Šumski požari, uslovljeni tropskim temperaturama vazduha, suvim vjetrom i aridnim tlima ponovo postaju svakodnevica, kako u Crnoj Gori, tako i na području cijelog Mediterana.
Stotine hektara pod maslinjacima, vinogradima, pašnjacima i šumama prosto nestaju pod uticajem vatrenih stihija, dok čovjek ostaje nijem, tek tada shvatajući gorostasnu snagu prirode.
Dok posmatraš samo pepeo na mjestu gdje je nekada bilo stablo koje pamtiš iz djetinjstva, pod kojim su se čak i tvoji preci okupljali – tek onda razumiješ koliko je istinski važna prevencija šumskih požara i koliko daleko smo udaljeni od strateške primjene mehanizama mitigacije.
Na nivou Evropske Unije, pojava požara je utrostručena, a uzroci su brojni – ljudska nebriga, neadekvatno gazdovanje šumama i poljoprivrednim područjima, podmetanja vatre, udari groma...
Kako prenosi Olive Oil Times, da bismo izvršili remedijaciju jednog maslinjaka nakon šumskih požara, potrebno nam je zapravo oko 15 godina, i oko 10.000 eura po hektaru poljoprivrednog zemljišta. Sve ovo se negativno odražava na životnu sredinu, ekonomsku isplativost ove djelatnosti, a naročito na agroturističke aktivnosti podneblja..
U toku samo jedne ljetnje sezone, uništena su ogromna prostranstva maslina na teritoriji Portugala, Francuske, Italije, Hrvatske, Grčke i Turske. Portugal je bio najugroženiji, sa vise od 141.000 hektara opožarenog područja. U Grčkoj, 15.000 hektara je bilo pod vatrom, dok je u Francuskoj vatrom uništeno oko 12.000 hektara pod maslinjacima.
U Libanu, pod uticajem šumskih požara, nepovratno je uništeno 40.000 stabala maslina, najznačajnije poljoprivredne kulture u ovoj zemlji. Crnogorski maslinari ne mogu izbrisati iz sjećanja nemile okolnosti iz 2021. godine, kada je izgorjelo oko 800 stoljetnjih, pa čak i milenijumskih stabala maslina.
Maslinjak u plamenu predstavlja jednu od najstrašnijih stvari koju možete zateći u prirodi. Ipak, maslina je voćna vrsta koja ima regenerativni potencijal i nakon vatre, može ponovo biti produktivna biljka. Ipak, u kojoj mjeri se stablo masline može oporaviti, zavisi prvenstveno od stepena oštećenja vatrom, od starosti stabla i veličine stabla, odnosno krošnje masline.
Takođe, regenerativna sposobnost zavisi i od toga u kolikom je vodnom stresu maslina bila prije samog navrednog događaja, kao i od prisustva neoštećenih djelova stabala i grana iznad korijenovog vrata, odnosno mjesta gdje je izvršeno kalemljenje (spajanje podloge sa plemkom).
Shodno metodama hrvatskih stručnjaka, s kraja XX vijeka, postoje četiri stepena oštećenja stabala maslina od požara, a shodno tome se određuje i potencijalni model obnove stabla.
Modeli obnove su: obnova odstranjivanjem cijelog nadzemnog dijela (obnova na panj), obnova u krošnju („u krsti“) i obnova krošnje jačom rezidbom (kada su opožarene sekundarne grane i lišće). Kada je u pitanju najintenzivniji stepen oštećenja, preporučuje se iskopavanje ostataka korijena i sadnja nove masline.
Ukoliko se maslina obnavlja po modelu „obnove na panj“, treba ostaviti one izboje koji su udaljeni od starog panja makar 50 centimetara. Nije dobro odabrati izdanke na samim ostacima panja, jer su slabiji i lakše se lome. U trećoj godini, treba ostaviti pet do šest najbolje razvijenih izdanaka, a naredne godine izvršiti prorjeđivanje za još jedan do dva izdanka.
Preostali izboji nakon četvrte godine čine novo stablo koje po pravilu ulazi u reproduktivnu dob, s prinosom od otprilike 1,5 kg po stablu, a punu rodnost dostiže u sedmoj ili osmoj godini nakon obnove. Sadnja dodatnih stabala maslina u opožarenom maslinjaku, ili prekalemljivanje drugim sortama, naročito oprašivačima, je vrlo preporučljiva agrotehnička operacija.
Revitalizacija masline nakon požara prvenstveno podrazumijeva: rezidbu, uvođenje ili zamjenu sistema za navodnjavanje, obilno, ali obazrivo prihranjivanje nutritivnim elementima, ali i strpljenje – sve dok se ne pojave mladi izdanci koji će sami biti dovoljno dobar indikativ o mogućnostima regeneracije.
Ipak, ne mogu se sva stabla maslina oporaviti nakon intenzivnih šumskih požara. Smrtnost određenog dijela stabala maslina je neminovna i to naročito u mlađim plantažnim područjima, čiji je prečnik sadnice manji od 20 mm.
Takođe, greška koja se često primjenjuje od strane maslinara je prerana rezidba opožarenih stabala maslina. Naime, s rezidbom ne treba otpočinjati dok se ne uoči novi porast. Ukoliko je riječ o kalemljenim stablima maslina, prvenstveno se treba uvjeriti da novi porast dolazi iznad korijenovog vrata.
Sadnice maslina koje su razmnožene iz reznica se mogu ponovo osposobiti, čak i ako izdanci izlaze direktno iz zemljišta ili iz najnižeg dijela stabla. Maslina ima odličnu regenerativnu sposobnost, što su pokazala i određena savremena australijska naučna istraživanja, kada je maslina započela sa oporavkom nakon svega nekoliko sedmica nakon intenzivnog šumskog požara.
Navodnjavanje opožarenih stabala svakako može pozitivno uticati na brzinu i uspješnost postignuća punog prinosa, iako količine vode koje treba primijeniti treba da budu nešto manje od standardnih. Nakon požara, biljka prolazi kroz tzv. fazu post-požarnog rasta.
Naime, zaključeno je da maslina nakon požara zahtijeva manje količine vode, te da ima sposobnost boljeg usvajanja zemljišne vlage u odnosu na stablo masline koje raste pod očekivanim uticajem ekoloških faktora.
Navodnjavanje je svakako značajnije od upotrebe đubriva u periodu oporavka. Masline ne zahtijevaju intenzivnu primjenu ni organskih, ni mineralnih materija. Kako se na opožarenom stablu nalazi mala količina lisne mase u odnosu na područje koje zahvata korijenov sistem, ponovni rast je uglavnom brz i prilično snažan, a prevelika primjena hranljivih materija može uticati na „zamor“ stabla.
Takođe, unos prevelike koncentracije nutrititivnih materija može da odloži proces oplodnje i samim tim stvaranja generativnih organa, usljed pretjerane vegetativne snage.
Rezidba je izuzetno važna post-požarna mjera revitalizacije stabala maslina i u većini slučajeva, proces rezidbe i preoblikovanja stabala je zapravo sličan formiranju uzgojnog oblika stabla masline, prilikom podizanja maslinjaka. Može se očekivati snažniji vegetativni porast na onoj strani biljke koja je bila manje opožarena. Veoma je važno adekvatno postaviti poziciju novih skeletnih grana.
Maslina se smatra izdržljivom biljkom na požare, onom koja ima svojstva otpornosti na visoke temperature, pa time i na vatru, kao i onom koja može da pruži zaštitu od vjetra. Nalazi se na listi biljaka koje se preporučuju za sadnju u oblastima gdje postoji visok rizik od pojave požara.
Veoma jednostavna, a učinkovita aktivnost je sistemsko postavljanje rezervoara po maslinjacima, kako bi se sakupljala kišnica tokom godine, a koja bi bila korištena za navodnjavanje poljoprivrednih površina, te bila od velike koristi vatrogascima u slučaju požara.
Poljoprivredno osiguranje postane važna tema kod crnogorskih poljoprivrednih proizvođača tek onda kada nastupi šteta, koju je gotovo nemoguće popraviti.
Da li ste znali koliko je ovčarstvo važno, u kombinaciji sa maslinarstvom? Ovce, osim što su odličan izvor organskog đubriva, hrane se niskim, najlakše zapaljivim rastinjem. Takođe, između dva otpala ploda masline – zdravog i onog zaraženog, uvijek radije biraju onaj u kojem se krije štetočina i na taj način zaustavljaju životni ciklus prirodnog neprijatelja masline.
