Slike uvijek govore više od riječi. Dok su se četvoroministarka Bratić i jednoministarka Injac dirljivo držale za ruke, Krivokapić se prekrstio saborno skupljajući tri prsta, da bi onda srpske ministarke u crnogorskoj vladi unisono ponovile ritaul premijera. Čak je i u tom istorijskom času Dritanu čudesno trznula ruka, ali je ostala pri tijelu snagom volje mlađanog pitomca Vijesti...
I to bi bilo to: Vlada Zdravka Krivokapića, koji tvrdi da će od “spržene zemlje“ Crne Gore brzopotezno napraviti rajski luksemburški vrt, izglasana je u crnogorskom parlamentu teško, “na mišiće“, većinom od - jednog poslanika.
Kakav je to metež bio tri bijela dana, ali je na kraju Krivokapićev kabinet izglasan. I to glasovima poslanika koji su jarosno galamili da je Krivokapića kupio DPS, da Milo kontroliše Zdravka i da je ovo nastavak vladavine DPS-a. Baš kao i glasovima građanskih uraša, sve zakletih suverenista, koji su, eto, uniženi kleronacionalistima u novoj vladi, ali su ponizno pritisnuli taster za premijera koji javno govori da je Crna Gora druga srpska država veliča osuđenog teroristu, četnika Nikolu Kavaja. Dosljedno, nego što.
Dakle: poslanici koji su drvlje i kamenje bacali na ministre-apostole, vrijeđali i premijera da je neznalica, marioneta Srpske crkve i tajkuna iz Vijesti – unisono su glasali za novu izvršnu vlast. Sve tobože ubijeđeni - kad nema DPS-a, ima sve da nam procvjeta.
Uz to, dali su bjanko povjerenje premijeru koji će program Vlade za sljedeću godinu tek da napiše - u februaru! Je li tako izgleda oslobađanje i reforma Crne Gore? Više liči na onu podrugljivu ocjenu o balkanskim tranzicijama: ko ovđe ne poludi, nije normalan!
Uz manjinsku podršku u parlamentu, bez jasnih, programskih reformi, nova Vlada nema političku moć da ostvari korjenite promjene, ni u ekonomiji ni u društvu, jer njeno održanje i bukvalno zavisi od tog jednog glasa.
Ali, zato nova izvršna vlast ima - jak klerikalni postament. Krivokapića je Srpska pravoslavna crkva posadila na čelo liste kleronacionalnog Demokratskog fronta, izabrala mu je i većinu članova tima. Zato će i raditi po svetosavskim instrukcijama.
Imaće i obilatu pomoć. Ministar ekologije, dr Ratko Mitrović, onaj što je projektovao mini hidroelektrane koje sada zabranjuje - brat je starješine Hrama Hristovog vaskrsenja SPC. Pa ministarka zdravlja, dr Jelena Borovinić Bojović, ona što je kršila mjere i ljekarsku etiku, što je ugrozila javno zdravlje puštajući mase u Klinički centar kad su ispraćali mitropolita Amfilohija - snaha je Kirila Bojovića, sveštenika SPC. Pa onda ministar pravde dr Vladimir Leposavić, onaj što se slikao sa tri prsta ispred Kipa slobode i što ponosno nosi prsten-pečatar sa 4S - bio je zvanični pravni zastupnik Srpske pravoslavne crkve. Četvororučica Vesna Bratić, ona što za sebe kaže da je „ženski četnik“, fanatična je zastupnica SPC i predsjednica Krivokapićeve NVO Ne damo Crnu Goru. Čak i jedini sa nekimiskustvom u sistemu, ekonomista Mladen Bojanić, bio je revnosni litijaš i borac za pravo da srpska crkva ima vlasništvo nad crnogorskim svetinjama...
Klerikalna vlada, u kojoj je većina svetosasvkih aktivista, bez jednog jedinog predstavnika stranaka manjinskih naroda, ne može da sprovodi reforme, neće umjeti da profesonalizuje institucije. Još manje da izgrađuje građansku, multinacionalnu i multivjersku Crnu Goru.
I zato Krivokapić može opstati neko vrijeme samo kao instrument za revanšizam. Vlada koju je izglasao 41 poslanik različitih političkih opcija, udruženih za smjenu depesovske vlasti, može zadržati podršku 41 poslanika - samo ako krene i održava politiku ćeranja, od vrha do dna. Neće tu biti reformi, već prvenstveno obnavljanje stare crnogorske prakse “permanentnog Golog otoka“. To će biti jedini konsenzus nove parlamentarne većine – jer za ostalo nema političke saglasnosti, volje ni znanja.
E, sad, ako se u tom razgrađivanju demona crnogorskog totalitarnog sistema razgradi i jezgro crnogorskog multikulturnog društvo, neki će biti srećni, jer im je to ključni cilj.
Uostalom, organizovani noćni izlivi nacionalističkog i šovinističkog slavlja diljem crnogorskih gradova, nakon izglasavanja Krivakapićevog kabineta u parlamentu, očigledno je svjedočanstvo i indikatror da se nova Vlada već doživljava u dijelu “srpske Crne Gore“, vaskolike Srbije i Republike Srpske, kao prvi korak do ostvarenja projekta “srpskog sveta“.
Prosrpska Vlada i srpski svet, kakvo oslobođenje, Ostroga mi.
