Obilježavanjem Međunarodnog praznika rada pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta iskazuju opštu solidarnost radništva i obilježavaju sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava. Prvi maj će, prvi put u posljednjih 100 godina, širom svijeta biti obilježen u karantinskom i samoizolacionom ambijentu.
Sa predsjednikom Udruženog sindikata državnih institucija (USDI) pričali smo o onima koji su sve ovo vrijeme na prvoj liniji odbrane, o onima koji su radnu knjižicu morali da spakuju, kao i o tome što nas čeka kada pobijedimo virus.
ANALITIKA: Što su nam pokazali oni koji, u ambijentu globalne pandemije kada većina ljudi strahuje za svoju sigurnost, stoje na prvoj liniji odbrane - rizikujući svakodnevno svoje zdravlje i zdravlje svojih najdražih?
VUJANOVIĆ: Ova čitava pandemija s aspekta fokusiranja na rad zdravstvenog sektora, pokazala nam je da je netačna skorašnja gradacija zdravstvenog sektora u Crnoj Gori u odnosu na evropske nivoe, gdje je ona bila na zaleđu.
Takođe, vidjeli smo da je zdravstveni sistem i kod nas koji smo svakodnevni korisnici njegovih usluga mnogo spremniji, profesionalniji i na mnogo humaniji način se ophodi prema građanima nego što smo mi to participirali ili imali takav utisak. Zaista, mogu da kažem da sam osjećao jednu sigurnost što smo pod nadzorom takvog zdravstvenog sistema, gledajući što se dešava u nama bližim zemljama i moćnoj i razvijenoj Evropi. U svoje ime i u ime Sindikata moram da iskažem veliko poštovanje prema svima iz zdravstvenog sektora i rukovodiocima zdravstvenih instituta, za požrtvovanost, humanizam, profesionalizam. Iako je bilo ponekad negodovanja zbog mjera, sada se vidi da su apsolutno bili u pravu. Kada se podvuče saldo - nadajmo se da će uskoro - Crna Gora biti na mnogo većem nivou nego što su to neki očekivali i što nam je to dosadašnja reputacija našeg zdravstvenog sistema davala za pravo da očekujemo, jer su naš zdravstveni sistem smještali na dno evropske ljestvice.
ANALITIKA: Kada govorimo o herojima, prva je pomisao, naravno, ljekari i zdravstveni radnici i osoblje, ali tu su i radnici iz brojnih drugih sfera, transporta, trgovine, prehrane, komunalija... Koliki je njihov doprinos i značaj što Crna Gora funkcioniše bez većih problema u doba korone?
VUJANOVIĆ: Zdravstveni radnici su vodili računa o našem zdravlju, a svi ostali su vodili računa o našem normalnom životu i isto tako nijesu manje bili ugroženi od zdravstvenih radnika. Svako ko je morao da obavlja svoju profesionalnu funkciju i dužnost a da bude u kontaktu sa nekim licem, po meni je heroj. Ljudi u trgovini, na šalterima, u bankama, poštama, komunalni radnici, policajci, vojnici i svi oni koji su svakodnevno vršili svoje obaveze dok smo mi bezbjedno bili u stanovima na osnovu naredbe i gledali sa prozora. Na taj način su nam omogućili da normlano živimo i da se život odvija na jedan kolko tolko korektan način, ne prisilan. Iako se dosta koristi riječ heroj, ona i treba da se koristi, jer su ti ljudi pokazali odnos prema svojoj profesiji, prema građanima, doprinijeli da nam ova čitava situacija lakše padne.
ANALITIKA: Koliko je bitan 1. maj za radnike, kakvi su bili ranije prvomajski uranci, a kako ih sada proslaviti u doba korone?
VUJANOVIĆ: Zabrana je na snazi, nema okupljanja, nema tih uslovno prvomajskih uranaka kakvi su nekad bili u to davno vrijeme. Prvi maj je po meni isto nešto kao Osmi mart - svi se sjetimo radnika Prvog maja kao što se većina nas sjeti žena kupujući poklone i cvijeće za Osmi mart. Degutantno je sjetiti se Prvog maja samo zbog datuma da bi se neko tamo sjetio da su neki radnici obespravljeni. Ono što lično mislim je da je to fin jedan praznik za koji nas vežu emocije da se nije radilo, evo sada ne radimo mjesec i po dana, radimo otežano ili sa preskocima. Umjesto proslave ja bih možda dao svim radnicima i zaposlenima da za ovaj prvi maj razmišljaju o novom agregatnom stanju, o novoj fizionomiji obilježavanja praznika, ali ne samo tog datuma nego generalno s aspekta zaštite radnika, njihovih prava, njihovog materijalnog i socijalnog unaprjeđenja.
Sav ovaj ambijet je bio dosta prevaziđen, anahron i ako se složite u odnosu na političke partije i NVO koje danas dominantno vode politiku u Crnoj Gori, mislim da su sindikati daleko iza njih. Moraju se malo prestrukturirati privrednici i da se nađe neki novi model, mnogo jači i agresivniji, da se više nametnu svojim idejama a ne samo servilnošću, slušanjem i saglasnošću za ono što je generalna politika Vlade i poslodavaca.
ANALITIKA: Da li nam je ova pandemija otvorila oči, hoće li nam biti jasniji značaj pojedinih radnika za benefit cjelokupne države?
VUJANOVIĆ: Mislim da će Vlada koja kreira politiku nagrađivanja i plata morati nakon ovoga da u nekom drugom fokusu tretira određena zanimanja. Eto, da ne bude funkcija političara danas najplaćenija i najunosnija profesija koju neko može da ostvari, već da to bude i dobar ljekar, policajac, komunalac…
Mislim da će se otvoriti nova pitanja s aspekta vrednovanja posla, profesionalnosti, potrebe prije svega za jedno normalno, civilno, građansko, evropsko društvo kakvo će Crna Gora biti. Ova pandemija je stvorila jednu novu Crnu Goru koju nijesmo do sada poznavali i to u 90 odsto sa pozitivnog aspekta, a u 10 odsto sa negativnog. Dosta je stvari otvoreno, demaskirano. Pokazali smo da imamo stručne i odgovorne ljude, profesionalce, da smo humani. Zdravstveni radnici su govorili da treba da spriječimo takozvanu eksponencijalnu krivu rasta zaraženih, što znači, da nema naglog skoka u porastu zaraženih ,nego da to bude skoro prava linija tako da se na duge staze ne povećava naglo broj zaraženih.
Pozvao bih Vladu da isti termin koristi i u nagrađivanju i formiranju plata. Da ne bude eksponencijalnog skoka u zaradama nego neka bude to kolko tolko uravnoteženo, amortizovano na što duži period da svi podjednako podnesu ovu pandemiju, ne sa aspekta zdravstvenog, već socijalnog i ekonomskog, a na kraju da ima i političku reprekusiju. Znači - da se ipak drastično smanje neke zarade koje su na državnom budžetu, a koje bodu oči jer iznose po tri, četiri pa i pet hiljada! Mora se napraviti limit i da u narednih tri mjeseca, pola godine, kolko god traje pandemija - imaju svi. Pogotovo 35.000 nezaposlenih. Da se oni na neki način servisiraju.
ANALITIKA: Brojni radnici su zbog koronavirusa ostali bez posla, kako zaštiti njih i njihove porodice?
VUJANOVIĆ: Da bi 35.000 nezaposlenih primalo po 222 eura potrebno je 7,7 miliona mjesečno. Da je Vlada naplatila 750 miliona poreskog duga, mi bi smo mogli da živimo kao Švedska, u smislu da svaka osoba na birou može da prima tu neku minimalnu zaradu.
To je signal Vladi da zaista sravni račune, da oni koji su gubitaši, koji su godinama kršili Zakon i nijesu uplaćivali ni poreze ni doprinose - ni sve ono što sljeduje državu i nezaposlene - da se jednom raskrsti s njima. Posljednji apel: uplatite ili nestanite! Ne vidim zašto bi se na trulim privrednim društvima kreirala neka politika. Mnoge zemlje, Kanada recimo, daju ne mali novac ljudima na birou, ali su svi koji prihvataju takvu podršku vremenski uslovljeni i ne smiju odbiti ponuđeni posao jer će biti skinuti sa liste. Zašto ne razmišljati o takvom modelu, mislim da se može zatvoriti finanijska konstrukcija održivosti?
ANALITIKA: Ima li straha ako se epidemija nastavi da će još više radnika ući u dramatičnu egzistencijalnu borbu?
VUJANOVIĆ: To je uzročno-posljedična veza. Ako se razvije pandemija, razviće se dodatno nezaposlenost. Ako stane, staće na ovome i saniraće se kako-tako. Sveobuhvatne mjere što je Vlada predložila. Možemo mi da ih komentarišemo, svako može da kaže da je paket trebao biti veći ili manji, ali elementarno je - ne smije se ugroziti osnovna fiskalna stabilnost države, što je i postignuto. Najugroženiji su oni koji su ostali bez posla. To treba da bude u fokusu države i, naravno, sva ona preduzeća koja mogu brzo da se oporave i da ponovo počnu da rade i da doprinose nekoj zapošljenosti, da budu podrška ljudima koji se ponovo zapošljavaju. Sve je to s aspekta odnosa prema tom famoznom institutu koji se zove radno mjesto, koji treba da bude pokazatelj da je to nešto što je aksiom u matematici - da nema alternativu.
Mi smo mala ekonomija, mislim da se možemo prilagoditi, a i ovo može biti dobra prilika da se ne fokusiramo isključivo na turizam, već da počnemo sami nešto da razmišljamo, na selo nešto da usadimo, da se povratimo sebi i da vidimo što to kupujemo svakog dana… Kupujemo li naš, domaći proizvod, čime bi pomogli čitavom društvu?
Treba ljudi da se okuraže da ulože u neki državni fond, da se napravi investicija poput Jadransko-Jonskog autoputa. To Crnu Goru čeka kad-tad, a bolje je prije, nego kasnije. Zamislite da imamo taj autoput - čitav tranzit Evrope ne bi išao preko Horgoša, Srbije, Bugarske, nego bi išao Jadransko-Jonskom magistralom preko nas, Hrvatske…
ANALITIKA: Što nakon pandemije?
VUJANOVIĆ: Prvo da na kraju čestitam Prvi maj svim građanima Crne Gore i da poručim da svi imamo vremena da razmislimo - pogotovo političke partije i Vlada. Ako će zaista pravi socijalni dijalog da se napravi, onda moramo da razmišljamo o sljedećim stvarima.
Dakle - za ministra Ministarstva sporta dolazi ostvareni sportista, na vrhu Ministarstva za manjinska prava, u posljednjih nekoliko mandata, bio je predstavnik nacionalne manjine. Da li bi logično bilo da Vlada kaže - ako će da ima pravog socijalnog partnera - da će resor za Rad i socijalna staranja biti dat predstavniku Sindikata? Bez obzira na to da li je iz sindikalne centrale ili neko od ostvarenih sindikalaca. Odmah da kažem, da ne budem pogrešno shvaćen, sebe ne računam! Ali, ima Crna Gora prepoznatljivih sindikalaca koji su zaista bili pravi borci. Mislim da se mora odustati od prakse postavljanja političara na mjesta koja zahtijevaju posebna, specijalizovana, znanja.
Vjerujem da bi se tako napravio novi model socijalnog dijaloga i mislim da bi i u građanskom i političkom i stručnom dijelu dalo efekta. Na kraju, kako su nas zdravstveni radnici spasili, mislim da će sada stvar biti u rukama ljudi koji treba da ostvare prihode u Crnoj Gori. To su ostvareni privrednici, a što se tiče države - bitna je Poreska uprava. Koliko sam upoznat, Poreska uprava je svake godine naplaćivala pet do 10 odsto više poreza nego što je bilo planirano. Ljude poput njih bih podržao, jer će od njih zavisiti budućnost ekonomije, time i socijalnih davanja.
