Đe su i šta rade crnogorski zvaničnici? Dok DF sateliti iz PES-a i Demokrata mrtvijem snom spavaju, rukovodioci raportiraju vrhovnom komandantu.
Vanjska politika i diplomatsko djelovanje stoprocentno su usklađeni s velikosrpskom agendom. Garnitura na vlasti konzistentna je samo u sluganskom dodvoravanju.
Tako je mladi poslanik Čarapić, u strahu od Vučićevog crvenog kartona, prilikom glasanja o članstvu Kosova u SE ostao uzdržan. Saglasje s imperijalističkom politikom, pod plaštom podrške amandmanu manje od polovine predstavnika italijanske delegacije. Uzdržanost poslanika vladajuće partije, razumljivo, obesmišljava konačan stav Vlade, kakav god bio.
34
Ministar Ivanović relativizatorskim nastupom povodom, kako je tvrdio, nepostojeće protestne note BiH, svjesno je obmanuo javnost. Kratko pamćenje ili sukob ličnih ubjeđenja i interesno zasnovanog političkog djelanja.
A nakon razotkrivanja i objavljivanja odgovora kojim se MVP nevješto pokušalo ograditi od posjete Milorada Dodika, povlačenje u mišju rupu, bez obrazloženja, a kamoli izvinjenja zvaničnom Sarajevu.
Od vrijednosnog klizimo ka moralnom posrnuću, ali ne brinite spoljnopolitički prioriteti su na sigurnom, brane ih Andrija i Milan, osvjedočeni „zapadnjaci“
A povodom Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici, glasan muk. Vlada se, reče ministarka Gorčević, o ovom pitanju još nije odredila.
Zato je inicijativa NVO, građanskih aktivista i trećine opozicije o kosponzorstvu, makar za sada, očito, gurnuta u fijoku. Ipak, premijer bi morao znati da se o nekim odlukama jednostavno ne raspravlja, jer njihovo usvajanje ne bi smjelo zavisiti od pojedinačnih stavova.
Osuda genocida nije političko pitanje, već civilizacijska obaveza, ispit ljudskosti, tačka oko koje nema sporenja, svojevrstan lakmus papir koji razobličava suštinu svake politike. A na tom ispitu, nažalost, pali smo više puta.
Možda da ovoga puta, za promjenu stanemo u red civilizovanih zemalja. Da doprinesemo razbijanju zločinačkog mita o genocidnom narodu. Da nedvosmisleno osudimo počinioce i nalogodavce. Da jačanjem svijesti iskažemo kolektivni prezir prema genocidnim nakanama, ukazujući na važnost preveniranja, sankcionisanjem svih kojima su genocidne ideje u primisli. Da podrškom međunarodnoj osudi zaštitimo dostojanstvo nevinih žrtava. Da zajedno s partnerima iz regiona i svijeta osudimo sve regionalne i globalne politički motivisane zločine, uključujući i one koji su sredstvo velikosrpske propagande.
Čini se, međutim, da je Vlada, plašeći se koalicionih partnera, odabrala drugu stranu.
Zalud skupštinska rezolucija, kada sudovi oslobađaju negatore genocida, dok infiltracijom u državnu vlast njihovi stavovi postaju sve glasniji. Zalud apeli, kada državom upravljaju beskičmenjaci, koji bez dodatnih pitanja i relativizatorskih upadica ne smiju dati jedini relevantan odgovor – u Srebrenici je počinjen genocid, a kamoli imenom pomenuti individualne počinioce.
Za razliku od misionara Abazovića, heterogena skupina zvana PES neće javno prenijeti poruke beogradske centrale, a još manje će iznijeti sopstveni stav. Prikriveni sljedbenici najradikalnijih desnih svjetonazora, ćutnjom daju legitimitet pokušajima glorifikacije zločinaca, stajući na stranu ovovremenih pronositelja zla devedesetih, koji bi zarad ostvarenja imperijalističkih pretenzija rado dovršili započeto.
Za to vrijeme, Andrija Mandić i Milan Knežević, stičući zasluge za nova odlikovanja Vulinovim sabljama i moskovskobeogradskim ordenjem, na takoreći vojnom svesrpskom saboru, izvijestili su vožda da se sve odvija po njegovom planu.
Simboličkim dokazivanjem vojne nadmoći srpskog sveta, nakon secesionističkog banjalučkog mitinga, onima koji umiju da čitaju poslata je jasna poruka – ratni veterani bez zadrške prijete novim zapadnobalkanskim sukobima. Posjeta privatna, a raport javan. Zato skupštinske službe ne znaju đe je predsjednik parlamenta i da li se u međuvremenu predomislio po pitanju pristupa tajnim podacima, shvativši da mu povjerljivi NATO podaci ipak trebaju, kako bi ih podijelio sa šefom.
Vladina eventualna odluka o kosponzorstvu, bez sumnje, bila bi iznuđen potez. Najveći kritičari neslavne uloge u ratovima devedesetih tjeraju nas da se opravdano zapitamo – kako će uopšte glasati 2. maja. Ideološka pozadina ili prosti interes, manje je važno.
Pod palicom DF strahovlade, paf-paf politika polako postaje neučinkovita, dok sjedjenje na dvije stolice dolazi na naplatu. Evropska orijentacija izlizana je fraza, jer EU i beogradska direktiva nijesu dio istog strateškog kursa.
Od vrijednosnog, klizimo ka moralnom posrnuću, ali ne brinite, spoljnopolitički prioriteti su na sigurnom, brane ih Andrija i Milan, osvjedočeni „zapadnjaci“.
