Autorka književne trilogije „Brda od pelina“, Jasenka Lalović, Paštrovka je rođena u Baru, jednog julskog dana, 1965. godine.
Osnovnu školu završila je u Petrovcu, a gimnaziju u Baru. Život je potom odveo na studije u Beograd, gdje je ostala da živi.
Iako se pisanjem bavila oduvijek, tek u pedesetim godinama osmjelila se da objavi prvi roman, „S one bande moje gore“. Nakon uspješnog proznog prvijenca, uslijedio je nastavak, „S ove bande moje gore“, a onda i posljednji u pomenutoj trilogiji, „Kastigulja“.
Bliski ljudi ne znaju je kao Jasenku, već kao Jasnu. Rijetko ime za ove prostore dobila je, kaže, po rano preminuloj sestri od strica, koju je njen pokojni otac mnogo volio. "Čudna hrabrost, zar ne", primjećuje Jasenka.
Otac joj je poginuo kada je imala svega dvije godine, pa je odrasla uz majku i mlađu sestru. Rano se suočila sa gubicima najbližih, naučila da život nosi mnoge nepravde i da se sa njim mora uhvatiti u koštac. Prisjeća se i da je odlazak na studije u Beograd nadoknadio dosta propusta u njenom odrastanju, a drugačija sredina i susreti sa novim ljudima, kako kaže, učili su je prilagodljivosti.
Zanimljivo je i to da je sve knjige o njenim Crnogorkama pisala van granica Crne Gore. Tajna inspiracije, kako ističe, možda je baš u nedostajanju.
Na radost brojnih čitateljki i čitalaca širom regiona, Jasenka piše novi roman.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaju bezbrižnost i osjećaj kojim se iščekuje sve ono što donosi mladost i budući život.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odrastanje mi je donijelo osjećaj slobode i mogućnost da konačno živim neke svoje snove.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Rano sam pokazala podjednaku sklonost ka pisanoj riječi i slikanju. Čak se činilo da će ovo drugo prevagnuti. Još se nadam nekom trenutku osame u budućnosti, pred platnom i štafelajem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najviše mi smeta impulsivnost koja je poslijedica mog temperamenta.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Umjerenost, primjerenost, kao i poznavanje mjere dozvoljenog preko koje ne dopuštamo ni sebi, a ni drugima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Mogla bi da se zove „U inat životu”. Život, ma šta da donese, mora se živjeti i iznijeti do kraja. Mnogo glumica mi u ovom trenutku pada na pamet, uglavnom sa crnogorskih prostora
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Random: Primorka. Beograd. Porodica. Knjige. Ljudi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Slatko-kisjelo-ljutkasto.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Voljela bih da sam u ulozi političara u trenutku neke važne ekološke odluke. Bez razmišljanja bih uništila sve papire koji su pogubni po ljude i zemlju. Ovih dana o tome intenzivno mislim.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Tada sam obično sa porodicom. Trudim se da vikendom skupim snagu za predstojeću radnu nedjelju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Trenutno, iz dana u dan, vrtim „Melt“ od Jones.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- To je „Reka sa četiri ušća” Siniše Kovačevića. Jasno ocrtava trenutak u kome živimo.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Puno mjesta je na tom spisku: Indokina, Aljaska, Južna Amerika… Za sada, sanjam da se što prije domognem Toskane.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kad malo bolje razmislim, ne postoji niti jedno koje mi ne odgovara. Pristajem na sva prevozna sredstva koja me nekud vode.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Prvoj osobi koja se nađe pored mene u trenutku kad imam potrebu da nešto ispričam. Iskrenost je nešto što podrazumijevam u odnosima i ne opterećujem se mnogo ako je neko zloupotrijebi. Uvijek govorim ono što u tom trenutku osjećam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Radujem se susretima, novim izazovima, jutru, kad pronađem zaboravljeno… Mogu da nabrajam u nedogled.
Da li za nečim žalite?
- Žalim to nisam ranije spoznala mnoge istine. Što sam podrazumijevala mnogo toga što mi je dato i nisam u tome prepoznavala sreću. Žalim što nisam u nekim trenucima, u onome što me ispunjava, bila odlučnija.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez zagrljaja. Često grlim ljude i teško podnosim distance. Ne idem nikuda bez sveske i olovke. Kad sam bila mala, pitala sam se kako ljudi mogu da žive bez pogleda na more. I sada to teško podnosim. Uvijek i svuda mi fali more. Sve seobe naroda treba da se završe na nekoj morskoj obali.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Često se izvinjavam. Nikada nisam imala problem da priznam grešku. Naučili su me da postoji pet čarobnih riječi koje treba što češće da izgovaramo: Hvala, Molim te, Oprosti, Izvini i Volim te.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva: Da svi meni dragi ljudi, pa i ja, budemo zdravi.
Druga: Da me Bog uvijek i svuda daruje dobrim ljudima.
Treća: Da uvijek budem darivana osjećajem da volim i da me vole.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Naučila sam kako se iznova diše nakon smrti veoma bliske osobe.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Trudila bih se da ispravim sve greške koje su ostale neispravljene. Da se čujem sa svim ljudima koji su mi ikad nešto značili. Pokušala bih da ono što slijedi nakon ta tri mjeseca predstavim sebi i drugima kao neko drugo trajanje i da ne treba tugovati. Trudila bih se da umirim ljude kojima značim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Spokojnog pogleda u plavo. Vjerujem da je sreća plave boje.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Sve što sabiramo u život, samo je niz izazova na koje smo dužni da damo valjane odgovore. Da li su i koliko bili dobri znaće se nakon nas, ako naša djela prežive naše trajanje.
