Duvaću i puhaću i srušiću vam Mauzolej
Onako iz daljine, udobno smješten u helikopteru vojske Crne Gore, istom onom za kojeg je Milan Knežević prijetio da kada on dođe na vlast neće biti “dizan” tek tako, Andrija Mandić je leteći oko Jezerskog vrha na Lovćenu, priprijetio, Jopet, da će nam srušiti Njegošev mauzolej.
Ukoliko zanemarite loš politikantski narativ kojim se služi petokolonaški vojvoda onda vam ostanu gole činjenice, a one su ovakve.
Prva, Mandić u svom političkom odgoju i nasljeđu nema momenat koji bi se mogao poistovjetiti sa ovim javnim prijetnjama rušenja Mauzoleja. Prosto nije imao đe to naučiti. Da se kojim slučajem radi o nekom paljenju preko noći dok niko ne vidi, pa da se veselo uteče čim se pripali, e to bi već moglo, ali ovako javno zaista ne, i ne treba da nas brine previše jer neće on “za dana”.
117Ili eventualno, kao onomad na Dubrovnik, kada je iz debele zaleđine gledao i navijao dok je vojska Jugoslavije sa daljine bombardovala i rušila grad iz perioda neolita, antičku Raguzu koja je bila “pupak” mediteranske civilizacije. Valjda je ovo “civilizacije” bilo ono što nije razumio i što je sa istomišljenicima htio uništiti.
Druga, Mandić vjerovatno ne zna pravu istinu zbog čega jedan Amfilohije nije, poput njega, na Lovćen išao bagerima. Pokojni Radović mu nije vjerovao pa mu sigurno nije ni prenio razloge zbog kojih je i on onakav zazirao od te rabote. Ali, iako to ne zna, on sigurno nagađa da iza svega stoji nešto mnogo značajnije i veće. A šta je to konkretno, on pokušava sa ovim izjavama da izazove i sazna, ali nebitnost je često gora od svake bolesti, pogotovo ukoliko sebe vidite kao ozbiljnog političara.
Treća, rušenje na Lovćenu je tek četvrto-peto po strateškom rasporedu po kojem se Mandić vodi. Prvo mora vojsku na Kosovo da vrati, pa onda ponovo da raspiše referendum, pa da se otprizna Kosovo, pa onda treba da idu na neki Prizren… Ma, ovo sa Lovćenom neće stići ni za koju godinu i to pod uslovom da “vojvodići” ne budu ponovo “aperisani” ko i svaki put do sada.
Na kraju, cijela ova priča oko njegovih prijetnji da će srušiti Njegošev mauzolej, neizostavno podsjeća na vic koji je za osnov uzeo čuvenu basnu o vuku i jarićima. Ma, znate sigurno ono kada vuk nemoćan da duvanjem oduva kuću sa jarićima, pokuša lukavstvom. I, čuje on tako, šunjajući se oko kuće, da je koza jarićima dala šifru za otvaranje vrata. Šifra je bila “sisam si*u” (logična šifra ukoliko posmatrate iz vizure koze).
Dođe tako vuk, ubijeđen da ima dobru šifru, pred vrata i glasno izgovori “Sisam si*u”, na šta iza vrata veselo povikaše jarići: “Ma, zaludu sisaš, promjenili smo šifru”.
Ko nam vodi opštine i zašto niko
Da li biste, onako na prvu, mogli da nabrojite pet opština u Crnoj Gori u kojima regularno funkcioniše izvršna vlast. Ja sam probao. Tuzi, Danilovgrad, Bijelo Polje, Bar… nisam bio siguran za dalje. Iskreno, nisam siguran ni za ove nabrojane.
U Podgorici Jelena Borovinić-Bojović, u saradnji sa tetkom od Jakova, krijući pokušava da smijeni najlošiju gradonačelnicu u istoriji glavnog grada. Ali, da to bude nakako da na kraju DPS ispadne kriv i da ona tu nije ništa petljala.
Za sada to ide dosta trapavo, a grad svakim danom sve više podsjeća na ograđene torove pune smeća, ali koga briga za to, bitno je samo ko je pustio porno snimak na gradskom display-u, i kako je opet i za to krivo neko dijete? I, da li je to onaj isti mali češki vragolan što je mjesecima dojavljivao bombe po školama i institucijama sistema?
U Budvi, u sred špica “najbolje sezone od kako se mjeri” nema ni nagovještaja koalicionoj vlasti. Izbori su odavno završeni ali izgleda da su budvanskim političarima bitniji smještajni od koalicionih kapaciteta. A, i ovih prvih ima koliko hoćete, a ovih drugih veoma malo.
Do sada smo skontali da niko ne može sa svakim, da ih vrlo malo može sa ponekim, a da skoro svi neće sa nekim.
U ovoj konstalaciji odnosa teško da ćemo vidjeti novu vlast u metropoli, pa su novi izbori veoma izvjesni, a nakon njih će vjerovatno biti opet isto… Sve dok Carevićeve uzurpirane “koze” ne dobiju pravo glasa, a tada će biti to većinski i stabilno.
U Nikšiću su u četvrtak trebali da glasaju o smjeni Marka Kovačevića (inače najprespektivnijeg mladog političara po ocjeni Andrije Mandića) zbog njegovog nedoličnog ponašanja, odsustva vaspitanja, građanske svijesti, manira, pozivanja na nemire, uvreda prema manjinama i drugim vjerskim zajednicma, nepoštovanja državnih simbola i institucija…
I, pored katastrofalnog stanja u lokalnim finansijama, infrastrukturi, lokalnim biroima, drastičnom nepotizmu i uzurpiranju funkcija, odbornici o tome nisu glasali, već o onom prvom.
Ali, glasanja nije ni bilo. Predlog je skinut sa dnevnog reda uz pomoć vječito neopredijeljenih Demokrata. Kovačević, po njima, nije bio dovoljno vulgaran, nevaspitan, huškački nastrojen… Demokrate su, i pored toga što su bile deklarativno zgrožene posljednjim izjavama Kovačević, ipak odlučile da urade ono šta jedino umiju kada se treba opredijeliti o nečemu bitnom - da se prave blesavi.
Jer, da se ne lažemo, Demokrate misle ono šta Kovačević javno kaže. Razlika je samo u nivou inteligencije.
U Andrijevici i Beranama, ma koliko to nevjerovatno zvučalo, pregovaračke pozicije imaju ministri i članovi podcenzusnog SNP-a.
Šta možemo očekivati da ispregovara jedan Dado Šćekić, koji se kao ministar sporta trudi da pošalje što manje crnogorskih sportista na Olimpijske igre u Pariz, ostaje da vidimo. Ukoliko se bude trudio na lokalu kao na ministarskom nivou onda najbolje da na sve zaboravimo, nalaktimo se i zapjevamo onu njegovu –
Moje selo ljepše od Pariza
Bez cenzusa
Najbolja je kriza.
Slično je i u drugim opštinama u Crnoj nam Gori. Do kada će, ne znamo.
Jeftini stanovi, skupa auta, i Evropa “navi čas” II
URA od kako je pala sa vlasti počela je oko sebe da vidi ljude. Počeli su da joj se ukazuju pravi građani. Oni sa problemima. Ugledali su, kako reče Miloš Konatar, prijatelje, kumove, komšije, čak njih šezdeset hiljada. I, svi oni nemaju stan.
Kako je ovih šesdeset hiljada građana izgubilo svoje stanove u proteklih godinu dana od kako je URA u opoziciji, nije nam saopšteno. Jer, URA bi sigurno ovaj zakon sprovela dok je bila vlast da je za to bilo potrebe tada, ali očigledno nije. Jer, ne bi URA dala, znate ono.
Dakle, ukoliko vjerujete da vas URA po prvi put neće prevariti, i da ćete moći da u Podgorici pazarite stan za 800€ po kvadratu, onda sigurno vjerujete i da će policija/полиција u novoj Evropi Sad 2.0 moći da stiže prestupnike sa škodama 1.0.
Jer, vidite nešto, ukoliko stavite po strani to što je neko u MUP-u raspisao novi tender dok je još uvijek stari bio pod “istragom”, i sve da je ta kupovina čačanskih škoda regularna, mora se postaviti pitanje - Pa jeste li vi, ljudi, normalni?
Da li iđe u Evropi, ili čak Africi i Aziji, postoji država čija su policijska auta sa agregatima od 1.000 kubika?
Naravno da nema, zalud ćete ih tražiti. Policijsko auto, između ostalog, služi da se na putu sustigne auto u kojem su prestupnici, kriminalci, teroristi… Sa ovim škodama 1.0 ćemo stići, kada se pojave, samo kriminlace na trotinetima.
Jedino šta može opravdati “tenderaše” iz MUP-a jeste to što su možda očekivali da u tim škodama budu po dva motora, jedan na ћирилици i drugi na latinici. Ukupno bi to bilo prihvatljivih 2.000 kubika i sa tim bi se već po đe ko mogao i stići.
Kažu da nije sramota ne znati, sramota je ne pitati nekog ko zna. Još je veća sramota pravite se da sve znate.
No, imali smo makar, opet po prvi put, defile po parkingu, na kojem su gordo bile “privezane” nove škode (privezane - od tolike snage to hoće da se otrgne, da nasrne, da nagrdi čo'eka, prim.aut) i pomeđu njih ministar sa pratnjom u mimohodu. Baš nekako lijepo i svečano i nikome ne ŠKODI.
Jedva čekamo da se realizuje novi tender za kancelarijski materijal pa da ponovo gledamo defile među heftalicama i olovkama. I, vjerovatno sveskama na uske i široke.
Nego, zna li se šta, je li počela ova Evropa sad 2?
Meni kao da je već bolje, a nekako je i manje vruće (Da li Evropa 2 samanjuje temperature vazduha).
