Sve što se dešava u Crnoj Gori prilično je očekivano, a prethodnu vlast, koja nije imala snage za reforme i rezove, naslijedila je garnitura koja državi neće donijeti ništa dobro. To u intervjuu za Portal Analitika poručuje Zoran Živković, čiju je političku karijeru teško sažeti u nekoliko riječi.
Nekadašnji premijer Srbije, ministar u njenoj prvoj demokratskoj Vladi, opozicioni gradonačelnik Niša tokom devedesetih, svojevremeno i prvi saradnik Zorana Đinđića, jedan od najprepoznatljivijih protagonista borbe protiv Slobodana Miloševića, a danas lider opozicione Nove stranke smatra i kako su odnosi naše dvije države bili zdraviji prije 20 godina.
U razgovoru sa Živkovićem dotakli smo se brojnih tema, od kraja osamdesetih, preko epohe raspada jedinstvene Demokratske partije socijalista u Crnoj Gori i petog oktobra u Srbiji, sve do današnjice.
Promjene bile potrebne, ali ne ovakve
Na početku, bilo je zanimljivo čuti kako na prve promjene u Crnoj Gori tokom višestranačja gleda jedan od nosilaca najpoznatijih promjena u novijoj istoriji regije.
“Događaji koji posljednjih godina potresaju Crnu Goru potpuno su logični i očekivani. Svaka vlast koja traje decenijama, bila ona i anđeoski čista i pozitivna, iako takvih nema, proizvodi mnoge probleme. Nepotizam, sklonost korupciji, nespremnost da čuju i prihvate tuđe ideje, gubljenje ispravne vizije budućnosti, često samozaljubljenost i sklonost ka nerealnom, samo su neka od obilježja takve vlasti. Nažalost, nerijetko se dogodi da takva vladajuća garnitura nema pozitivnu alternativu, naprotiv”, ističe on.
Igranje vjerom, istorijom, litijama, manastirima, sveštenstvom i rijetkim vjernicima za cilj imaju samo dalju zloupotrebu instrumenata crnogorske države i društva
Takav bi slučaj, smatra Živković, posrijedi mogao biti i u našoj državi.
“Oni koji bi da zauzmu mjesta u poziciji vlasti nerijetko samo imaju želju da preuzmu privilegije režima, a katkad to ostvaruju tako što budu još gori od prethodnika. To je, zapravo, obilježje Balkana, a sada smo u Crnoj Gori svjedoci najgoreg oblika te političke bolesti. Milo Đukanović odavno nije bio spreman da sprovede potrebne reforme i rezove, a njegovi nasljednici pokazuju da nijesu ni spremni ni sposobni za tako nešto. Dio nove vlasti, takozvani ‘prosrpski front’ pod direktnim je lošim uticajem aktuelne vlasti iz Beograda, a ostali su izvršioci volje i naredbi nekih kriminalnih, kvazipolitičkih moćnika”, ocjenjuje Živković.
Igranje vjerom i klečanje ne donosi ništa dobro
Potezanje crkvenih pitanja, kako dodaje, samo je još jedan od oblika zloupotrebe društva.
“Igranje vjerom, istorijom, litijama, manastirima, sveštenstvom i rijetkim vjernicima za cilj imaju samo dalju zloupotrebu instrumenata crnogorske države i društva. Danas su tamo na čelu države kvazi eksperti, lažni profesori, nepismeni proroci i neiskusni veterani borbe za vlast. Oni nemaju ni želju ni sposobnost da državu izvedu na pravi put”, kategoričan je naš sagovornik.
Utisak je i kako zvanični Beograd neprestano teži kontroli vlasti u Crnoj Gori.
“Takve tendencije su očigledne i permanentne. Lideri Demokratskog fronta i njihovih saveznika svakodnevno opsijedaju hodnike i predvorja beogradskih centara moći u nadi da će ih neko primiti, saslušati i podariti im kakvu ‘mudrost’. Ostali iz crnogorske vlasti kleče na nekim drugim mračnim mjestima, sa istim poltronskim očekivanjima. Ovakva ekipa na vlasti neće donijeti ništa dobro, ništa bolje Crnoj Gori”, smatra on.
Sa crnogorskim vlastima imali pozitivnu i korisnu saradnju
Duga je i burna novija srpsko-crnogorska istorija, a Živković je jedan od njenih nezaobilaznih protagonista. Svojevremeno Đinđićev najbliži saradnik u Demokratskoj stranci, jedini političar kojeg je on imenovao za zamjenika, i dalje dobro pamti te dane.
“Nažalost, Zorana Đinđića sam na funkciji premijera naslijedio kada je na njega izvršen mučki atentat, čime je Srbija ostala bez najvećeg reformatora u istoriji. U to doba, naša komunikacija sa Đukanovićem i njegovim vlastima bila je intenzivna, pozitivna i korisna po građane obje republike tadašnje Državne zajednice SCG”, prisjeća se Živković.
On napominje kako je saradnja sa tadašnjim crnogorskim vlastima počela nedugo po rascjepu jedinstvenog DPS-a.
“Sve je počelo još 1997, kada smo Đukanoviću pomogli da se zaštiti od izborne krađe i pobijedi na predsjedničkim izborima. On je kasnije davao logističku pomoć našoj borbi za smjenu Miloševića. Po demokratskim promjenama u Srbiji, ta saradnja postala je i formalna i tekla je bez većih problema. Bilo je tada očigledno da crnogorsko rukovodstvo aktivno razmišlja o nezavisnoj budućnosti svoje zemlje, pa i da preduzima prve korake u tom cilju”, kaže on.
Razlike su bile očigledne
Razlike su, konstatuje Živković, bile evidentne i iz perspektive tadašnjeg rukovodstva veće federalne jedinice.
“Zoranova i moja analiza ideje crnogorske nezavisnosti dovela nas je do zaključaka koji su jasno ukazivali na to da je teško održiva federacija dvije republike koje su bile toliko različite. Srbija je tada bila 15 puta veća od Crne Gore, što je komplikovalo ostvarivanje ravnopravnog statusa u državnim organima, diplomatiji, sektoru bezbjednosti i brojnim drugim oblastima. Različita nam je bila i ekonomska politika, a imali smo i različite prioritete. Na primjer, Srbiji je bila potrebna carinska zaštita domaće poljoprivrede i proizvodnje hrane, dok je Crna Gora u toj oblasti željela potpuno otvaranje tržišta. Prioritet Srbije bio je industrijski razvoj, a Crna Gora je već imala turizam kao primarno opredjeljenje”, govori Živković.
Kroz sve funkcije koje sam obavljao, kao blizak saradnik velikog Đinđića, borio sam se za normalnu, zdravu i demokratsku Srbiju
Svi ti zaključci ukazali su kako postoji rješenje, koje će se naposljetku i dogoditi – tri godine po Đinđićevoj smrti.
“Zaključili smo da odluku o budućem statusu treba donijeti na demokratski način, referendumom. Tačno je da su Srbi i Crnogorci braća, ali to ne znači da moraju živjeti u istoj kući i spavati u istoj sobi. Mnogo je bolje, smatrali smo, da žive u dvije kuće, ali da nemaju nikakve konflikte i da tu bratsku ljubav pokazuju konkretnim djelima, a ne estradnim, politikantskim bizarnostima. Građani Crne Gore izabrali su nezavisnost referendumom koji niko nije osporio relevantnim činjenicama i ja to poštujem”, naglašava on.
Srbija je imala veliku šansu
Interesantna je Živkovićeva biografija – od opozicionog gradonačelnika Niša, preko ministra unutrašnjih poslova u prvoj demokratskoj Vladi Srbije, sve do premijera. Ipak, djeluje kako ga javnost u Crnoj Gori najbolje pamti kao beskompromisnog borca protiv Miloševićeve politike, Kako je sve počelo?
“U doba Osme sjednice CK SKS (1987.) nijesam bio član partije, već privatni preduzetnik, što je tada bila rijetkost u Jugoslaviji. Ipak, pažljivo sam pratio tu sjednicu i prepoznao svu bizarnost i destrukciju Miloševićeve politike. I u njemu i u vođama komunista iz ostalih republika već tada sam prepoznao kreatore negativne, krvave budućnosti. Nažalost, bio sam u pravu. Početak devedesetih donio je nesreću i razaranje, pa sam odmah počeo politički aktivizam protiv te klike. Prvo sam bio sponzor, a potom i član i funkcioner Demokratske stranke, koja je nadmoćno prednjačila u političkim ciljevima. Kroz sve funkcije koje sam obavljao, kao blizak saradnik velikog Đinđića, borio sam se za normalnu, zdravu i demokratsku Srbiju”, navodi on.
Prvi osjetniji rezultati po srpsku opoziciju uslijedili su 1996, kada su imali mnogo uspjeha na lokalnim izborima.
“Tada smo pobijedili Miloševića u Nišu i u još dvadesetak gradova, a na jesen 2000. godine otjerali smo ga sa vlasti i poslali na smetlište istorije. Tada su nove, demokratske vlasti imale šansu, ali i obavezu da sprovedu teške i neophodne reforme, da sprovedemo brzu i nepovratnu tranziciju ka modernoj evropskoj demokratiji. U prve tri godine, taj zadatak obavljan je maksimalno odgovorno i efikasno”, naglašava Živković.
Od Đinđićevog ubistva počeo hod unazad
Otud se, samo po sebi, nametnulo i pitanje da li je peti oktobar, nakon svega što je uslijedilo, na kraju postao simbol propuštene šanse?
“Nažalost, nakon atentata na Zorana i izbora u decembru 2003, naši nasljednici nijesu nastavili te procese na adekvatan način. Nije izvršena lustracija, reforme su usporene, a od mnogih se odustalo. Počelo je i koketiranje sa onima koji su željeli povratak na staro, a sa nekima je proglašeno i formalno pomirenje. Sve to dovelo je do gubljenja povjerenja građana u nove demokratske vlasti, a odatle je proistekao i povratak na vlast onih koji su uništavali i Srbiju i Balkan devedesetih. Zato je Srbija danas daleko od onoga gdje je mogla i morala biti”, ocjenjuje naš sagovornik.
Predstavljam se kao veliki Srbin. Ali to ne znači da sam nacionalista, naprotiv
On ističe kako ni 30 godina kasnije ne odustaje.
“Odgovorni ljudi, a opozicioni političari prije svega, moraju da obnove i energiju i odlučnost, da skupe razum i hrabrost, da zajedničkim snagama nastave petooktobarsku politiku Zorana Đinđića. Prilika za to su izbori naredne godine, kojima mora da prethodi odlučna borba za minimum izbornih uslova. Zajedništvom smo prevazišli katastrofalne izborne uslove prije petog oktobra 2000, to možemo i moramo ponovo uraditi 2022”, poručuje on.
Nacionalizam nameću političari željni promocije
Ipak, čini se kako su unutrašnje promjene jedna dimenzija političke priče. Druga je, bez sumnje, cjelokupna situacija u regiji – a tamo se bure baruta prenosi iz države u državu.
“To bure baruta postoji odavno. Nekad je, od Srednjeg vijeka do pada Varšavskog pakta, mahom bilo u funkciji međusobnog nadmetanja velikih sila. Posljednjih decenija, to bure valjaju oni balkanski političari koji žele jeftinu ličnu promociju i preskupu koruptivnu zaradu”, dodaje on.
Govoreći o regiji, Živković ističe i da nacionalne razlike ne smiju biti razlog za razdor.
“Predstavljam se kao veliki Srbin. Ali to ne znači da sam nacionalista, naprotiv. Odgovornost Srba, kao najbrojnijeg naroda u regionu, i pojedinačno i kolektivno je najveća. Zato moramo biti ponosni, ali je to istovremeno i definicija naše obaveze da i za sebe i za sve oko nas vodimo najbolju moguću politiku, a to je – saradnja, tolerancija, zajedništvo i poštovanje. To je naša obaveza i samo će takav pristup našoj djeci donijeti zdravu i berićetnu budućnost. Nije to lako, ali je moguće i neophodno”, zaključuje Zoran Živković.
Komentari (12)
Poštovanje ovom čovjeku
Gosin Žiko. imaš ti preća posla u Srbiji. Pobrini se da počistite svoju avliju. Pušti Crnu Goru. Jasno je ko dan da vi nijeste ustanju ni da započnete afirmativne promjene u Srbiji. U zavadi ste i sa samim sobom,a nekmoli sa ostalom srbijanskom pozicijom i opozicijom. Jedino u čemu se svi slažete je da vam susjedne teritorije neovisnih država pripadaju po "pravu " jačega a na osnovu lažljivih srpskih mitova i još lažljivije istorije. Svi vi bi da imate Crnu Goru kao južnu egzotičnu provinciju u pozadini u kojoj biste raspredali suspektne ideje i prodavali terazijske fore i fazone. Znamo mi što nam je činjeti i bez vaših neiskrenih savjeta i neobaveznih mišljenja. Srbija i svekoliki srpski nacion je potrošio sve kredite povjerenja vama susjednih naroda. Niti Sava,ni Dunav, ni Nišava ne mogu saprati zli politički talog koji se nakupio svih ovih godina.Bez cunamija, neće moći.
@EVIVA_neregistrovani Potpisujem. Do sada sam imao slične komentare i isti stav. Dok je svijeta i vijeka Srbija (mislim na vođstvo, bez obzira iz koje partije) i Srpska politika prema Crnoj Gori se neće nikada promijeniti. Čak je i Đinđić imao takav stav. To je u osnovi Srpske politike - Crna Gora, srpska Sparta, Njegoš - srpski pisac. A o ovakvim opskurnim tipovima, da ne pričam. On, Korać, Čanak, ... da śednu na čelo Srbije, ne bi bili bolji od Vučića po pitanju Crne Gore. A i što bi, kada je svojevremeno "balavi" kralj Aca "pojaha" đeda i đedovinu. No nije on kriv, no đedo koji je sanja da njih "pojaše".
@Bubamara_neregistrovani Ni po jada ne bi bilo da iza velikosrpke svetosavsko-nacističke politike ne stoji preko 70% srpskog naciona. Političari i politika se mijenjaju kameleonski, ali suspektna politička doktrina je preduboko utkana u mentalni sklop "malog" srpskog čovjeka., u pisano i nepisano. U užasne mitove koji se pripovijedaju u porodicama, posebno "đedovu krilu", koje je mnogo opasnije od politike,štampe i literature. Dovoljno je bilo ljetos porazgovarati sa srpskim " turistima " i razumjet svu tragediju i opasnost koja se nadvila nad našom državom i nacionom. Potpuno diječim tvoje mišljenje da će velikosrpska politika ostati ista,bez obzira na imena i političke idje i doktrine.
Marko Dakovic prija 100 godina radio je isto sto i Srbi iz CG danas.Mislio je da je to ok pa je bio ucesnik bombaskog procesa protiv "srbin" k.Nikole i organizator nelegalne PG Skupstine.Kada je sav ushicen pricao u vozu sa srbijanskim seljakom iz Sumadije ovaj ga prekide:I , KAKO VAM JE SAD POD NAMA" Tek tasa je shvatio kako se u srbiji tumaci njegova izdaja domovine,kako obican covjek vidi i razumije ono sto je cinio. Mandic i KnezevicKrivokapic itd jos su na prvom koraku- cekaju po srbijanskim hodnicima
@Karadag ne znam da li znas kako je zavrsio taj Dakovic, kada je bezao sa Kraljem Petrom II, 1941. godine, kazu da mu je na aerodromu u Atini, na glavu pao sanduk sa zlatom i na mestu ga ubio. Poucna prica za sve izdajnike.
Svaks rečenica na mjestu. Dugo nisam gledao gosp. Živkovića i drago mi je da je još aktivan. U dahu sam pročitao intervju.
Na zalost citavog regiona, mracne sile su ubile Djindjica , a to nije prvi put da mracnjaci ubijaju reformatore. U Srbiji cu samo da samo pomenen Kralja Aleksandra Obrenovica i njegovu nesrecnu zenu koji su ubijeni ne za interes Srbije nego za interes naseg velikog brata sa Istoka. Ovo nije nikakva tajna. Kod nas u Crno Gori, treba samo da pomenem atentat na reformatora Knjaza Danila u reziji naseg velikog brata sa istoka, ali nije on jedina zrtva, na zalost. Oni su dosli glave i Crnoj Gori i Kralju Nikoli 1918 godine sto je bilo kao direktni rezultat tajnih dogovora koje su ostale sile, sa Francuskom na celu te sramne liste, ispostovale.
... " prethodnu vlast, koja nije imala snage za reforme i rezove, naslijedila je garnitura koja državi neće donijeti ništa dobro "... Zaista je fascinantno ovakvo misljenje , koje nije jedino , od bilo koga , sa ovih prostora , ali kao sto se vidi iz prilozenog , evo sta su donijeli reformski rezovi i promjene , pa se prisjetih prijatelja, koji je rekao " prosao sam 3 rata kao da imam 100g. a ne 37 "....i tako mukotrpna integracija, koja je trajala kako svi vole da kazu 30g koliko i vladavina DPS -a je pala u vodu za 1g, iako je proces trajao i jos prije drzavnog udara 2016g , tako da se pokazalo , evo se vidi uzaludno sve zbog ohrabrenja i ako su bili u vrhu svega u drzavi , bili su" ugrozeni "....pa cuveme parole " Milo lopove ", koje su " prodavali ", na zlonamjerne adrese su prosle na jedvacek ili " Milogorci ", gdje je nama bilo jasno sta je zapravo , smetnja. .... i tako se ovim sredstvom ostvarise drugi planovi sad Crnogorci , a sjutra... sve zbog cilja " paukove mreze .
"Lideri Demokratskog fronta i njihovih saveznika svakodnevno opsijedaju hodnike i predvorja beogradskih centara moći u nadi da će ih neko primiti, saslušati i podariti im kakvu ‘mudrost’. Ostali iz crnogorske vlasti kleče na nekim drugim mračnim mjestima, sa istim poltronskim očekivanjima. Ovakva ekipa na vlasti neće donijeti ništa dobro, ništa bolje Crnoj Gori” To su "oslobodioci" CG..jadni mi sa njima..sve izdajnik do izdajnika.
Ovaj prica zivu i pravu istinu ali takve ljude danasnji narod nece, Narod hoce nekog ko potice na neku zavadju i rat borba je nesto interesantnije za ovaj narod mada kada pocne pucat jako su brzi i bjes sto brze i dalje. Vidimo kolko je thih junaka i heron koi pjevaju i ureic ulicama Zivot dam Kosovo Ne Damo ali da ih covjek posalje u stroll za borbu za Kosovo svaki bi gleda da ostane zadnji u koloni i to je taj narod, Danas svo ljube grle i klece ispred popova a juce su popove gadjali kamenjima pa se od jednom posvetise i postadose strasnovjerci a od svakoga ko ima bradu napravise svetim pa i da je u zadnjem ratu bio pripadnik ubistava i kao heroj pa na kraju presao u popove E takve danasnji narod vjeruje i posvecuje ih.
umjesto ovakv politicar da ima podrsku naroda ima je vucic. a nije bolje nista ni kod nas.
