policije Pejakovića bili upereni prema njima. Toga dana je na Cetinju bilo dovoljno policajaca.
Ta su se lica i 1999. kada je VII bataljon, Miloševićeve vojske za ratne zločine, pokušao da okupira prijestono Cetinje, pojavila i svojim tijelima zaistavila prokletu falangu.
Bili su to isti ljudi na svim mjestima đe se branio obraz multinacionalne, multikonfesionalne i građanske Crne Gore, bili su tamo đe je trabalo sačuvati onu iskru koju su nam preci zapalili prije hiljadu godina i koja je opstala i nije se ugasila pod mećavama Nemanjića, Emira, Napoleona, Musolinija, Hitlera, Miloševića, SPC-a...
Sada je došlo vijeme da se tim licima dodaju nova i mlada i da popune redove đe je prifalilo, da se stisne i ujedini crnogorski građanski front za odbranu prava, časti i slobode Crne Gore. Samo tako il' nikako!
