Njena kćerka Kristina Mihailović je počela profesionalnu karijeru kao novinarka, a sada vodi NVO Roditelji, koja je takođe pokazala jednu novu dimenziju pristupa i angažmana neke nevladine organizacje problemima u društvu.
Ove dvije žene dijele iste vrijednosti odnosa prema poslu, a slične kada je porodica u pitanju.
Sazrijevanje ,,tipično netipičnog odnosa“: Vremenom su prešle put od suprotstavljenih strana, do odnosa dvije zrele žene koje jedna drugoj daju punu podršku i razumijevanje. Kristina ga naziva „tipično netipičnim odnosom“, a Olivera iskrenim dijeljenjem.
- Danas, više nego onomad, imamo odnos dvije najbolje prijateljice, koje iskreno dijele i dobro i loše. Sazrijevanjem su razlike među nama blijeđele. A bilo ih je, posebno u vremenu Kristinine adolescencije. Valjda je to iskustvo većine majki i kćeri – kaže Olivera.
Kako je Kristina sazrijevala ta „boljka“ je nestajala, a nestala je onog dana kada je Kristina postala vlasnikom svog života, kada je zakoračila u sopstveni porodični i profesionalni život.
- Danas se možemo pohvaliti međusobnom ljubavlju, beskonačnim povjerenjem i razumijevanjem - kaže Olivera.
Proces sazrijevanja uslovljava i promjene pa Kristina kaže da je posljednjih godina njihov odnos najkvalitetniji.
- Kada to kažem mislim na našu povezanost, razumijevanje, poverenje, podršku i usaglašavanje na više nivoa iako, moram priznati i dalje imamo „otvorenih pitanja“, kroz smijeh kaže Kristina.
Ona kaže da su ona i njena kćerka Itana veoma slične i da je sigurna da će se i njihov odnos mijenjati u narednom periodu.
- Ključne poruke koje će dobiti od mene će biti upravo ove iste koje sam i ja dobijala od svoje majke – izvojila je ona.
Kao suštinsku poruku izdvaja da uvijek bude krojač svoje sudbine i da sve što radi radi najbolje što može za sebe ali i za druge.
-Nažalost, prenosim joj i neke manje ljepe stvari koje kod sebe ne umijem da eliminišem - impulisivnost i pretjeranu nervozu oko svega ali sve nekako nadam da će od njih u toku odrastanja odustati jer joj kod mene smetaju - kaže Kristina.
Ona ističe da su posljednjih deset godina njenog života ključne od kada je počela da se približavam zrelim godinama „jer generalno na život imam mnogo drugačiji pogled na svijet nego ranije“.
- A mislim da je to upravo tako i zbog odnosa sa majkom - kaže ona.
Roditeljski pristup: U vaspitanju svoje kćerke, Olivera ističe da je najvažnije usaditi porodične, moralne i društvene vrijednosti. Kristina kaže da ne bi izdvojila nijedan konkretan savjet već način funkcionisanja i model ponašanja koji je imala priliku da vidi od nje.
- U „usađivanju“ većine aršina sam uspijevala, a neki mi nijesu pošli za rukom. Danas znam i zašto je to tako. Shvatila sam da neke vrijednosti koje je baštinilo moje vrijeme više to nijesu - kaže Olivera.
Ona smatra da je u vaspitavanju i roditeljskom odnosu trebalo sačuvati i zaštititi dio osobenosti, genetskih ili stečenih, a s druge strane jasno ukazati na moralne, društvene, porodične uzuse koji su obavezni.
- Bez da nešto pametujem, mislim da je to mjera dobrog roditeljstva, kaže ona.
Kristina ističe da je posvećenost porodici, a s druge strane jednako važna predanost profesionalnom angažmanu ono što je usvajala i naučila.
- Uvijek sam dobijala i neverbalnu i verbalnu poruku od majke da je biti vrijedan posebna vrlina i da ne treba dozvoliti da se zbog bilo koga osjećaš manje vrijednom - kaže Kristina.
Vjera u sebe, posvećenost, određivanje prioriteta, neodustajanje od ciljeva i pozicioniranje u porodičnom i socijalnom okruženju su stvari koje su se učile u njihovoj porodici.
Ponos i zahvalnost: Majke su ponosne na svoju djecu, a Olivera, smijući se, kaže da na pitanje na što je ona posebno ponosna, malo koja majka može da da objektivan odgovor.
- Ne poznajem ni jednu koja makar zbog nečega nije ponosna na svoje dijete. Šalu na stranu, izuzetno sam ponosna na činjenicu da je njena posvećenost užoj i široj porodici ali i društvu u cjelini, možda postao etalon za buduće majke i profesionalno ostvarene žene, smatra ona.
S druge strane Kristina je majci zahvalna jer je naučila da se uvijek izbori za sebe i da ni u jednom trenutku ne zavisi od bilo koga.
- Mislim da je to ključna lekcija koju ću vjerujem prenijeti i na svoju djecu. Nas dvije smo imale puno izazova u odnosu, od onih u tinejdžerskom periodu do profesionalne saradnje na koju smo bile upućene dok sam bila novinarka, a ona šefica Biroa za informisanje Vlade Crne Gore - objašnjava Kristina.
One su tada usvojile prećutni dogovor da o politici i politikama i intimnim razmišljanima o tim temama, ne razgovaraju jer imaju potpuno drugačija mišljenja. Shvatile su da ne mogu da se slože ali da nema potrebe da svoj odnos opterećuju na taj način.
- I pored profesionale saradnje na koju smo bile upućene. To nas je spasilo, u svakom smislu. I to je tako i dan danas - kaže Kristina.
Ona ističe da je ponosna na majku jer joj je uvijek bila podrška, iako je to ponekada značilo i malu dozu pridika
- To mora tako jednostavno je u opisu „posla“.
Karijera i porodica: Olivera kaže da ne postoji posao žene, majke, pa makar ona bila bez formalnog zaposlenja, koji ne utiče na vaspitanje djece.
- Ovo tvrdim jer profesija novinara i PR iziskije rad 24/7 ne može da ne utiče. Isto tako djeca roditelja takve profesije iz toga mogu mnogo naučiti. Iskustveno, tvrdim da kasnije imaju mnogo više razumijevanja, prihvatanju obaveza i odgovornosti, kaže Olivera.
Pak nije to sve baš lijepo jer „u vrzinom kolu, prebukiranog radnog rasporeda, nametnutim, vremenski omeđenim obavezama, manjku sati, promaknu mnogo vrednije stvari u odrastanju djece“.
Ona kaže da se u jednom trenutku shvati da su neki, djeci važni momenti - propušteni.
- To je moje iskustvo. I to mi nije drago, ali popravke neme. Zato sada pokušavam da sve iskupim. Kako smo se nas dvije u dužem periodu života, profesionalno našle na suprotnim stranama istog posla, ključni,ni malo lak zadatak je bio o naći balans na relaciji kćer, majka, novinar, PR - priča Olivera.
A taj balans se nalazi u glavma kada se postavi granica između privatnog i poslovnog.
- Znale smo, kada smo razapete između ta dva pola, da jedna drugu „zauzdamo“. I dobro je da je bilo tako, jer u suprotnom neki odnos bi morao mnogo da trpi -kaže ona.
Kristina kaže da je karijera u njenom životu važna zbog činjenice da je imala upravo takav model ponašanja u porodici
- Radim posao sa velikom strašću i posvećenošću, tako je bilo i sa novinarstvom sve dok nijesam osjetila da strasti i ljubavi više nema. Uvijek sam mislila da posao i porodica ne isključuju jedno drugo i da imam još četvoro djeca, isto bi bilo - kaže Kristina.
Ova majka četvoro djece ne vjeruje da su djeca prepreka.
- Ne vjerujem da to što imam djecu ne mogu da se posvetim poslu ili nekim svojim zadovoljstvima već naprotiv, da samo tako mogu biti zadovoljna, ističe ona.
Nekad i sad: Na pitanje da li ima razlika u tome kako su nekad žene balansirale, Olivera odgovara da je prije bilo teže, jer se tada funkcionisalo u mnogo konzervativnijem okruženju.
- Posebno kada je riječ o ženama koje su gradile karijeru. Od njih se očekivalo da „podmire“ sve počev od uže, šire porodice, poslovnih obaveza. Razapetost i nametnuta potreba da se udovolji na sve strane, često su rezultirali ozbiljnim posljedicama po neku od strana – rekla je ona.
Kao dobru stvar ističe činjenicu da danas žene ne pribjegavaju tome da svi njima budu zadovoljni. - I to podržavam. Smatram da ovako samo svoja, žena koja je svjesna svojih kvaliteta, uspješna u javnom i porodičnom iskazu, jeste posljedica izlaska iz klasičnih patrijahalnih ubjeđenja ili možda prije, zasluženog pozicioniranja kao rezultat učinkovite emancipacije, ističe ona.
Poruke: Kćerke i djecu generalno, treba podsticati a ne sputavati, nuditi im podršku i savjet, ali samo nuditi. Nikako ne insistirati. Kćerkama, više nego sinovima, davati ohrabrenja i pokazivati ljubav i nježnost, jer jedino tako znate da će sopstveno iskustvo prenijeti na svoju djecu, savjetuje Olivera.
Kristina poručuje mladim ženama da je najvažnije da rade posao koji vole.
- Male su šanse da će nešto raditi uspješno i sa dobrim rezultatima ako nema strasti, koja ih vuče i gura. Posebno je važno - da nikada ne odustaju od sebe i svojih potreba, da uvijek rade na sebi i da se bore za sebe. Ukoliko sebi nijesu dobre sve drugo pada u vodu.
Ona smatra da se uloga žene danas promijenila i to značajno.
- Reći ću vam na osnovu svog iskustva, a ne mislim da je to dobro (mada sa sebe takvom prihvatila) da previše očekujemo od sebe i previše se trudimo da budemo i majke i supruge i profesionaci i animatori i organizatori... Mada meni to zaista odgovara i tako sam naučila da funkcinišem i mislim da drugačije ne bih mogla. Perpetuum mobile bi mogao da se raspadne ako se zaustavi. Ali bi stručnjaci poput psihologa sigurno imali šta reći u vezi sa tim - iskrena je ona.
Ključni izazovi žene danas: Za Kristinu je ključan odnos sa djecom i to je njen najveći izazov.
- Nijesam zadovoljna kako to radim i mislim da to može mnogo bolje nego sada. I naravno da ih izvedemo na pravi put. Kako ono kažu, dok ih izvedemo na pravi put, mi ćemo da skrenemo, smije se ona.
Posebno je ponosna jer živi ispunjen život u kojem se osjeća u svojoj koži, jer ima „veliku, ludu porodicu“, posao koji obožava, vrijeme sa prijateljima, svoju baštu i omiljenu kuhinju – njena antistres utočišta.
- Ponosna sam jer sam naučila da plešem, a mislila sam da nikada neću, što sam se izborila sa svojim strahovima i dugogodišnjom anksioznošću... Ma na puno toga, ali sušinski na male, obične stvari bez kojih život ne bi bio to što jeste.
