Velikosrpski nacionalizam i njegovi tvorci su, kroz gotovo dva vijeka postojanja te destruktivne zamisli, imali nekoliko planova za njegovo sprovođenje. Naravno, prvi je bilo Načertanije Ilije Garašanina o tome kako se treba odnositi prema Crnoj Gori i Bosni. Nakon toga dolazili su razni dokumenti, deklaracije, ideje o homogenoj i etnički čistoj velikoj Srbiji koja treba da se ostvari pa čak i uz užasne posljedice - raseljavanja ili hiljade ubijenih nesrba i tako dalje.
Početkom devedesetih pojavio se i strateški plan za formiranje srpske države u Bosni i Hercegovini. Po planu je trebalo proćerati ili pobiti sve nesrpsko sa tog prostora. Jedan od njegovih izvršitelja, kasnije osuđen pred Hagom, tvrdio je da su problem i đeca iz miješanih brakova. Budući da im je bilo problematično utvrditi jesu li đeca srpska ili ne, pred televizijskim kamerama je predložio da se đeca iz miješanih brakova bačaju u rijeku Vrbas, pa koja isplivaju ta su srpska.
Ove naše gore ne trpe regule. Isto tako ni da im se kroji kapa mimo Crne Gore
Naravno, većina tih planova ticala se i Crne Gore. Jednostavno, velikosrpstvo bez Crne Gore ne može da postigne maksimum, ni teritorijalno ni ideološki. Koliko god Srbija bila proširena ona nikad ne može biti velika bez izlaza na more. Džaba rastezanje na hiljade kilometara kvadratnih sjeverno, istočno i zapadno, ako nije i tih dvjesta i kusur južno. Vrijednije je njima to malo obale od Sutorine do Bojane no sva panonska žitna polja ili kosovski rudnici. Sa ideološke tačke gledišta, velikosrpstvo ne može postojati a da u svoju toksičnu mućkalicu ne uvali i slavnu crnogorsku istoriju. Zbog svega toga je bitna Crna Gora i zato se od nje ne odustaje.
Viđeli smo prije dva dana da je objelodanjen i novi strateški plan za Crnu Goru. Naravno, kreiran u vrhu Vučićeve partije i vjerovatno uz konsultacije sa Crkvom Srbije i vodećim velikosrpskim ''intelektualcima''. Glavni cilj tog plana je ''onemogućavanje pobede Đukanovića''. U Đukanoviću se dakle vidi najveća prijetnja za sprovođenje velikosrpske politike i njihovih zlih namjera prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Znači, Đukanović je taj ''antemurale crnogorstva''. Zbog toga treba udariti sa svih strana, ali najprije ukloniti eksperiment zvani Demokratski front.
Odavno je provaljeno da taktika bradatih i masnih – „ubit“, „zaklat“ i tome slično ne prolazi kod građana. Ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, osim možda kod par desetina procenata glasača koji se primaju na takve stvari. To je provalio i Vučić u Srbiji, a tako se pokazalo i u Crnoj Gori.
.Nije ovo Čačak ili Surdulica no Crna Gora, a u njoj još uvijek ima inata
Old-school četnici polako se prate u istoriju da bi na scenu izašli oni new-age. Prihvatljivi i tvrdom krilu i onima koji lutaju oko zamišljenog centra, a i nekima koji se samodeklarišu kao ljevičari. Nažalost, većina građana u Crnoj Gori ne želi da vidi o čemu se tu zapravo radi i da je to isto zlo samo drugo pakovanje. Zapravo, dobro odrađen ribrending i dodatni marketing.
To su pokazali i rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora. Uzalud sva zapošljavanja, šubare i koljenice, rezultat Demokratskog fronta je bio katastrofalan. Zbog toga Vučić i njegova ekipa u skoro objavljenom ''non-pejperu'' navode da je veoma bitno skoncentrisati se na podršku Milatoviću i Pokretu Evropa sad. U njima vide idealnog izvođača radova njihove prljave politike. Jednostavno, PES je prihvatljiv i najradikalnijim Srbima, i onim umjerenim, dobrom dijelu etničkih Crnogoraca, nažalost, slijepih da vide da sami sebi kopaju jamu.
I šta je cilj? Kreiranje nove dominantne partije od nekih 40 ili 50% koja će postepeno usisati Demokrate i Demokratski front, a koja će ujedno biti i prihvatljiva Zapadu. Naravno, ona se neće odreći velikosrpske ideologije, ali je neće sprovoditi ''burlikanjem'', nego temeljno, polako i iza zavjese. U isto vrijeme, slobodno mogu reći politički glupi partneri sa Zapada koji se nikad nisu ni potrudili da shvate malignost velikosrpstva će aplaudirati, biti srećni i truditi se da nagovore manjinske partije da obezbijede dvotrećinsku većinu.
Događaji koje živimo posljednih par godina sliče onima već proživljenim vijek ranije
Na prvi pogled veoma jasan plan, dobro razrađen i sasvim očigledno ostvarljiv. Naravno, prvo treba pobijediti Đukanovića i Crnogorce, ili se previše računa na to da je Đukanović jedina stvar koja Crnogorce drži zajedno? Nek razmisle malo bolje o tome.
Događaji koje živimo posljednih par godina jako sliče onima već proživljenim 100 godina ranije. Crnogorci su najveći problem postali za tamnicu naroda zvanu prva Jugoslavija tek nakon smrti kralja Nikole. Svakako tu je i Demokratski front. Iskreno ne vjerujem da će poslije višedecenijske borbe njegovi lideri samo tako odustati. Nije ovo Čačak ili Surdulica no Crna Gora, a u njoj još uvijek ima inata.
Bilo kako bilo, ove naše gore ne trpe regule. Isto tako ni da im se kroji kapa mimo Crne Gore. Zbog toga je svaki plan koji oni osmisle ništavan, jer ga prave spram sebe, a ne spram nas. Davno je najveći od svih, Danilo Stankov, rekao u jednom intervjuu stranim novinama, da Crna Gora nije torina raje koja traži čobana no u njoj živi slobodan narod.
