Istorija je pokazala - kako se onaj koji upravlja Crnom Gorom ophodi prema Cetinju tako će na kraju i završi. A istorija je ođe nešto što se konstantno ponavlja. Davno je to ponavljanje prevazišlo one hegelovske tragedije i farse, pa smo došli do jednog totalno iskrivljenog momentuma. U njemu je upravljanje dato najgorima, a generalno su usaglašeni u jednome – u mržnji prema prijestonom gradu. Ali, to se kad-tad vrati kao bumerang.
Nakon godina patnje i bola, prolivene nevine krvi, gladi, jada, progona, imigracije, grad Cetinje odlučio je da posjeti 1925. Aleksandar Karađorđević. Naravno, ova posjeta nije bila zbog ljubavi i nedostajanja tadašnjeg vladara prema rodnome gradu već isključivo politička. Trebalo je podignuti rejting dobro uzdrmanim radikalima, iako su svaki izbori bili dobro namješteni.
Kako se ko odnosi prema prijestonici, tako na kraju i završi
Uz stotine žandara kao obezbjeđenje, zbog patološkog straha od komita, Aleksandar je došao na Cetinje. I dočekan – zatvorenih prozora. Grad je izgledao sablasno. To je primjetila i njegova žena, požalivši se kasnije jednom od njihovih visokih saputnika. Tako je Cetinje dalo odgovor. Zatvorenih prozora, bez dobrodošlice domaćina iako dolazi neki kralj. To je bio njihov odgovor na sve one žrtve.
Vijek kasnije slično se ponavlja. Međutim, uči se nešto i na tom Oksfordu, a i iz iskustava ideoloških prethodnika, pa je odlučeno da se Cetinje ovog puta zaobiđe. Mada, moguće ne samo ovaj put no i svaki sljedeći. Jer, izabrani predsjednik i njegova svita ne mogu da dopušte da ih prijestoni grad dočeka zatvorenih prozora. Zbog toga i novi planovi za inauguraciju.
31
Naravno, ne smije se priznati da je to zbog straha da ih ne sačekaju zatvoreni prozori. Da je zbog njihovog pređašnjeg progona Cetinjana. Jer, oni (PES) su ipak savršeni, obrazovani, mladi i lijepi, porodično ostvareni i svašta nešto drugo. Znači, zbog njih nije. No zbog koga je?
E, tu treba okriviti ''grupu ekstremista i par besposlenih žena'', kako vele. Ne smije se na Cetinje od njih. Mislim, ja znam da je Crna Gora totalno posrnula i da je jedva u mogućnosti da se brani. Znam i da pola političara „sanja“ Hajdanu, a pola mitropolije Ivanu. Crnogorke su vazda bile opasne i čuvale nam obraz. Ali, nijesam znao da su nam kapaciteti toliko mali da se ''ne može izać na kraj'' sa slobodnomislećim građanima i da postoji patološki strah od njih, ali eto očigledno postoji.
Kako ovi novi počinju odnos prema Cetinju?
Niko nije ni saopštio zbog čega na Cetinju ne smije da se izvrši inauguracija. Zbog koga, kako, zašto? Ili možda da se pruži javnosti odgovor na pitanje kako će predsjednik na posao ako ne smije privirit onamo đe mu je sjedište? Ili će možda kao ministarka svega iz Bileće da se preseli komplet u Podgoricu, jer joj slobodni cetinjski vazduh nije odgovarao?
Naravno, ovo je samo nastavak kampanje u kojoj je cilj da se blati Cetinje. Jedina „greška“ toga grada je što ne pristaje na laž i obmanu. Što znaju svi ko su i odakle su i ne pristaju na manipulacije, što je dalo 49 narodnih heroja, a i samo Cetinje zavrijedilo orden grada heroja.
No kao što rekoh, kako se ko odnosi prema prijestonici, tako na kraju i završi. Aleksandar je završio kako je završio, tako se prema Cetinju i ophodio. Broz je grad razvio kao niko, tako ga je ono i ispratilo. Ne samo ono, no cio svijet.
Đukanović da je malo više pomagao Cetinje, a manje neke druge i sad bi bio na vlasti. Krivokapić je izdao Cetinje i svoju Katunsku nahiju, malo nakon izdao je i njega svako živi. Prvi onaj što ga je stalno tapšao i cmakao po obraza. A kako ovi novi počinju odnos prema Cetinju? Rekli bi stari ''zadnjicom''. Tako će im se i vratit'.
