Sljedeće nedjelje na Belvederu će se okupiti Crnogorci. Potomci mitskih ratnika. Siromašnih i slavnih. Hrabrih i gladnih. Strogih pogleda koji sijevaju iza brkova i obrva, a niz svaku duboku boru ili ožiljak je krišom potekla po jedna suza, za svakim palim drugom, bratom, ocem... Krišom, jer ratnik ne smije da plače. Kao bistra rijeka na dnu kanjona i emocija se skrivala. A u prsima ima je koliko hoćeš!
O tim ratnicima iz planina, čitalo se u evropskoj štampi, po evropskim salonima, dvorovima, džentlmenskim klubovima, a svaki putopisac je dio svog srca zauvijek ostavio tu neđe…na Cetinju ili u nekom usamljenom seocetu.
Svaki od njih je na Crnogorce gledao kao na otkriveno blago, svoju tajnu koju će svijetu otkriti baš on, kao golemu senzaciju. Da tu, na kontinentu, postoji jedna istinita bajka. Tom narodu je evropska elita, sa iskrenim divljenjem i poštovanjem, upućivala naklon do poda!
To divljenje i poštovanje za doprinos evropskoj baštini vrijednosti, u vidu slobodarskog transa, bljeska čiste i briljantne odanosti pravdi, artikulisalo se u priznanju nezavisnosti na Berlinskom kongresu kada je maleni narod pored raznih apetita velesila, ostao svoj, suveren.
Koliko gordosti samo plamti u toj riječi - SUVEREN. Tako se i zovu, ti potomci ratnika, koji će se okupiti 9. maja - suverenisti. Nikad separatisti, osim u mrziteljskoj štampi! Da, bilo je i takvih, a nikad više nego danas! Mrzitelja! I to baš zbog tog suverenog u nama, nepokolebljivog, istrajnog, beskompromisnog!
Na Dan Evrope, okupiće se Crnogorci na mjestu gdje se njihova država obračunala sa njima.
Na Dan Evrope, okupiće se Crnogorci na mjestu gdje je njihova država podigla oružje na one najbolje među nama. Na one koji su osim Crne Gore sa istom strašću čuvali i građansko u njoj.
Biti Crnogorac danas znači spašavati i crnogorske i građanske vrijednosti. Svi ostali narodi - da ste zdravo, osim izuzetnih pojedinaca, do "građanskog" vam je stalo koliko do lanjskog snijega.
Zvuči radikalno? Tako je.
Na Belveder, na Dan Evrope, zato što Evropi oduvijek pripadamo!
Na Belveder, na Dan Evrope, da je podsjetimo da mi čuvamo njene vrijednosti sve ove godine!
Mi, niko drugi!
Na Belveder, na Dan Evrope, da je pogledamo u oči i zatražimo njenu pomoć!
Mi smo „bagra koju treba rašćerat“! Mi smo „Titova kopilad“! Mi smo „nepostojeća, izmišljena nacija“, nastala u „Titovom jajcu“. Mi smo „nastali 42. godine“, ne postojimo prije toga.
Mi smo „Đilasova kopilad, felerični ljudi, pečurke koje će ubrzo nestati“. Mi smo „ustaše i milogorci“!
Evo, prolaze godine polako, a u vladama sjede, i vlade sastavljaju, ljudi koji dijele ove stavove.
Mi smo narod koji živi u zemlji koja se po nama zove, a koji smo u istoj toj zemlji žrtve rasizma i šovinizma, u mjeri većoj nego što su Romi, kao tradicionalne žrtve tog svjetonazora, ikada bili.
Mi smo proganjani, otpuštani, vrijeđani, omalovažavani…
U novoj Crnoj Gori svaki odraz crnogorskog patriotizma biva osuđen kao komitski nacionalizam, dok orgija velikosrpskog kiča ima status, čak i za kritičku oštricu kulture, nedodirljivosti.
Zato što je to navodno drugi pol građanske Crne Gore. Od kad je građansko postalo opravdanje za legalizaciju šovinizma, antikulture i velikodržavne pretenzije, Crna Gora je nepoželjna za EU.
Zato, na Belveder, na Dan Evrope!
Zato što se iza mantija i kamilavki kriju Putinovi proksiji!
Kakva je to crkva sa toliko oružja i keša u njoj? Na Belveder, na Dan Evrope „jer tirjanstvu stati nogom za vrat, to je ljudska dužnost najsvetija“!
Na Belvederu nas gledaj Evropo, jer ćemo opet, kao i svaki put do sad, gandijevski, mirno, strpljivo, gledati tebe. I čekati da nam pružiš ruku.
Tvoje utočište i sigurna luka je tamo gdje smo već jednom ginuli protiv fašizma. Tamo. Na Belvederu…
