U starijim značenjskim slojevima riječ istraga u crnogorskome jeziku označavala je istrebljenje. Zato treba biti do kraja pošten pa reći - u cijeloj manipulativnoj papazjaniji koju je Srdan Kosović plasirao čitaocima prošle subote ima to jedno zrnce istine.
Istina je, dakle, da su Srdanovi motivi bili da istraži Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Baš kao što je istina i to da nije prvi, a kako se čini ni posljednji koji će o FCJK slomiti zube.
Da je FCJK nesumnjivo njegova neuralgična tačka, pokazao je ovih dana, uskliknuvši s ljubavlju na Srdanovu propalu akciju istrage, i protivzakonito izabrani direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja Goran Danilović.
Otkako je političkom odlukom postavljen za v. d. direktora Agencije, pa potom u v. d. mandatu još dva puta biran, sve dok ga Abazović, na osnovu konkursa čije uslove nije ispunjavao, nije i formalno imenovao direktorom, Danilović koristi svaku priliku da pokaže svoje namjere prema FCJK.
Prvo je tek koji dan po imenovanju potrčao da akreditaciju FCJK proglasi nelogičnom, premda zakonitom, pa je u tome duhu nastavio guslati kad god se priśeti na koju je funkciju zasio.
10Zato je i sad ugrabio da na ruskoj propagandnoj platformi IN4S priprijeti što čeka FCJK kad on na proljeće krene da sastavlja komisije za njegovu reakreditaciju i (re)akreditaciju njegovih studijskih programa. A zalet je uhvatio od srednjega vijeka i "dvije srpske države Raške i Zete", tek da pritvrdi da je mentalno još uvijek u Dušanovu carstvu, a u današnjici prisutan koliko da toj desničarskoj fantazmi - čiji je svaki pokušaj obnove u 20. vijeku završio genocidom - pripomogne svim silama da uskrsne pod novim imenom Srpski svet.
Za nekoga ko za sebe tvrdi da je najbolji primjer meritokratije jer je odbijao da radi u prethodnome režimu (izuzmu li se politička namještenja poslanika i ministra) da bi prvo zapošljenje u životu u nekoj javnoj ustanovi započeo kao direktor, Danilović je zaista unikatan.
Dovoljno je pogledati samo države bivše Jugoslavije pa viđeti da u svakoj od njih direktori sličnih ustanova zaduženih za sertifikaciju ustanova visokoga obrazovanja imaju decenije iskustva provedene u visokome obrazovanju, za razliku od Danilovića koji se o visoko obrazovanje povremeno znao očešati kad prošeta pored zgrade kakvoga fakulteta.
A koliko je upoznat s elementarnom terminologijom oblasti kojom se bavi agencija na čijem je čelu lijepo je pokazala Tanja Pavićević skrećući pažnju na to da Danilović ne razlikuje pojmove "akademske titule" (bečelor, master, doktor) i nastavna zvanja (docent, vanredni profesor, redovni profesor).
Danilović se doduše i ne trudi da nas fascinira svojim poznavanjem materije a njegove namjere jasno su saopštene kroz poruku da FCJK neće akreditovati komisija iz "novopazarske ustanove". O očitim tragovima kulturrasizma i orijentalizma koji vrište iz njegova teksta, nekom drugom prilikom.
Nezakoniti direktor, dakle, unaprijed zna koga će imenovati u komisiju za (re)akreditaciju FCJK pa obećava da kriterij neće biti stručnost članova komisije, već njegov šovinistički poriv da pokuša ono što nije pošlo za rukom njegovoj ideološkoj sabraći - da istraži FCJK.
No kad se prene iz svojih srednjovjekovnih magluština, Danilovića će sačekati surova realnost koju je sentenciozno objasnio njegov politički uzor i posljednji neuspjeli obnovitelj Dušanova carstva, riječima - "Malo morgen!"
