Upoznali smo ga kao solo izvođača, zavoljeli njegove pjesme, navijali daleke 2005. godine da otputuje na Pjesmu Evrovizije, a kasnije saznali da je uzoran suprug i otac, te da mu je od solo karijere važnije da bude dio benda. Marko Vukčević, gitarista i glavni vokal sastava Neon.
U srećnom je braku sa manekenkom i modelom Marijom Vujović-Vukčević, i upravo ove sedmice proslavili su 13-tu godišnjicu braka. Kazao nam je da su njihova djeca Iris (8), Nora (6), Tristan (3) i Oliver (1) najveća radost, a da su samo za njih poseban datum proveli u intimnoj atmosferi.
-Poslije trinaest godina nas dvoje funkcionišemo isto, naravno sa više obaveza. Volimo da obilježimo godišnjicu ljubavi na nama poseban način, koji i dalje držimo za sebe, daleko od javnosti. Nas veže jedan lijep odnos koji počiva prije svega na ljubavi, a onda na razumijevanju i dogovoru – otkrio je Vukčević pojasnivši da su za kvalitetan brak presudni razumijevanje i podrška među partnerima.
Marko sa suprugom Marijom i djecom
-Prosto, podijelimo obaveze kako bi mogli da postignemo sve što nam je važno, jer kad je velika familija kao što je naša, neophodno je da se unaprijed dogovorimo šta su prioriteti. Marija je sjajna supruga- kazao nam je Marko, dodavši da je upravo organizacija presudna za funkcionisanje porodice u vrijeme aktuelne pandemije.
Vrijeme discipline: Oni su se, kako kaže, redovno informisali o stanju sa koronavirusom, i ponašali shodno propisima koji su aktuelni. Otkrio nam je da nije bilo lako u kući držati maltene zatvoreno, četvoro male djece, ali su raznim dosjetkama ipak uspjeli da im obezbijede zanimljivu okolinu.
-U prvom talasu korone smo se pridržavali sriktno mjera koje su bile propisane. Htjeli smo da damo naš doprinos suzbijanju epidemije, ali i sačuvamo zdravlje djece koja su još uvijek mala i ne razumiju zašto recimo ne idu u školu- prenosi nam Marko, konstatujući da je period učenja kod kuće bio prilično naporan i za roditelje i za djecu.
-“Uči doma” u našoj kući je bio turbulentan (smijeh). Jedinu sreću smo imali što je samo dvoje od četvoro djece u školi, i zaista ne znam kako bi postigli da je bilo drugačije, ne bismo znali đe udaramo – krajnje otvoreno priča on, dodavši da je dan proticao nevjerovatnom brzinom
-S obzirom da naša najstarija kćerka Iris, pohađa i muzičku školu, morali smo da funkcionišemo na više strana. Znalo je da se desi da jedno dijete krene da radi domaći ujutru,i da kad završimo sa svim školskim obavezama konstatujemo da je već kasno popodne, a tada nas čekaju i druge obaveze- pojasnio je Marko poručujući da kada su djeca u pitanju važi ona narodna poslovica “što se mora nije teško”.
Opuštanje na primorju: Kako je vrijeme prolazilo, a situacija sa koronom se stišavala, Marko, Marija i djeca su Podgoricu u kojoj stanuju, zamijenili primorskim gradićem gdje su konačno mogli da se opuste, ali i djeci priušte prijeko potreban boravak na otvorenom.
- Iako je postojala veća sloboda kretanja nego u Podgorici, vodili smo računa da se ne gledamo sa ljudima koji nisu članovi naše familije. Tamo smo imali i veliko dvorište pa je zaista bilo lakše za djecu, da se igraju, šetaju, provode vrijeme. Nakon perioda na morskoj obali, pošli smo do Žabljaka, jer nam je bio cilj da djeci omogućimo zdravo okruženje, uprkos situaciji koja nas je sve zajedno zadesila- ispričao je Marko, koji je muzički posao za sada stavio u drugi plan.
Odmor na Žabljaku
Kako kaže, pandemija je prilično uzdrmala estradu i ispraznila džepove mnogih koji se bave šou biznisom, a bolja vremena čini se nisu na pomolu.
-Bojim se da će muzička industrija da osjeti efekat ove krize mnogo više nego ostali. Većina poslova se vraćalo periodično, do nekog potpunog obima, neke stvari poput trgovine nikada nisu ni stale ali muzika je potpuno stala -konstatuje on, podsjećajući da u Crnoj Gori ima dosta ljudi koji zavise od nastupa po lokalima i klubovima
-Iako se zna da lokali i klubovi rade , nažalost samo određen broj ljudi može da boravi u njima, samim tim vlasnicima nije pozitivna računica da izdvajaju novac za žive svirke, a posebno kada je bend u pitanju. Koncerti su još uvije visoko rizični, pa će proći vrijeme kada će opet pojedini pjevači i bendovi biti u prilici da zarade neki novac- krajnje razumno sagledava situaciju Vukčević, u kojoj je između ostalih upravo i njegov bend Neon.
-Bojim se da su sada teški dani, ali me plaši da može biti još i teže – zabrinuto će on.
Dvije grupe, dva načina preživljavanja: Po njegovim riječima, muzičari u Crnoj Gori se mogu podijeliti u dvije grupe, one kojima je to osnovni izvor prihoda i od toga žive i oni kojima su nastupi i bavljenje muzikom uopšte dodatna stvar u budžetu.
-Moramo se svi nekako snaći, da se prisjetimo stvari koje smo radili prije nego smo počeli da se bavimo muzikom jednostavno da se fokusiramo na druge stvari. Smatram da je značajno da se ostane autorski aktivan, jer kao što se pokazuje u nekim situacijama su prepoznati samo ljudi koji se autorski bave muzikom, jer oni opet mogu imati neku korist, od autorskih prava, prodaje pjesama... jer neće zavisiti samo od nastupa po lokalima i klubovima- poručuje Marko vjerujući da će pojava vakcine konačno riješiti situaciju u kojoj se svi nalazimo.
Optimista i humanista, mogli bi da budu epiteti kojima opisujemo našeg sagovornika. Ljubazan i nasmijan kakvog ga svi prepoznaju, podsjeća da u Crnoj Gori imamo kvalitetne mlade, ali i starije i iskusnije pjevače i muzičare koji zaista imaju šta da ponude, ali da je ključ u tome da kao društvo treba da im damo šansu.
-Zaista bi trebali da damo šansu i podršku našim muzičarima. Pa zašto se stalno provlači priča da mora da se ode odavde, da bi se napravilo ime kako bi ga ovdje poštovali. Bilo bi lijepo da se to promijeni i da upravo domaći teren bude oslonac za dalje – konstatuje Vukčević.
Grupa Neon
Grupa je ipak prioritet: Kao što smo napomenuli Vukčević je solo karijeru zamijenio članstvom u bendu Neon. Ispričao nam je da je upravo tu našao sebe.
-Grupa mi je pripritet i kao mali sam maštao o tome da budem član benda, tako da sam solo karijeru stavio po strani. Našao sam sebe tamo gdje najviše želim da budem. Bend je teži put,ali meni slađi i jednostavno tu sebe dajem sto posto i uživam u tome – iskreno će on.
Kao solista učestvovao je na domaćem izboru za Pjesmu Evrovizije, a kasnije i izdao album “Suza od stakla”. Za Portal Analitika se prisjeća tog perioda.
- Pjesma “Govor tijela” iz 2005. godine sa kojom sam se takmičio na Monteviziji i dalje živi i ljudi je vole. Sjećam se da sam na glasanju duže vrijeme bio prvi na tabeli, jer se kompozicija koju smo radili Saša Vasić i ja svidjela stručnom žiriju. “Suza od stakla” je zaista bio odličan projekat jer sam sarađivao sa dobrim autorima, vrhuskim muzičarima. Kompletan album je odsviran uživo, tako da može da se osjeti duša muzike- evocira uspomene pjevač, koji na naše pitanje da li bi se kao bend pojavili na Pjesmi Evrovizije, odgovara potvrdno, ali da nisu spremni na kompromise.
-Kao bendu, nije nam to takmičenje na listi prioriteta, ali kada bi odlučili da se prijavimo za izbor ili bili pozvani da učestvujemo to bi bila muzika koju stvaramo i sviramo. Možda bi se to moglo nazvati pop - rok, ali kada uđete u malu dublju analizu i tu ima dosta podjela. Pop - rok kod nas i svijetu ne nose isti zvuk, ali teško je ponekad pojasniti. Leni Kravic i Majkl Džekson su recimo bili pop – rok, to je ono što mi sviramo – pojasnio je Marko Vukčević.
Kada su nove pjesme grupe Neon u pitanju, on je otkrio da ima spremnih, ali i djelimično završenih. Da nije korone, mnoge bi već bile u etru, ali sada je sve još uvijek neizvjesno.
-Mi uvijek radimo na stvaranju novih pjesama, ovo nas je malo omelo, ali vjerujem da će ovo uskoro biti iza nas, kako bi mogli da se vratimo onome što najbolje znamo a to je da sviramo i pjevamo – poručuje on.
Podsjećamo grupu Neon čine Marko Vukčević, Ilija Pejović i Filip Vulanović.
Za kraj razgovora Marko je imao jednu poruku za kolege, prijatelje, publiku i naše čitaoce:
-Svi smo trenutno u istoj situaciji, i poruka koju želim da prenesem je da nije Crna Gora samo pogođena, već čitav svijet, dosta ljudi je u problemu i zaista treba smoći snage i boriti se, jer se nadamo da će i ovo ubrzo, da se zove juče- poručio je on.
