U izvrsnom tekstu „Fašizam i populizam: Musolini danas“ talijanski pisac Antonio Skurati opisuje ključne pretpostavke uspona Benita Musolinija ranih 20-ih godina XX vijeka, raščlanjujući udio fašizma i populizma, nasilja i zavođenja, u tome procesu. Tekst nastao na osnovu predavanja održanog septembra 2022. godine zapravo je pokušaj da se na osnovu negativa uspona fašizma od prije cijelog jednog vijeka razumije slika savremenoga rasta populizma i skepse u liberalnu demokratiju.
Skurati opisuje jačanje autoritarne personalizacije oblikovane u ideji „Ja sam narod“ i na nju oslonjenog odgovora „Narod je ja“, obesmišljavanje institucija koje su preduslov demokratije, širenje straha koji se transformiše u mržnju i, najposlije, propagiranje uvjerenja da stvarnost nije tako kompleksna kakvom je predstavljaju stari liberali propovijedajući ideju proporcionalne parlamentarne zastupljenosti ili socijalisti svojim mutnim teorijama.
Da fašist s batinom nije samo metafora, imali smo prilike viđeti prije neku noć u Skupštini Opštine Budva
Stvarnost je mnogo jednostavnija i može se svesti na jedan problem, a taj se problem može svesti na jednog neprijatelja. Kad eliminišeš neprijatelja, riješio si problem.
Kako veli Skurati, „zavodljiv i pakostan glas populizma šapuće: Ne smiješ se osvrtati, ne smiješ užasnuto proučavati nebo nad sobom, šumu kraj sebe. Smrt ne dolazi sa svih strana, nevidljiva, nepoznata, neopipljiva kao u rovovima. Trebaš samo gledati pred sebe. Ondje je tvoj jedini problem, tvoj neprijatelj, strani osvajač; a tu sam, kraj tebe, ja fašist s batinom. Čitava stvarnost svodi se na to. Kakvo olakšanje! Život je tako jednostavan: dovoljno je mrziti socijalista; tu je kraj mene fašist s batinom spreman izudarati ga. Čemu Parlament i njegova zamorna složenost?“
Danas, prije no hidra fašizma premreži cijelo društvo, nasušno je potrebno postaviti pitanje odgovornosti!
E sad ide retoričko pitanje: Zvuči li vam ovo poznato? A što je no zavodljivo i pakosno šaputanje populizma ono saopštenje Demokrata u kojem skaredno pokušavaju diskreditovati studente, povezati ih s kriminalnim strukturama i bivšim vlastima!
A što li je no metoda „fašiste s batinom“ ono priznanje da su protivustavno smijenili sutkinju Ustavnog suda da bi je onemogućili da učestvuje u glasanju o predmetu đe su oni prije suda donijeli presudu! I đe je Vrhovno državno tužilaštvo da ispita ima li u tom priznanju – a i malo dijete vidi da ima – elemenata krivične odgovornosti!
Da fašist s batinom nije samo metafora, imali smo prilike viđeti prije neku noć u Skupštini Opštine Budva, đe je jedna politička grupacija odlučila da je ona narod i da nema narodne volje ako ona nije i vlast, uprkos rezultatima izbora.
Čemu „zamorna složenost Parlamenta“, čemu izbori i demokratija, kad se sve može jednostavnije riješiti – zna se, pritom, ko je neprijatelj i kome se vo vjeki vjekov ne smije dozvoliti da bude vlast. I đe je, opet, u svemu tome Vrhovno državno tužilaštvo da ustanovi ko je uzurpirao institucije sistema i suspendovao Ustav! Zato je danas, prije no hidra fašizma premreži cijelo društvo, nasušno potrebno postaviti pitanje odgovornosti!
Kad nijesmo kao društvo dovoljno zreli da učimo iz svojega, neka nam barem ovo podśećanje na ambis u koji je Italija zaronila ranih dvadesetih godina XX vijeka, posluži za nauk. Jer izbor je ipak prilično lak – ili ćemo biti pluralno društvo, zasnovano na najboljim tekovinama liberalne demokratije ili će nas gemišt fašista i populista ponovo strmeknuti na civilizacijsko dno, u mržnju i nasilje do (samo)istrebljenja.
