Latinski naziv dunje je glasi Cydonia oblonga L., a u ovom specifičnom imenu krije se jedan toponim – mjesto Cydon na Kritu, grčkom ostrvu koje je postojbina brojnih mediteranskih voćnih vrsta.
Dunja se gaji u mnogim zemljama svijeta od davnina, a poznata je još od prije 4000 godina. Porijeklom je sa Kavkaza, odakle se prvo širila na istok, zatim i na jug, zauzimajući područje Male Azije, a potom i Grčke.
Od dunje se može pripremiti zdrav, hranljiv i ukusan sok, ali i veliki broj slatkih prerađevina, kao što su džemovi, marmelade, kompoti, želei, te ukusni likeri. Dunja u vinu, ali i dunja u rumu predstavljaju rijetke, ali izuzetno ukusne specijalitete, dok se o rakiji dunjevači, metodologiji njene proizvodnje i jedinstvenim aromama mogu pisati sabrana djela.
Da bi se pripremila rakija od dunje, potrebna je značajna količina sirovine, tj. da bi se dobio samo jedan litar rakije, potrebno je makar 10 kg voća. Proizvodnja rakije od dunje po pravilu traje i do 90 dana, jer je važno ispoštovati dužinu vrenja, koja zavisi od stepena zrelosti ploda, sorte dunje i klimatskih uslova, ali je neophodno i poštovati pravilo odležavanja rakije do trenutka konzumacije.
Dunja se uspješno može razmnožavati pomoću sjemena (generativno), ali i nagrtanjem, reznicima i kalemljenjem (vegetativno). Koju podlogu ćemo koristiti za razmnožavanje dunje najviše zavisi od edafskih uslova područja u kojem će se uzgajati. Ukoliko je zemljište krečno i kamenito, može se veoma uspješno koristiti bijeli glog (Crategus oxyacanta), dok se za pjeskovita zemljišta može upotrijebiti i oskoruša (Sorbus domestica).
Od brojnih klonova dunje, koji se mogu koristiti kao podloga za dunju, najuspješnije su dunje M A i ČA 7, koje daju srednje bujne sadnice i veoma se dobro ukorjenjavaju, donoseći obilan rod svake godine. U praksi, bijeli glog je pokazao odličnu kompatibilnost, a stabla dunje kalemljena na ovoj podlozi su dugovječna i veoma rodna.
Dunja ima piramidalno ili okruglasto oblikovanu krošnju, dok se u uslovima intenzivne proizvodnje preporučuje vretenasti žbun za uzgojni oblik. Preporučeno vrijeme sadnje dunje je do kraja aprila, na manje osunčano mjesto.
Navodnjavanje dunje u plantažnom uzgoju treba praktikovati prije završetka cvjetanja, na početku fiziološkog proređivanja plodova, sredinom jula (kada su obično najintenzivnije suše) i u drugoj polovini avgusta, kada je najintenzivniji rast plodova.
Plodovi dunje postaju dostupni već od rane jeseni, a na grani se mogu zadržati sve do januara naredne godine. Pravovremena berba plodova se najčešće ocjenjuje u odnosu na promjenu boje pokožice ploda, u trenutku kada se počne mijenjati iz jarko zelene u intenzivno žutu.
Sa berbom plodova treba biti naročito pažljiv, jer oštećeni i nagnječeni plodovi brže propadaju. Takođe, ukoliko se dunja bere za preradu, treba je brati dok nije poprimila potpuno žutu boju, jer na taj način zadržava veću količinu pektina.
Ova voćna vrsta zahtijeva topla ljeta i nisku relativnu vlažnost vazduha, bez većeg kolebanja između visokih i niskih temperatura. Srednja godišnja temperatura koja pogoduje dunji iznosi od 10 °C i 15 °C. Ukoliko se vaše gazdinstvo nalazi u blizini tekuće vode – zasadite dunju. One teže ka rastresitim, dubokim, vlažnim i plodnim zemljištima. Imaćete zagarantovan rod svake godine od ove dugovječne, zlatne kraljice.
Veoma je otporna na kasne proljećne mrazeve, ali i na niske temperature. Najbolje uspijeva na položajima gdje ima dovoljno vode, ali i adekvatno strujanje vazduha. Područja koja se preporučuju za uzgoj dunje imaju od 750 mm do 900 mm padavina tokom godine ili 600 mm pravilno raspoređenih padavina tokom vegetacije. Prema dostupnim literaturnim izvorima, uspješno se može uzgajati do 700 metara nadmorske visine; međutim na području Zakavkazja, raspostranjena je i na visinama do 2500 metara.
Za dunju kažemo da je „sortno siromašna“. Zapravo, danas je poznato oko 500 sorti dunje, ali se u praktične svrhe uzgoja koristi svega tridesetak, a preporučuju se: Morava (krupan plod, do 350 grama; mezokarp je čvrst, kompaktan i sočan; kiselkasto-slatkastog ukusa i prijatne arome; ne tamni sve do marta mjeseca i odlična je za preradu); Leskovačka dunja (krupan plod, do 300 grama; mezokarp je čvrst, kompaktan i prilično sočan; kiselkastog je ukusa i mirišljav; odlična sorta za industrijsku preradu); Vranjska dunja (veoma krupnog ploda, nekada čak i do 1 kg; mezokarp je žut, polučvrst, nedovoljno sladak i slabo kiseo); Šampion (veoma krupan plod, do 600 grama; mezokarp ploda je umjereno sočan, kiselkasto-sladak i prilično mirišljav).
Proizvodnja dunje je veoma razvijena u regionu, naročito na teritoriji Republike Srbije, gdje se procjenjuje oko 900.000 rodnih stabala, koji daju oko 12 tona ploda dunje. I na teritoriji naših komšija proizvodnja dunje strmoglavo pada i sada već ne mogu podmiriti sopstvene potrebe.
Međutim, u Crnoj Gori je posve drugačija situacija, iako su pedoklimatski uslovi u potpunosti adekvatni za njen uzgoj, sve do 700 metara. U Crnoj Gori, proizvodnja dunje se zadržala na manjim parcelama i okućnicama širom zemlje. Razlozi opadanja proizvodnje dunje su zaista brojni, a među njima su najvažniji: ugroženost ove vrste od opakog bakterioznog oboljenja plamenjače kruške i dunje (Erbinia amylovora). Takođe, na tržištu se ostvaruje niska cijena ploda, a plasman je otežan.
Hemijski sastav dunje je karakterističan po trpko-kiselkastom ukusu i čvrstoći, usljed mnoštva „kamenih ćelija“, što govori o većem sadržaju tanina i celuloze. Plod je takođe bogat ugljenim hidratima, organskim kiselinama (koje su zaslužne za specifičnu aromu i osvježavajući ukus), vitaminima i drugim materijama.
Ovakav hemijski sastav ploda uslovljava hranljivu, profilaktičku i terapeutsku vrijednost ploda dunje. Konzumiranjem dunje u svjeţem stanju, pečene, kuvane ili sa šećerom prerađene na neki drugi način, sprečavaju oboljenja krvnih sudova i srca i razne miokardioskleroze.
Takođe, ona blagotvorno utiče na oboljenje od nefritisa, čisti mokraćne kanale, sprečava razne oblike dijareje, odlive krvi, sprečava infekcije i slično. Ova ljekovita svojstva se uglavnom pripisuju velikoj količini tanina, pektina i protopektina, kao i koncentraciji kalijumovih soli koje sadrži plod.
Gajenje dunje kao alternativne voćne vrste, u odnosu na druge voćne kulture u čijoj proizvodnji je došlo do hiperprodukcije, otvara brojne nove mogućnosti. Potencijal njenog uzgoja krije se u znatno manjim ulaganjima u odnosu na druge voćne vrste, čak do 40% manje u odnosu na srodne voćne vrste iz plantažnog uzgoja!
