Ako ne uspe kiša, najbogatiji pazarni dani osvanuće ovog vikenda u Ostrosu, đe se održava jubilarna, XV Koštanijada, manifestacija kojom se odaje čast šumi krajinskih koštanja, koja broji više od 20.000 drevnih stabala. Šume koštanja (kestena, kostanja, maruna) predstavljaju jesenje bisere skrivenih predjela našeg primorja, koji savršeno upotpunjuju mozaik mediteranskih plodova crnogorske sofre.
Pitomi koštanj (Castanea sativa Mill.) je jezgrasta voćna vrsta, jedina autohtona vrsta ovog roda u Evropi. Pripada redu Fagales, porodici Fagaceae, a rodu Castanea. U Crnoj Gori prisutan je u prirodnoj populaciji, kao stablo koje raste u simbiozi sa drugim šumskim drvećem, te se često o njemu govori kao o šumskoj vrsti.
Nerijetko je bio jedan od rijetkih izvora hrane ljudima u periodima tzv. „velike gladi“, zamjenjujući krompir i žitarice. Među najvrijednijim je biljnim vrstama planine Vrmac, dok se na teritoriji Gornjeg i Donjeg Stoliva, nalaze stabla koštanja koja su oduševila i čuvenog italijanskog botaničara Roberta Visianija (1800-1878), koji u epohalnom djelu Flora Dalmatica navodi prisustvo vrste Castanea sativa na ovom podneblju. Takođe, na području Herceg Novog (Savinska Dubrava, Kostanjica), nalazi se značajna prirodna populacija koštanja.
Ipak, šume koštanja u okolini planine Rumija (Ostros, Livari) predstavljaju najstarija stabla ove vrste u Crnoj Gori, koja imaju nemjerljiv ekološki i ambijentalni značaj. Stabla koštanja sprječavaju eroziju zemljišta, smanjuju opasnost od vodenih bujica, ali prevashodno se njihov značaj ogleda u agroturističkom i hibridizacionom potencijalu.
Pitomi koštanj raste na području umjerene kontinentalne klime, ali i u području submediteranskih i mediteranskih uslova. Potrebna mu je prosječna temperatura vazduha viša od 10 stepeni, kako bi plodonosio, kao i prosječna suma padavina od 800 mm do 1600 mm. U mediteranskim uslovima traži zasjenu i hladnije položaje, te ga nalazimo u uvalama sa dubokim i prozračnim tlima i na višim nadmorskim visinama. Pogoduju mu kiselija zemljišta.
Osim u južnom i jugozapadnom dijelu Evrope, pitomi koštanj se može naći na području sjeverozapadne Afrike, u Maloj Aziji i kavkaskim zemljama. Domovina pitomog koštanja su zemlje oko Sredozemnog mora, od Portugala do Kaspijskog jezera. Najznačajniji proizvođač koštanja na svijetu je Italija, sa preko 50.000 tona godišnje, nakon čega slijede Španija i Francuska. Popularnost prerade koštanja i primjena u gastronomiji je naročito izražena u SAD-u, što rezultira povećanim površinama i ukupnom proizvodnjom na godišnjem nivou, te intenzivnim naučno-istraživačkim radom u oblasti razvoja novih kultivara.
Plod koštanja predstavlja, sa agroekonomske tačke gledišta, najznačajniji dio biljke pitomog koštanja, dok je kvalitet ploda jedan od osnovnih kriterijuma pri izdavajanju pitomog koštanja iz prirodnih, autohtonih populacija. Iako su sortne karakteristike, masa i veličina ploda veoma zavise i od klimatskih i pedoloških uslova područja, a krupniji plodovi postižu bolju cijenu na tržištu, kako za svježu konzumaciju, tako i za preradu (osim za proizvodnju brašna, za šta su sitniji plodovi pogodniji).
Tržište Crne Gore, ali i regiona, nezasićeno je plodovima koštanja, kako u svježem stanju, tako i u prerađenom. Najcjenjeniji plodovi su oni kojima se lako skida ljuska, koji sadrže samo jedan plod, koji nije gorkog, niti oporog ukusa. Plodovi koštanja sadrže najmanji procenat masti od svih važnih jezgrastih voćnih vrsta i imaju veoma nisku energetsku vrijednost.
Osim plodova i njegove izuzetne hranljive vrijednosti, i drugi djelovi stabla koštanja se mogu koristiti – stablo, list, cvijet i njegov nektar, od kojeg se prizvodi visokokvalitetan med. Iz koštanja se izdvajaju tanini, a koristi se i u industriji obrade drveta kao kvalitetna sirovina, koja se odlikuje dugotrajnošću i jednostavnom obradom.
Veoma su cijenjene bačve za čuvanje vina i piva koje se izrađuju od drva koštanja. Pčelari obožavaju koštanj, jer je medonosna biljka koja sadrži velike količine nektara, dok su od davnina prepoznata ljekovita svojstva svih njegovih organa, što je sve više valorizovano u farmaceutskoj industriji. Koštanj je vjekovima korišten kao kvalitetan izvor hranljivih materija za životinje.
Grupa crnogorskih naučnika i istraživača sprovela je petogodišnje istraživanje uticaja ekoloških faktora na biopomološke karakteristike koštanja u prirodnoj populaciji Crne Gore. Posmatrali su fenofazu cvjetanja, sproveli morfometrijske analize ploda, ali i pročuvali vrijeme sazrijevanja i prosječan prinos selektovanih genotipova.
Rezultati su ukazali da stabla koštanja u Ostrosu veoma rano procvjetavaju, dok sazrijevaju srednje kasno do kasno. Još jedno nedavno sprovedeno opsežno naučno istraživanje razmatralo je varijabilnost četrdeset odabranih stabala koštanja u Koštanjici, Ostrosu i Stolivu, u odnosu na morfološke karakteristike i deskriptore. Rezultati su, između ostalog, pokazali da su plodovi koštanja iz Ostrosa najkrupniji. Još jednom je ukazano na visoku fenotipsku raznolikost ove biljne vrste, što je od izuzetnog značaja za genetsku zaštitu koštanja u Crnoj Gori.
Nažalost, stabla koštanja Crne Gore, kao i regiona, napadnuta su gljivičnim oboljenjem, rak kore, koji izaziva fitopatogena gljiva Cryphonectria parasitica). Gljiva je veoma agresivna, uzrokuje oštećenje kore stabla, a u dužem trajanju dovodi do djelimičnog ili potpunog sušenja istog, zbog čega je i primijećeno smanjenje boja stabala na crnogorskom primorju.
Uzrok desetkovanja broja stabala koštanja je i nebriga, zapuštenost, te urbanizacija. Naše šume koštanja zaslužuju sanitarnu sječu, kojima se odstranjuju suvastabla, te stabla zaražena aktivnim (kalusirajućim) rakom, dok bi stabla sa simptomima površinskog raka trebalo ostaviti u šumi, kako bi se potenciralo širenje hipovirusa, čime se podspješuje zacjeljivanje i kalusiranje rak-rana na stablima, te se u krajnjem intenzivira biološka kontrola bolesti.
Nažalost, petogodišnjom Strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja, intenziviranje uzgoja i aktiviranje tržišta koštanja nije uvršteno u akcioni plan, te je veoma upitna zaštita i valorizacija prirodne populacije koštanja, dok je plantažni uzgoj prepušten poljoprivrednim proizvođačima – entuzijastima.
Apelujmo na nadležne da izvrše analizu stanja i perspektivu uzgoja pitomog koštanja u Crnoj Gori, po ugledu na Istrane, kao inicijalni korak ka valorizaciji ove izvanredne voćne vrste.
Svježi i sušeni plodovi koštanja, med, pire, marmelada, brašno, krem, koštanj u sirupu, slatko, kolači i ostale delicije, alkoholna i bezalkoholna pića od koštanja, samo su dio lepeze gotovih proizvoda od ove voćne vrste.
Kada posjetite Siciliju i vulkan Etnu, ne zaboravite da obiđete i najstarije stablo koštanja na svijetu, čija je starost procijenjena na oko 4.000 godina. A do tada, vidimo se u Ostrosu da zajedno uživamo u jednom od najljepših bisera jesenjeg đerdana!
