Danima nakon stravičnog cetinjskog zločina nije moguće reći bilo što smisleno niti na papir prenijeti nataloženu tugu pred monstruznim činom koji je, drugi put u samo dvije i po godine, u crno zavio Cetinje i Crnu Goru.
Sleđena tišina u znak pijeteta prema žrtvama za sve koji su se prije dvije noći obreli pred Lovćenskom vilom na Cetinju i pred zgradom MUP-a u Podgorici zamijenila je kolektivni krik suočavanja s nepojamnom tragedijom.
Ako riječima nije moguće izreći tugu, nemoć i bijes pred zlom, može se i mora iskazati gađenje nad političkom zloupotrebom tragedije koju ovih dana demonstriraju koliko nosioci moći što relativizuju vlastitu odgovornost, toliko i njihovi anonimni ili znani kerberi na društvenim mrežama i medijima.
42Kampanja koju je ovih dana zadigla partija ministra unutrašnjih poslova na društvenim mrežama, a osobito skaredno saopštenje poslaničkog kluba Demokrata, ide u najsramnije strane novije crnogorske političke istorije.
Zato ministru Šaranoviću treba vjerovati na riječ kad kaže da ne ośeća moralnu odgovornost, jer sve što su od one zlokobne noći izgovorili on i njegovi partijski ridžali - mučna su potvrda amorala, podlosti i odsustva elementarne empatije družine koja je za ministarsku fotelju spremna na sve - od otvorenog targetiranja učesnika protesta uz svjesnu zamjenu identiteta, preko laganja i vučićevskog spinovanja u maniru "operativnih saznanja" da iza navodne zavjere protiv njih stoje crnogorski "žuti", pa do odricanja od članova vlastite familije, samo zato što su se usudili reći istinu - da je ostavka minimum koji u ovom trenutku ovaj i ovakav ministar može ponuditi javnosti.
Besprizorno djelovanje Demokrata ovih dana dalo je zapravo odgovor na ministrovo retoričko pitanje - je li talog dotakao dno.
A tu na tom dnu bezlijeka partijskim relativizatorima odgovornosti društvo ruku pod ruku čini ešalon komentatora i tumača tragedije, što su svoju patološku mržnju prema Cetinju i Crnoj Gori ovih dana bešćutno izlili medijskim prostorom, od ratnih huškača Emila Labudovića i Milana Vujovića do nezvaničnih glasnogovornika Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori, apostola nepatvorene mržnje - Milutina Mićovića i Mijajla Backovića.
Otrovna i neljudska šušorenja o prokletstvu kojem su Bog (zasigurno ne onaj hrišćanski) ili pak Njegoš predali Cetinje i zazivanje totema koji će "izliječiti" demonizovano Cetinje - kapele što su je njihovi duhovni preci strovalili prije ravno jednog vijeka niz litice Lovćena da na njezinim temeljima popere zadužbinu Aleksandra Karađorđevića, simbol uništenja Crne Gore, pa i one koju danas nazivaju petrovićevskom - razotkrivaju tragove samog srca tame koje generiše zlo što razjeda same temelje crnogorskog društva.
Pitanje odgovornosti nije i ne može biti političko, a društvo u kojem odgovornosti nema pretvara se u onaj talog iz naslova ovoga teksta. Zato danas ne smije biti nikakve dileme - čelnici bezbjednosnog sistema - ministar policije i koordinator bezbjednosnih službi, baš kao i odgovorne ličnosti iz policijske hijerarhije - Lazar Śćepanović i Goran Jokić - moraju demisionirati. U protivnom, kompletnu odgovornost za sramno postupanje odgovornih u noći i danima nakon tragedije ponijeće lično premijer Milojko Spajić.
