Pregovori o formiranju novog kabineta doživjeli su još jedan, vidjećemo da li i posljednji, preokret. Ono čemu se velikosrpska i proruska opcija nadala odmah nakon junskih izbora, desilo se prije neku noć.
Nominalnom objedinjavanju avgustovske litijaške većine prethodila je dugotrajna medijska kampanja defamacije Spajića i skoro pa potpuni raskol unutar samog PES-a. Kulminacija sukoba desila se neposredno prije objave o sastavu novog kabineta.
18Struja predvođena trenutnim predsjednikom Milatovićem demonstrirala je moć organizujući partijski sastanak kome je čak i prisustvovala isključena poslanica i odbornica PES-a. Scenario koji neodoljivo podsjeća na odmetnute radikalske struje prije formiranja SNS-a.
Čini se da u tom dijelu dileme nema - jasan su politički karakter i namjere “vrhovnog komandata” Milatovića. Sumnja je samo na Spajića čija je dosadašnja politička karijera sastavljena od niza sitnih poltičkih blefova i manevara lišenih ideoloških određenja - politika bez politike odnosno banalizacija svega što potencijalno znači emancipaciju crnogorskog društva.
Riplijevski je uspijevao da izigra partnere kako strane tako i nametnute domaće odlažući odluke, ma koliko bolne bile, koje nosi visoka državna politika. Na prvom velikom testu, Spajić nudi Crnu Goru na tacnu velikosrpskom nacionalizmu i svjesno uvodi državu u međunarodnu izolaciju.
Pravljenjem jednonaconalne antizapadne vlade zapravo bi se zaokružio proces otpočet litijaškom kontrarevolucijom – to, a ne prethodne dvije vlade, bi bila kruna destrukcije.
Obmana je da se radi o manjinskoj podršci ostataka DF-a. Odlučivanje o državnim sekretarima i kontrola skupštine zapravo ZBCG stavlja u poziciju stečajnog upravnika te vlade a Spajića, ponovo riplijevski, otkriva kao usavršenu verziju Dritana Abazovića. Posljedice koje tako sklepana vlada može da ima po crnogorske državne i nacionalne interese su jasne i zapravo prate trenutne tokove. Vegetativno nacionalna svijest i duboka državna koma.
Poput domaće, jednako je iznenađena i međunarodno zajednica. Na momente izgleda da je napravljena pogrešna procjena kao i sa tehničkim premijerom. Pri čemu, posljedice ove greške će biti skoro nemoguće sanirati. Vlada koju podržava tropetinska većina, pored političke stabilnosti, imaće mogućnost da sama utiče na karakter sudske i tužilačke vlasti. Apsolutna vlast apsolutnog vladara Srbije.
Dilema u kojoj se nalaze prije svega američke diplomate je na koji način sarađivati sa vladom koju bi činili protivnici evroatlantskih integracija i čije djelovanje će biti nastavak hibridnog rata Rusije protiv političkog zapada. Bilo kakva saradnja bi legitimizovala tu opciju dok bi izolacija vodila u jačanje njenih ekstremnih djelova.
Poučeni tim iskustvom moguće je da upravo sa zapadnih adresa stignu predlozi koji nedovoljno dobro sagledavaju kompleksnost trenutnog momenta.
Rješenja poput vanrednih izbora u organizaciji tehničke vlade može da bude okidač za razaranje i ovo malo preostale društvene kohezije. Prema tome, sve se vraća na politički karakter Spajića koji ima priliku, kakvu su prethodno imala nekolicina crnogorskih političara, da umjesto politike prevare i izdaje napravi iskorak čak i ako to znači kratkoročni gubitak. U suprotnom pokazaće se da je Spajić samo poboljšana verzija Abazovića - talentovan za prevaru i izdaju.
