Dok se „tik-tak“ tempirane geopolitičke bombe zvane Ukrajina čuje sve jače, komadić slagalice zvani Crna Gora bije svoju, za nas jednako važnu i presudnu, bitku. Bitku za osnovno dostojanstvo, za pravo na prošlost i budućnost. Za društvo u kome nas politički mangupi neće ubjeđivati da je Temeljni samo priča koju treba što prije završiti, potpisati i krenuti u "nove pobjede", a u koju građani neće kao telad vjerovati.
"Lako ćemo" odnos prema pitanju Temeljnog, stvar je totalne oskudice ljudskog integriteta, spektra obrazovanja i osnovne moralnosti, a pogotovo kad nam se takav stav podmeće na onako formulisan tekst! Poput tinejdžerke koja je više vremena potrošila na minuciozno pisanje puškica nego na učenje pred ispit, tekst Temeljnog ugovora temeljan je jedino u kamuflaži njegove suštine. A to je OTIMAČINA!
Mogu svi naši životi biti stavljeni na HOLD, sve državne teme po strani, pitanje manjinskih, tehničkih i prelaznih vlada sasvim se zaboraviti, dok se javnosti ne otvori, prezentira i alarmira pitanje tog prokletog ugovora.
Jer, kako su krenuli, a moralna vertikala ovih faca to sasvim dozvoljava, vidjeli smo to sad na bezbroj primjera, smislili su da vjekovnu kontroverzu, konflikt, jednu otvorenu društvenu ranu zatvore na našu štetu, u okviru svojih političkih trgovina. I ovi koji se pakuju, a i ovi koji dolaze. To je sasvim jasno, ali ostaje da se vidi i da li će Crnogorci to dozvoliti.
“Nema ništa sporno u tom tekstu. Redovna stvar kojom se uređuju stvari između države i crkve. Ne treba od toga praviti političko pitanje”. A je l'? Ne bi danas živjeli u epohi anglosaksonske dominacije, na primjer, da je Englezima status Church of England i njenih interesa, bilo usputno, redovno, nepolitičko pitanje! Nego su svaki djelić njene baštine krvlju plaćali! Ne bi se divili vatikanskim tavanicama da je Mikelanđela krečila svaka politička budala u nekoj novoj italijanskoj vladi.
"Lako ćemo" odnos prema pitanju Temeljnog, stvar je totalne oskudice ljudskog integriteta, spektra obrazovanja i moralnosti
Crkve su, pogotovo u malim i nerazvijenim sredinama, vjekovima figurirale kao jedine društvene institucije. Njene su pisarnice naša jedina svjedočanstva o prošlosti. One su sačuvale najveći dio umjetničkih materijalnih dobara. Njihovi duhovnici bili su naši lideri.
Naše su crkve jedini odraz artikulacije naše prošlosti. I najvećem agnostiku će to pitanje biti važno, najvažnije na svijetu, a ne "redovno pitanje koje treba što prije zatvoriti". Kome se to žuri, hej!?
Zašto je važno to odmah zatvoriti? I zašto je na dobro nama, građanima Crne Gore? Nemojte nas veslati!
Pa 'ajde, usudi se ti, crnogorski politički gigantu, ti ili bilo ko drugi, pa zatvori to pitanje tekstom u kom kao država nemaš ništa protiv tvrdnji da gotovo hiljadugodišnji kontinuitet jedne crkve, pripada drugoj državi!? Ništa sporno? Kako im i može biti, kada “čista obraza” i uspavanog čela silaze sa beogradskih aviona, i odmah nakon što su izljubili ruke tuđim patrijarsima, zasjednu po „svojim“ televizijama da nama objašnjavaju kako smo opterećeni i zaostali što reagujemo na IZDAJU!
A kako reagujemo? Kako to mi, Crnogorke i Crnogorci, reagujemo na izdaju ove vrste? U kojoj će se jednim potpisom pokloniti nešto što je životima branjeno cijeli milenijum? Pa zar smo slijepi kod očiju i ne vidimo najveću prevaru ikad, tu brutalnu zamjenu teza, bezočni tabloidno estradni spin, da su NAŠE SVETINJE na korak od otimanja, a ne tuđe! Zar nikome nije sumnjivo što je tekst Temeljnog ostao sasvim nerastumačen građanima?
Tekst Temeljnog ugovora temeljan je jedino u kamuflaži njegove suštine. A to je OTIMAČINA!
Kličko, legendarni sportista i političar, u trenutku dok se ruske snage gomilaju na granicama njegove zemlje, izjavljuje da će u ruke uzeti mitraljez ako bude potrebno i sa drugovima braniti domovinu.
U izjavama crnogorskih ovodnevnih martira za pravdu, kulturu i dostojanstvo, mjere se sitne varijacije u tonovima naših formulacija, ne bi li nam slučajno zatekli kazaljku u “crveno”, mjereći nam potencijalni nacionalizam, nasuprot, naravno njihovom, "prosvjetiteljskom kosmopolitizmu".
A novokomponovani kosmopoliti, uzgred, kiksaju već na dugim, ruralnim akcentima, kojih je nova vlada puna. Da se ne foliramo da ne čujemo kad ih dužina odaje u ruralnom, a ne kosmopoltskom karakteru, koji iz njih ne izbijaju čak ni Kineskinje komunistkinje. Jer, duge akcente, krštenja na svakih 20 minuta, metode putanje magarca u tektonici, inžinjeringu i projektovanju auto-puta, odaju čovjeka koji neće “ginuti” za kulturu.
A pobuniti se protiv sramnog teksta Temeljnog ugovora može jedino čovjek koji je vaspitan, školovan, obrazovan i formiran na kulturnoj, a ne na folklornoj tradiciji. Jer, kultura leži na skeletu moralnosti, u kome je izdaja najteži grijeh.
Folklor je, u formi surogata za kulturu, fenomen koji abolira šund Pinka, blamaže odlaska na beogradske kanabee, patetične poljupce u tuđe zastave, izdaju interesa domovine. Sve to može, pa i Temeljni da prođe, jer nikad nisi vaspitavan da budeš vitez. Pogotovo ne - crnogorski vitez.
Nije dobro. Trajao Krivokapić pet minuta duže ili ne, od ovih folklornih svi su spremni da ga potpišu. I da nas temeljno zajebu. Šta ćemo uraditi? Jer, dozvoliti sigurno nećemo!
