Istorija nas uči, podjednako koliko i savremeni društveni procesi, da političke figure i njihove partije pamtimo, sudimo i podržavamo u ubjedljivo najvećem procentu po vrijednosnoj ravni koju zastupaju ili vrijednostima po kojima ih pamtimo. Dakle, vrijednosti iza kojih su stajali, pa nekoliko praznih mjesta, pa tek onda, i to samo upućeniji, sagledavaju njihove ekonomske rezultate, doprinos političkoj kulturi, borbi za vladavinu prava itd.
Ovo nije samo crnogorski već univerzalni fenomen. Tako će svijet Mendelinu vladavinu pamtiti isključivo po borbi za jednakosti, a Hitlera po konc logorima i nacizmu.
Nama stižu još jedni izbori. Za nekoliko dana biraćemo između čak 15 lista (koalicija i partija). Toliki izbor u momentu kad smo umorni od izbornih retorika, ispraznih fraza, nedovršenih političkih harizmi, overheated političkih govora, zajapurenih lidera, "velikih riječi", turbo obećanja… Ostali smo zarobljeni u zasićenosti politikom, u najdinamičnijoj političkoj epohi višestranačja. U tom zasićenju često zaboravimo na najvažniji kriterijum demokratije - vrijednosti.
Antifašizam kao naša najveća vrijednosna tekovina je tabuiziran, relativizovan i kompromitovan
Politika je postala pijaca sa “ko da više” kao master kriterijumom za podršku birača. Siromaštvo diktira etičke standarde političke borbe. Za koji euro više na plati spremni smo da zaboravimo na sve drugo. Na najvažnije stvari. One po kojima nas pamte. Vrijednosti sve više blijede i polako tonu u drugi plan. Stičem utisak kao da više nikoga nije briga to što kao narod nestajemo! Što bivamo pred sopstvenim očima, munjevitom brzinom asimilovani od strane većeg, “bratskog” naroda. Što nam se istorija nanovo piše (plagira), a depo kulturnih dobara biva poharan. Eurooptimizam, kao glavni motor društvene inercije, cilj koji daje smisao našoj oštroj stremnji kao zajednice, sve više se pretvara u euroskepticizam i europesimizam. Za manje od deceniju postali smo vjerska država. Omladina je postala zamađijana vjerom, zatrovana nacionalizmom i opsjednuta nasiljem.
Politička refleksija na stvarnost izgleda tako da smo prije neki dan, prvi put ikada, imali tako opasno prljav jezik u javnom prostoru - "Nož, žica, Podgorica". Crna Gora slično ponašanje ne pamti! Pljevlja sa svojom teritorijom, počinju da se ponašaju kao država u državi, ne poštujući ni zakone ni Ustav Crne Gore. Isto je sa Budvom, a i drugim gradovima. Država je nemoća, jer političke elite ne žele da se suprotstavljaju biračima svojih koalicionih i potencijalnih partnera. Pripadnici manjinskih naroda žive u strahu.
70Politički oponenti jedni drugima namještaju afere, prijete im i šalju ih u zatvore. Svi su spremni na sve, samo da ostanu na vlasti! Vlada koja je pala prije godinu i dalje nelegitimno vlada, sa podrškom koja hoda po cenzusu. Nacionalna dobra, poput trajekta Morskog dobra, dobijaju imena partijskih političkih slogana.
Predsjednik države, kome je u besprekornoj demokratskoj proceduri predata vlast, prvih dana provedenih na tom poslu kalkuliše sa promjenom državnih simbola. Podsjećanja radi, njegova je primarna, da ne kažem sveta dužnost, odbrana tih simbola, po svaku cijenu! Za taj posao je “konkurisao”. I dobio ga.
Politika je postala pijaca sa “ko da više” kao master kriterijumom za podršku birača
Antifašizam kao naša najveća vrijednosna tekovina je tabuiziran, relativizovan i kompromitovan. Naša djeca nemaju pojma šta to znači. Generacije “crvenog slova” nemaju ni najmanje svijesti da su im djedovi pisali neke od najslavnijih stranica globalne istorije.
Umjetnici, intelektualci i vrhunski sportisti bivaju izopšteni iz svih društvenih, državnih ceremonija. Ko god nije na liniji podrške vlasti nije u poziciji ni za najmanju milost! Izolacija, etiketa, prevaspitavanje… Oni sa jačim stomakom i većim srcem gordo trpe, a oni bez - prelijeću.
U Beogradu je ekslodirao duh kosmopolitske Srbije, kao čin pobune protiv duha jednog vremena. Dominacije jedne politike. Jednog čovjeka. Cijeli region, makar onaj zdravi dio njega, je aplaudirao! Crnogorske elite su ćutale. Svi znamo zašto.
Ako ovako nastavimo, nećemo postojati. Makar ne kao pozitivna evropska priča u kojoj žive sretni i prijatni mediteranski ljudi. Svi prepoznajemo rukopis ratnih sukoba. Što je najgore, navikavamo se na njega. Zato, dragi sugrađani, koliko god svi bili umorni od najgore političke generacije ikad, presudno je važno, za nas i naše porodice, da po vrijednosnom, a ne interesnom aršinu, podržimo one koji su obećali zdrave vrijednosti.
Od 15 opcija, svega nekoliko njih nudi jasnu evropsku, građansku, antifašističku, antiklerikalnu, antinacionalističku politiku za budućnost. Ali onu pravu, ne fejk verziju koja će s tom retorikom poći u manastirsku kriptu po instrukcije.
Generacije "crvenog slova" nemaju svijesti da su im djedovi pisali neke od najslavnijih stranica globalne istorije
Od svih ponuđenih opcija, na toj vrijednosno-ideološkoj liniji, definitivno jeste koalicija Zajedno. Međutim, prava je šteta što ovaj savez nije u dovoljnoj mjeri iskomunicirao sa građanima šta zapravo kao politička ideja-pokret predstavlja. Građanima se morao jasnije objasniti ekskluzivni građanski multinacionalni, moderni politički koncept za spas Crne Gore, oko koga se okupilo toliko različitih partija, sa sasvim novim generacijama političara u prvim redovima!
Vidio sam, prije neko veče, duh sa cetinjskih trgova iz 90-ih, ruku pod ruku sa sjajnim Zenkom i sjajnim Zirojevićem. Što se DPS-a tiče, preko koga svi većinom percipiraju tu koaliciju, vidio sam ljude kojima vrijedi dati šansu! Momke i djevojke protiv kojih ne možeš reći nijednu ružnu riječ. Momke i djevojke koji imaju užasno težak zadatak! Da izađu iz sjenke istorijskih poduhvata njihovih prethodnika, a u isto vrijeme i da se izbore sa teretom grešaka istih tih prethodnika. Sve u svemu, ekipa oko te koalicije ostaje dosljedna našim najboljim vrijednostima.
Govorimo o vrijednostima oko kojih nema kompromisa. Suštinskim. One determinišu hoće li nas biti ili neće. Na koncu, mi ćemo odlučiti. Pa, da vidimo još jednom -od čega smo sazdani?
