Bivši ministar pravde i potpredsjednik Vlade Crne Gore Zoran Pažin ocjenjuje u razgovoru za Pobjedu da usvojene izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti - odricanjem prava da kulturna baština nad kojom vjerske zajednice nemaju relevantne dokaze o svojini pripada državi – znače suštinsko potiranje crnogorske samobitnosti.
Nekadašnji zastupnik Crne Gore pred Sudom za ljudska prava u Strazburu smatra da se tom odredbom, osim evidentne diskriminacije dijela građana i vjerskih zajednica u Crnoj Gori, otvara pitanje da li postoji država Crna Gora ili je samo zavičajno-geografsko određenje.
– Odricanjem prava da kulturna baština Crne Gore – nad kojom vjerske zajednice nemaju svojinu, jer za to nemaju pravno relevantne dokaze – pripada crnogorskoj državi, a to znači crnogorskim građanima bez obzira na vjeru i naciju i druga lična svojstva građana, suštinski se potire crnogorska samobitnost, što zakonomjerno otvara i pitanje treba li i da postoji država Crna Gora ili je to samo zavičajno-geografsko određenje, kakav stav smo imali priliku čuti na javnoj sceni – kaže Pažin.
POBJEDA: Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti su usvojene bez javne rasprave, bez konsultacija sa svim vjerskim zajednicama, bez mišljenja Venecijanske komisije. Koliko ima istine u tim tvrdnjama da se izmjenama izmijenila suština Zakona?
PAŽIN: Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, posebno način na koji je to urađeno, uz flagrantno kršenje propisa i demokratskih procedura, do kraja razotkriva licemjerje Vlade Zdravka Krivokapića i klerikalno-nacionalističkih krugova, koji su i iznjedrili ovu Vladu, zbog čega je Vlada Zdravka Krivokapića slijepi poslušnik u ostvarenju njihovih, ni po čemu duhovnih, već krajnje prozaičnih i politikantskih ciljeva. Donoseći Zakon bez javne rasprave i bez mogućnosti građana da se informišu i odrede prema izmjenama i dopunama ovako važnog zakona, od kapitalnog značaja za ljudska prava i slobode, iako su na sav glas u prethodnom periodu, prije donošenja zakona, tražili javnu raspravu, kleronacionalisti, kao i njihov interesni izdanak u vidu Vlade Zdravka Krivokapića, pokazali su svoje pravo lice.
Nipodaštavajući i ignorišući pozitivno mišljenje Venecijanske komisije na Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i eksplicitno odbijajući da vode dijalog sa prethodnom Vladom o ispunjenju preporuka Venecijanske komisije, za potrebe političkog marketinga izdvajali su samo preporuku Venecijanske komisije o potrebi inkluzivnog dijaloga, koji bi uključio sve zainteresovane subjekte društvene zajednice.
POBJEDA: Pa, nije bilo tog inkluzivnog dijaloga…
PAŽIN: Ne, sada Vladi Zdravka Krivokapića, afirmišući hipokriziju kao metod svog političkog djelovanja, ne samo da ne pada na pamet inkluzivnost i uključivanje društva u pripremu zakona i javni diskurs o značajnim pitanjima za koje crnogorska javnost iskazuje veliko interesovanje, nego van svih procedura, skriveno, u društvu svojih interesnih grupa, koje ova Vlada protežira i zastupa, pripremili su izmjene i dopune Zakona, u namjeri da zbrzaju parlament i zbune građane i međunarodnu zajednicu svojom demagogijom o ispravljanju navodne nepravde i diskriminacije.
Premda su im usta puna floskula o evropskim integracijama, ne traže mišljenje Venecijanske komisije na prijedlog izmjena i dopuna Zakona, iako se radi o pitanjima od fundamentalnog značaja za obaveze Crne Gore iz poglavlja 23 u pregovaračkom procesu sa EU. Umjesto toga, u pola glasa na sjednici Odbora za ljudska prava saznajemo da su ,,obavijestili iz prakse kurtoazije Venecijansku komisiju i relevantne institucije“, i to na sam dan usvajanja zakona, bez namjere da traže i ekspertsko mišljenje koje bi dovelo u pitanje usaglašenost zakona sa međunarodno pravnim standardima!
POBJEDA: Ministar pravde Leposavić kaže da nije bilo neophodno mišljenje Venecijanske komisije jer ,,izmjene nijesu suštinske“...
PAŽIN: Izmjene zakona suštinski mijenjaju sam ratio zakona, posebno u dijelu propisivanja arbitrarnog ovlašćenja nadležnog ministarstva da samo, bez prethodno zakonom propisanih kriterijumima, odlučuje diskreciono o evidenciji vjerske zajednice, ,,čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa i koja je djelovala kao pravno lice“, neovisno od toga da li je u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore zaista i stekla svojstvo pravnog lica, brisanjem odredbi da objekti sakralnog karaktera nad kojim vjerska zajednica nema dokaze o pravu svojine, kao kulturno nasljeđe Crne Gore čine državnu svojinu, a to znači da pripadaju svim građanima Crne Gore, u skladu sa ustavnim građanskim konceptom naše države.
POBJEDA: Zakonom koji je donešen prošle godine u decembru bilo je predviđeno da svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine, budu prepoznati kao državna imovina. Kakve su implikacije brisanja tog stava iz juče usvojenih izmjena Zakona?
PAŽIN: Odricanjem prava da kulturna baština Crne Gore - nad kojom vjerske zajednice nemaju svojinu, jer za to nemaju pravno relevantne dokaze - pripada crnogorskoj državi, a to znači crnogorskim građanima bez obzira na vjeru i naciju i druga lična svojstva građana, suštinski se potire crnogorska samobitnost, što zakonomjerno otvara i pitanje treba li i da postoji država Crna Gora ili je to samo zavičajno-geografsko određenje, kakav stav smo imali priliku čuti na javnoj sceni.
POBJEDA: Da li se izmjenama Zakona uvodi diskriminacija crnogorskih građana, nacionalnih Crnogoraca, ali i vjerskih zajednica koje su potpuno ignorisane, kao Crnogorska pravoslavnu crkva?
PAŽIN: Diskriminacija, po međunarodnim standardima koji obavezuju sav civilizovani svijet, podrazumijeva nejednak tretman, u bitno sličnoj situaciji, bez razumnog i u demokratskom društvu prihvatljivog opravdanja.
Danas se svojom aktuelnošću snažno i legitimno nameće pitanje kako građani Crne Gore, crnogorske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti, mogu stvarno i djelotvorno da ostvaruju svoje pravo na slobodu vjeroispovijesti, sem ukoliko pristaju na velikosrpsku asimilaciju, u skladu sa Zakonom o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, koji u članu 11 ovog zakona imperativno nalaže kao zadatak SPC ,,oblikovanje, očuvanje i razvijanje identiteta srpskog naroda“.
Jednako tako, načinom na koji je ovaj zakon pripremljen, van očiju javnosti i uz potpuno nipodaštavanje i ignorisanje onih vjerskih zajednica koje predlagaču zakona nijesu po volji, ali i onih građana koji, postupajući po sopstvenoj savjesti, nijesu vjernici nijedne vjerske zajednice, svi ovi građani stavljeni su u poziciju građana drugog reda, što se ne može nikako drugačije nazvati osim diskriminacijom.
Paradoks apsurda, dostojan djela Alberta Kamija, sadržan je u činjenici da je ova vlast nevješto predstavila crnogorskoj i međunarodnoj javnosti kao razlog predlaganja i usvajanja ovog zakona upravo uklanjanje nepravde i diskriminacije.
